luki2.blog.hr
nedjelja, 27.02.2022.
Život
|
Ipak, i mene je umor sinoć posložio...Ali, tu sam. Danas sam bila na lijepoj kavi - iako je hlaaadno - brrrrr....Život ide dalje..... Mojoj prijateljici preminuo je tata; morala je ići u Ogulin...Sve srediti. I papirologiju, i financijski....Pogotovo emotivno....Iako čovjek baš nije valjao, on je njezin otac. Iz poštovanja prema njemu, sve je odradila. I mogu vam reći, potrošila deset tisuća kuna....:((( Taj isti tata je prodao obiteljsku kuću davnih dana...:(((( Tako da - život gazi, ide dalje i ne mari za naša zaustavljanja i probleme....Situacije....Ovakve ili onakve.....Ne daje ti zraka, prostora i vremena za žaljenja....Ako se zaustaviš, samo na trenutak - pogazi Te.... Što još reći?! Već sam u više navrata isticala da je moj djed bio Rus. Ubijen od strane Nijemaca u Drugom svjetskom ratu. I tvrdim da je sva odgovornost za ovaj rat na politici, na Putinu - a ne na običnim, malim ljudima kojima niti se ratuje, niti se sukobljava....:((((( Zabrinjava me i Putin i Biden - jer tko zna što im može još pasti na pamet.....Pregovori bi se trebali nastaviti, i okončati ovaj rat. Hoće li biti tako?! Pa nadam se. Nada zadnja umire. Ne mogu i ne želim ići ratovati - ne pada mi na milu pamet (ako je netko jako željan, otvorena je Legija stranaca, ljudi koji žele pomoći na taj način!)- ali, napravila sam ono što mogu - prijavila se stožeru Civilne zaštite veznao za smještaj izbjeglica iz Ukrajine. Naglasila sam da bi me posebno radovalo prihvatiti neku obitelj sa djecom ili/i nekoga s kućnim ljubicem. Ljubim! Ps: Pita me Blog: Svjetlo je uvijek na kraju? Na kraju tunela, naravno! Samo moramo biti dovoljno dobri i prisebni da bi smo ga vidjeli i krenuli prema njemu. A vjerujte, uvijek, ali uvijek postoji!!!!!! I da - kupila sam obiteljsko pakiranje krafni - jer mi po zgradi zvone maškare, pa da ih mogu počastiti....I još dobiju, ako su lijepo maškarani, i po deset kuna.....Eto, malo, kratko - ali slatko! :)))) Lj.  |
