Mobitel, danas. Zove poznanica, iz jedne nama susjedne zemlje. Obradujem se, nismo se davno čule. Nakon uzajamnog čestitanja Dana žena, kaže ona meni: molim pomoć. Saslušaj što mi se događa, trebam savjet/mišljenje. O. K. Priča je sljedeća. Žena ima trideset i devet godina. Kćerku od dvije godine. U braku je tri godine. Tvrdi da je muž emotivno i fizički zanemaruje, odnosno ignorira. Također kaže da je sve počelo nakon rođenja malene. Od tada ona za njega kao žena ne postoji. Doživljava je samo kao majku njegovog djeteta. Jako sam se uznemirila, najviše zbog malene - rođena je 20. 10 - dakle, bliska i draga moja Vagica....Ne znajući što slijedi dalje. Nastavlja ona priču. "Znaš, ja mislim da sam se uz sve to zaljubila u drugoga." Nazdravlje!;(((( Upoznala je jednog Nijemca na poslu, koji je nekoliko mjeseci radio zajedno sa njom na jednom projektu. Vratio se u Njemačku. Čovjek ima četdeset i dvije. Nema djece, ima ženu, Njemicu. S obzirom da je građevinski inžinjer, napravio je predivnu kuću u Njemačkoj. Rekao je da se želi razvesti od žene, ali gle vraga - njoj ne pada na pamet da se iseli iz divne kuće s bazenom i vrtom i sto cirkusa....:(((( Čovjek se želi doseliti u susjedni nam glavni grad, i tu nastaviti život s tom mojom prijateljicom. I njenim djetetom. jer mu je jasno da se ona zbog djeteta ne može odseliti u Njemačku. Njezin muž nema pojma o ničemu. Jer je ne primjećuje. Rekla sam joj: ne trči pred rudo, ne vjeruj tek tako. Mužu da nisi pisnula, čekaj kad se lik pojavi (ako se pojavi, navodno za deset dana) i tek tada sagledaj koliko je ozbiljan u svojim namjerama prema Tebi. Ima jedna poslovica koja kaže: dok ptičicu hvataju, lijepo joj pjevaju. Rekla sam da ne brza, i dobro razmisli i radi djeteta - po meni dijete je tu najvažnije..... Jesam li joj dobro rekla ili sam samo trebala reći da posluša svoje srce?! Što kažete? Što bi ste napravile u toj situaciji?! Ufffff.....Pusa, čekam vaše odgovore....Pusa!!!!
|
