28.11.2008., petak

E sad kad smo čuli priču s obje strane mislim da bi se možda mogla čut i moja priča. Ona ide ovako :

O svijete. Što je meni to trebalo? smijeh

Dolazim doma i čistim pod. Onda uzimam jednog na ruke, drugi ide uz nogu i idem van. Onda vani pogubim glasnice vičuć na jednog pa onda na drugog. Vrat mi je ko u sove, okrećem glavu simo tamo da bi ih mogla imat pod kontrolom.
Ondak moram razgovarat s ljudima jer svi se raspekmeze kad vide Napast .
Ondak im moram sve objašnjavat.
Ondak se vratimo doma. Doma opet deračina i vika, jerbo samo to pali.
Jedan ide u kupaonu jest, drugi na svoje mjesto. Kad pojedu onda obilaze zdjelicu onog drugog da bi vidjeli što je drugi dobio i da li je dobio možda više i drugačije nego onaj prvi.
E ondak se treba igrati. Psi su odmorni a za mene nitko ne pita. Ja ima da se igram. Oni se natječu tko će dobit više moje pažnje. Muško ko muško pažnju lovi silom. Žensko pak cendranjem.
Onda meni bude svega dosta.
Tog trena kad meni bude svega dosta dolazi Muškarac s posla pa njemu trče dvije zvjerčice i zakače se za njega, tak da ja malo odmaram. Onda Muškarac prolazi sve to što sam prošla ja.
Ondak se malo umire. Malo. Tek toliko da možemo uhvatiti daha.
Ondak se i mi malo umirimo. Tek toliko da taj dah uhvatimo.
I onda kreće nanovo. Iznova. U beskonačnoj petlji smo. blabla

Tu i tamo uspije se nešto napraviti po kući. Na primjer usisati. No usisavanje traje duži vremenski period nego inače, jer treba poštivat zvjerčice koje se oko usisača petljaju. Jedan laje a druga trči okolo.
Izvaditi veš iz mašine i staviti ga da se suši postaje filozofija na šestu. Moraš pazit da nešto ne padne iz ruku jer će to bit odmah pojedeno. Ondak moraš pazit kud i kamo hodaš jerbo ti se petljaju dva stanovnika oko nogu.
E onda dođe vrijeme za šetnju. Ovoga puta onu veću.
E ondak se zabundam i moram ić što ću jerbo imam lukavo Muško u kući "ti izvedi njih a ja ću oprat suđe".
On misli da ga nisam pročitala. pjeva

A meni opet bolje sve nego prat suđe. Stoga muško opere suđe i legne, jadan umoran je, blabla

a ja vodaj pse okolo i opet okreći glavu ko sova i opet viči i deri se i razgovaraj s ljudima i k tome još imaj osmjeh na licu.
E ondak se vraćamo doma a zvjerke su gladne. Čovječe to uvijek gladno.
Ondak se ponavlja priča odvajanja, ubrzanog jedenja onog što je u zdjelici te nadgledanja zdjelice onog drugog.
Ondak malo mira.
Ondak padaš. S nogu.
Ako se sve to tako nastavi ja ću pokupit svoj kofer i otić u bijeli svijet. Trbuhom za kruhom!

Image Hosted by ImageShack.us

- 08:45 - Komentari (19) - Isprintaj - #

27.11.2008., četvrtak

To što su oni doveli u kuću je nešto prestrašno. Prestrašno što da vam kažem!
Prvo sam mislijo, onda kad smo ju stavili u auto da ćemo ju izbacit negdje u šumu. Ali prošli smo sve šume a Ona uopće nije reagirala. Ja sam zalajao , da bih joj ukazao da je šuma slijeva i da je vrijeme i jedinstvena prilika da se to sa stažnjeg sjedišta sad izbaci iz auta i ostavi iza drveta, šuma je tamna i gusta nitko ju neće nać, ali Ona kao da me nije čula.
Onda smo došli pred našu kuću i onda sam se sjetijo da će sigurno ju bacit u kontejner pa sam se počeo radovat i nisam više bijo ljut na nju jer ju nije izbacila u šumu. Ali što? Ona ju je uzela na ruke i na moje največe zaprepaštenje nosila ju doma. Ja sam mislijo da ću umrijet od šoka !!!

