Ajmo malo o "tužnim" blogerskim sudbinama. Došla sma na blog 2006. godine, negdje u kolovozu, ako se dobro sjećam. Mislila sam da će to biti odlična prilika upoznati nove ljude, pisati, družiti se.....:)))) "Malo" sam izidealizirala situaciju :))))). Srećom da sam tada već bila formirana osoba, sa svojim postignućima, završenim fakultetom, pa me nije moglo poljujati, mislila sam, ništa na ovom svijetu....
Onda je došla jedna Zadranka, koja me "navukla" da se nađemo, uručila mi neki poklon i onda olajavala po blogu do znemoglosti ....A bojala se samo svoga oca! :)))))) Ha, koji likovi! :))))) Dalje, bilo mi je rečeno da: "idem odakle sma došla", jer nisam desničarka, nisam dovoljno domoljub; pa su mi Đole i Brena prijatelji...Strašno! :))))))
Na cool listu sam došla kad sam bila na Kosovu, a od toga materijala je kasnije nastala knjiga. I bila sam više nego oduševljena, gledala sebe na cool listi - ne vjerujući :)))))) Veselilo me....
Do tada sam pisala sa više i manje prekida, kako sam stizala - ali nikada nisam brisala blog. No, u jednom trenutku mi se učinilo da je vrijeme i za taj korak. Pa nisam dužna trpjeti mobbing....Otišla! I evo, vratila se. Dakle, otišla sam JEDNOM! I tom prilikom pobrisala, revoltirana, sve...
A znate što mi je bilo najteže?! Što mi je bilo najtužnije?! Što nitko, osim Teatralnog i Vlada (koji se pobunio!) - nitko nikada nije reagirao. Ili sam dobivala mailove: ne mogu Ti pomoći, da mi se ovaj ne nakači...Nemoj se ljutiti...Ne uzmi osobno...:(((( Pet godina nepisanja na blogu....:((((
I eto mene - vratih se! :))))) I sada - da sleti Sveti Petar Kajgana - ne mrdam! Tu sam! I ne idem nikuda.
Volim vas! Ljub!
|