Ljubav kroz riječi jedne žene
Nerazdvojni prijatelji
Čovjek je od davnina svoja znanja zapisivao u kamenu, na pergamentu, na papiru....Zapisana znanja su se učila, nadopunjavala , pisala i pišu. Jedni su znanja u knjige pisali i pišu, drugi su iz knjiga učili i uče.
Postali su nerazdvojni. Čovjek, pisanje , čitanje i naravno, učenje.
Cijeli život trudimo se učiti i naučiti. Naučeno zapamtiti i ne zaboraviti.
Što je s onim što smo znali prije nego smo počeli učiti?
Čega se sjećamo kada se više ničega ne možemo sjetiti?
Ako ne znamo, u knjigama ćemo potražiti. Ako znamo , s drugima ćemo podijeliti ono što smo kao znanja i spoznaje usvojili. Jedni će znanje usvojiti, drugi osporiti. Koliko je ljudi toliko je znanja i spoznaja. Taman kada mislimo da smo nešto naučili, pojavi se nova spoznaja i nova učenja. Učimo i nikada ne naučimo od početka do kraja. Jedan čovjek malo, svi ljudi zajedno većinu znaju. Na taj način postali su nerazdvojni prijatelji, čovjek, riiječ i pismo.
****
Najvjerniji prijatelji su oni koji su uvijek s nama. Kada se smijemo i kada plačemo. S njima možemo podijeliti baš sve. Naše nade i htijenja,nedoumice i dileme, naše tajne i istine.
U novije vrijeme nekome su to kompjuter i tipkovnica ali, još uvijek je na prvom mjestu (meni) teka, papir i olovka. Jedino njima možemo sa sigurnošću vjerovati,napisano godinama, sve dok slova ne izblijede,oni će vjerno čuvati.
Život priča priče. Jedni priče pišu drugi čitaju.
Čitanje dušu hrani, pisanje oslobađa.