Image Hosted by ImageShack.us

I sad je u mojoj kuči več dva dana i ja ne mogu spavat ni mirno živjet kako sam do sada živijo. TO mi neda mira. Imam podočnjake i sav sam neki umoran.
TO mi krade hranu, TO mi krade igračke, TO spava u mojoj ležaljki, TO sjedi njoj na krilu, TO piški na moj tepih. Još ču vam reči da se TO jučer pokakalo u sobu. Fuj.
Kad je Ona došla s posla, počistila je hvala bogu a TO se uopče nije obaziralo, nego se samo igralo.

Ja sam jedan ozbiljan pas u godinama i ja si ne mogu dozvolit da mi TAKVO NEŠTO ruši moj duhovni mir. Ja ne mogu kontemplirat, ja ne mogu meditirat, ja ne mogu više ozbiljno razmišljat. Ja se moram baviti TIME. TO hoće na krevet. TO mi uzima igračke. TOGA ima po cijelom stanu. Ja sam shrvan!
Jutros je uzelo vunu i sva se u vunu zamotala. Ja sam se nadao da će si tu vunu zamotat oko nogu pa se bar ne bi mogla kretat, ali je došla Ona i odpetljala ju.
Odmotala ju je i poslala u hodnik.
Sad me ostavili sami s TIM, nek se ja gombam i neka ju ja trpim.
Ako se nešto brzo ne poduzme po pitanju TOGA, ja sam odlučio da ću otić. Ili ona ili ja!!!!

Uzet ću kofer i ići ću trbuhom za kruhom!

- 09:22 - Komentari (18) - Isprintaj - #

26.11.2008., srijeda

Ja sam opet tamo di sam i na početku bila. Samo me šaraju okolo naokolo i pravo da vam kažem već mi je svega pomalo dost. Tu di sam sad mi je lijepo, samo kad ne bi bilo Vajat Erpa koji prati svaki moj korak. Čim dođem do njegove zdjelice on se odmah ljuti. Jučer sam namjerila da ću spavat u jednoj ljepoj crvenoj ležalici no je Šerif bio ljut i samo je išao „grrr“. Mislim ništa mi neda. On uopće ,ali uopće ne shvaća da sam ja mali pas u razvoju i da se meni treba posvetit sva pažnja i ljubav i briga svih oko mene. On bi svu pažnju za sebe.
E sad da vam rečem di sam bila prije. Prije sam bila kod jednih ljudi koji isto imaju psa. Ona je velika e a ta stalno laje. Ta ne prestaje lajat. I ona mi isto neda svoju zdjelicu i isto se ljuti kad uzmem njezinu igračku, a s čim ja da se igram s čim pitam ja vas? Ti odrasli psi su stvarno neki čudni da čudniji ne mogu bit.
Evo vam na primjer Dok Holideja. Ona mu da orah da se igra ali sam odmah vidjela da se on neće igrat nego se samo nešto kilavi s tim orahom. I bezveze ga mulja okolo. I onda sam došla i uzela sam mu ga, kad se već tako kilavi i kad ga mulja okolo naokolo. I što? Dok Holidej je skočio na mene i skoro me je ubio. Onda sam ja počela cvilit. Pravo da vam kažem cvilila sam jako tako da me čuju i da se malo sažale. Pravo da vam kažem nije mene to ništa bolilo nego sam malo htjela da me maze i paze. Da im bude žao što me Dok Holidej tuče i da ga onda pošalju van, ne znam kud, bilo kud, meni svejedno a da se onda igraju s menom i da ja mogu spavat u toj ležaljki.
Onda da vam još nešto kažem. Jučer sam čula da je onaj s bradom rekao „da mi spremimo ove čizme koje su vani?“. Mogu vam reč da me je to uvrijedilo. Jako me to uvrijedilo jer on misli da bi ja pojela te čizme. Samo zato što sam jednu malo počela grickati. A što da grickam pitam ja vas? Onda sam se uvrijedila i otišla sam u kupaonu, neka vide što su mi napravili. Zabili su mi nož u srce, to su mi napravili. I onda sam u kupaoni opet malo plakala. Pravo da vam kažem, plakala sam malo jače nego inače da me čuju i da dođu i da me malo maze.
E onda sam se popiškila tamo di Vajat Erp jede. Onda sam pobjegla u kupaonu dok se Vajat Erp ne odljuti.
Onda su me nosili van. Pravo da vam kažem mogu ja hodati niz stepenice, ali mi je ljepše kad me nose. Pa se pravim da neznam i da ne mogu i da me je strah. E onda sam se vani popiškila i malo skakala po Vajat Erpu. On me je ignorirao. Onda sam ga natjerala da trči. Pa je morao trčati samnom. Onda je došao neki veliki pas pa me je naganjao, ali ja sam se prevalila na leđa i cvilila sam tako kao da me jako tuče pa su se svi okupili oko mene i Dok Holidej je došao da vidi što mi je. A pravo da vam kažem nije mi bilo ništa.
I onda smo došli natrag i moja je zdjelica bila puna pa sam sve poklopala ali mi nije bilo dosta pa sam htjela poklopat i ono od Šerifa no i njegova je bila prazna i tako sam ostala gladna. Čula sam kako kažu „ona je termit“, ali što bi oni znali o malim psima u razvoju. Meni treba puno jesti jer sam još mala a moram narasti.
Sad sam vam se javila da vidite kako mi je. U ovom trenutku sama sam doma sa Dok Holidejom ali sam nešto i pospana pa ću dopodne prespavati. Onda kad oni dođu doma bit ću puna energije i životnog elana tako da ih mogu zabavljati da im ne bude dosadno popodne.

