luki2.blog.hr
ponedjeljak, 17.01.2022.
Vesna
|
Danas sam imala jedna telefonski razgovor, koji me baš uznemirio. Sjećate se Vesne, one moje najbolje maserke?! Zove mene Vesna (bila je nekoliko godina u inozemstvu) i ja se baš obradujem! Evo meni odlične masaže! Kad tamo: "Znaš, ja sam slomila obje ruke u laktu. I ne masiram više. Jedino što mogu je biti mentorica ljudima, koji sami žele masirati. Ja sam sebe previše iscrpila..." Uh, baš mi je bilo krivo! jer njene ruke su posebne. Znaju i osjećaju. Jer, zaista ne pretjerujem - prošla sam Europom, išla na razne masaže - ali, ni jedna nije bila kao Vesnina. Ruke su bile njen alat! Alat, ljudi moji!!!!!! Tako razmišljam, nikad zaista ne znaš gdje te što čeka. Ili moja Jelena, najbolja prijateljica iz osnovne...Nije se upisala na Likovnu Akademiju u Sarajevu, bila je prva ispod crte. Nije ona ja, nije se išla boriti, vikati, tražiti...:(((( I na kraju sam pomislila: tko zna što bi joj se u Sarajevu bilo dogodilo tijekom rata...:(((( I tako - za svako zašto postoji neko zato...Samo što mi to odmah ne možemo ni shvatiti, ni prihvatiti...Kad naknadno saznamo neke stvari, onda sve postaje jasnije i vidimo da svako zlo nije za zlo....I da tu ima i malo dobroga.... Bar ja, možda naivno, nastojim to tako tumačiti....Kako ono: nikada ne znaš gdje te sreća ili nesreća čeka...Jer da znaš....:)))))) Bio bi čarobnjak svoga života. Ali, svi smo mi mali čarobnjaci, i ovako i onako. I svi ispunjavamo neku svoju životnu svrhu. Zar ne?! Ljubim! Ps: prosjek današnjega dana popravio je i odličan Zoom o Slovačkoj književnosti. Poslastica!!! |
