luki2.blog.hr

srijeda, 15.02.2023.

Priča počinje s nama

Uh, sanjala sam da sam pokradena. I živo sam vidjela i čovjeka (potpuno nepoznatog), koji je u snu upao u moj stan i opelješio ga. Kada sam gledala objašnjenje, kaže da je to strah od nekakvog gubitka ili nepravde prema meni....Ne znam to najbolje objasniti, ali značenje će se već otkriti kad - tad.:)))). Valentinovo je predivno prošlo, a počelo je lijepom promocijom naklade "Neptun" u caffe baru "Backstage", u Dalmatinskoj ulici, odmah iza "Drame" (znat će Teatralni). "Neptunovci" su se baš potrudili; na poklon smo dobili predivnu knjigu koju su promovirali "Priča počinje s nama" Collen Hoover. Svaki kraj ima svoj početak, zar ne?! Osjećala sam se kao na "Kavi i kolačima", na svakom stolu su bili posluženi fini kolači (baš kolači, ne kkeksi) i uz to svatko je mogao naručiti jedno piče na promociji. Jako lijepo. Hvala im. Zanimljivost promocije je bio i kviz, prilično težak, koji je "provjeravao" koliko zapravo poznajemo djela Collen Hoover i što smo zapamtili (zapleti, imena likova i sl.). Uglavnom, pobijedila je djevojka koja je imala sedam točnih odgovora - od petnaest mogućih. Po tome se vidi da stvarno nije bila šala. Mislim da sam imala šest točnih. "Neptunovke" u akciji...A evo i prekrasne knjige: Danas je teško reći točno u koji žanr spada knjiga, ali za "Priču..." smo zaključili svi da je - ljubavni roman. Naravno, tu je i drama, i ljubav i potrage....Kao i u životu. Ne možeš tako jednostavno odvojiti jedno od drugog... Druga promocija dogodila se u "Kinoteka baru". Irena Matijašević sa svojom knjigom poezije "Put za Tar", Sanja Baković i Davor Šalat kao predstavljači. I postavljači pitanja. A kad je, uz malo kašnjenje, došla i Darija Žilić i Zorka Jekić - ma savršenstvo! Svi na broju.... Sanja, Irena u sredini i Davor Šalat. Irena Matijašević (1965.) diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radijska je urednica kulture, pa "privodi" pjesnike i pjesnikinje, s kojima priča o njihovoj poeziji. Za sebe kaže da je poeta i da su joj omiljene kraće forme, i pri svakoj od svojih devet knjiga tvrdila je da neće više pisati. Da to nema smisla. Nije ostvarila. :)))) Na sreću ljudi i prijatelja koji vole njen poetski izričaj. Evo za kraj jedna Irenina pjesma: "Nauživala sam se pisanja kao načina izbjegavanja boli" Sad treba gledati je, a ne izbjegavati je pomoću riječi. Riječi mi više nisu ni pomoćnice ni spasiteljice. Samo su riječi, skup simbola kojemu dajem značenje ili barem smisao. Zaokružujem ih. Nema u tom činu ničega posebnog, ničega magičnog. Sad imam stav prema pisanju kao profesionalka. Sad treba biti samo pribran. I ništa više. Treba uključiti centar za ravnotežu. Za sklad sintagmi. Za neku stilistiku vražju. Treba vježbati rječnik. Treba potonuti duboko i jednom se pokušati izbaviti bez riječi. Bez naslaga značenja. Gole simbole uzimati i govoriti im: vi ste samo simboli, a bol ostaje. Ljubim vas!

- 00:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.