- 08:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #

25.11.2008., utorak

post za moju dušu...

i možda odgovor na jedan meil dordori2...

O kako je ljudski ego ogroman. O kako je to prestrašno.
Ujutro se vozim sa prijateljicom i pričam joj o meditaciji.
"A što ako neko misli da je to bezveze?"
"Ništa, neće ni ići na meditaciju" odgovaram

E onda ju je piknulo.
Ego joj je piknulo.
Pa je onda ono malo što smo šetale pokušavala meni ukazat da ja sve krivo vidim.
A s pozicije svoje nadmoći ipak mi je rekla "no neću ti sad ništa pričati, vidim da si u dobrom filmu".
Ja sam odgovorila "trudim se". Ona je nato rekla "krivo gledaš".
E to me sad jako začudilo.
Kad sam ja ikome rekla da nešto krivo gleda?
I onda sam shvatila : želi biti nadmoćna. Njezin jadan ego ne može podnijet da netko radi nešto što ona ne odobrava.
Pak sam se nasmiješila u sebi.

I eto. Zato nikome ne pričam o drugom djelu svoga života.
Svjetovni život, ovaj koji živim svakodnevno otvoren je i transparentan za svakoga. Jer je nevažan. Jer ne iskazuje mene. Iskazuje samo moje postupke u datim okolnostima. I još se trudim da te postupke i te situacije napravim smiješnima. Tako da nasmijem i zabavim sebe i ljude oko sebe.

Ono što je važno, ono što sam ja, skriveno je i pomno čuvano.
Baš iz razloga što znam kakve su uobičajene reakcije drugih ega na mene bez ega. Strahovi. I kasnije agresija i silovanje u mozak.
Pa tako imam dva lica. Jedno je lice za predstavljanje a drugo je ono koje vide samo malobrojni. To drugo, to sam ja.

- 13:03 - Komentari (14) - Isprintaj - #

misao dana

19. studenog 2008. godine

Žene su tvorci doma, nacije i svijeta. One su majke koje oblikuju generacije koje dolaze. Stoga one moraju u svojim srcima rasvjetliti duhovni poziv ka svjetlu i ljubavi, mudrosti i blaženstvu. Ženski princip je temelj na kojem se treba razvijati sretan i miran svijet. Kada su žene istinite, hrabre, ljubazne i suosjećajne tada svijet može doživiti eru mira i radosti.
- Baba

- 09:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.11.2008., ponedjeljak

Nemoš ti danas iz mene izvuć ništa. Glava mi je prazna da praznija ne može bit.
Ništa ne mislim. Morala bi učit za idući ispit al se sve nešto kilavim. Od 8 ujutro se kilavim "sad ću, samo da popušim cigaretu", "sad ću samo da pogledam e-mailove", "evo čim popijem vode idem učit", "moram nazvat doma a onda se primam učenja". Sad sam si zadala da idem učit nakon što napišem ovaj post. Čim ga napišem odmah idem učit nema više labavo!!

yes

Jedino ako mi ne iskrsne nešto strašššno važno. A i cigaretu trebam još jednu jer mi nikotin u krvi pao na neoprostivo nisku razinu pak i to treba dignut. Razinu mislim. I tlak mi nešto pao pa ću morat po kavu ić. No nakon toga sigurno ću se primit učenja.

Jedino što ću bit gladna, pa ću morat ići jest. No nakon jela sjedam i ozbiljno počinjem radit. Jedino opet ako nešto ne iskrsne. Možda će me neko trebat pa ću morat otić.

Dakle učit sam namislila danas. Jedino što bi morala do dm-a da kupim boju za kosu jer ovu koja mi je frizerka stavila na tupavu glavu ne mogu više podnijet. Gledat ju ne mogu. Kad se pogledam u ogledalo prestrašim se. A to nije dobro jerbo u strahu živjet izaziva stres.
I nakon što kupim tu boju odmah se primam posla.
Ja sam jedno odgovorno biće i ako sam rekla da ću danas učit onda ću učit i točka!
Nema kod mene labavo!!!

- 10:10 - Komentari (23) - Isprintaj - #

21.11.2008., petak

Gdje je nestala radost....

...pitao se Mali Puž grabeć prema Trećem Grmu.

Image Hosted by ImageShack.us

O znao je on odgovor, dobro je znao odgovor.

Radosti je nestalo onoga dana kada je Liji prodao svoju kućicu.

Lisica je bila uvjerljiva.
Rekla mu je : "Mali Pužu,bez kućice bit će ti bolje. Što ju bezveze tegliš svaki dan na svojim leđima? Teška ti je, usporava te. Bez nje bit ćeš brži! Bez nje bit ćeš lakši! Bez nje brže ćeš stići do cilja!"

Lija mu je još bila rekla : "Prodaj mi svoju kućicu. Ja ću ti za nju dati zimnicu za ovu godinu. Spremi si ju i bit ćeš sit cijelu zimu.I ti i tvoja familija. Imat ćete za jest za čitavu sezonu. "

Malom se Pužu činilo da je to dobra ponuda.
Malom se Pužu činilo da je Lija u pravu.
Mali se Puž nije dugo dvoumio nego je skinuo kućicu s leđa i prodao ju Liji .

"Sad ću bit slobodan" mislio je.

Prije dok je nosio kućicu na leđima mogao je u jednom danu prijeći samo mali dio puta. Hodao bi od Grma Jedan do Grma Dva skoro čitav dan. Zatim se pod Grmom Dva bio uvukao u kućicu i spavao. Jer je bio umoran. Sutradan bi nastavio te prešao put od Grma Dva do Grma Tri. Sve je išlo jako polako i trebalo bi mu par dana da stigne do Grma Pet. Bio je jako jako spor.

Sada, nakon što nema više teške kućice na leđima Mali je Puž brz . U jednom danu prelazi čitav put, put od Grma Jedan do Grma Pet.

No Mali Puž više ne spava.
Jer se nema kuda zavuć kada se umori.
Mali je Puž umoran.

I zna! Sada zna!
Vrlo dobro zna da je Lija bila u pravu što se tiče brzine.
Ali je istovremeno shvatio da Grm Pet nije bio njegov cilj!
Shvatio je da je prodao svoj cilj!
A time je prodao i radost. Ono jedino za što vrijedi živjeti.

Shvatio je to prekasno!

- 07:55 - Komentari (25) - Isprintaj - #

20.11.2008., četvrtak

Jutro bez auta

"Meni moja frendica kaže da ne stigne oprati suđe. Pa to...."

"U takvoj kombinaciji ne možeš..."

"To ti nije pametno zato što..."

Ovo su usputno pokupljene rečenice. Hodala sam danas na posao jerbo auta nemam. Lijepo sam sjela na autobus. Zatim sam išla na tramvaj. Onda sam išla pješke. Kartu nisam platila jer sam gola i bosa i moram novce čuvat.
Ondak sam hodala. Prazne glave, onako kako i obično hodam. Jerbo o čem bi čovjek razmišljao hodajuć? O politici? O smislu života? O poslu?
A ne ne.
Ja si lijepo ispraznim glavu, što usput rečeno i nije tako teško, pak šetuckam i promatram. I slušam tuđe razgovore. I ondak si u glavi nastavljam razmišljat o tome što sam čula. Naimekae. Nisam čula što ona prva misli o tom pranju suđa. No po tonu sam shvatila da ne odobrava to što njezina frendica ne stigne oprat suđe. Odmah sam se sa njom u svojoj glavi posvadila i rekla bi joj "ne osuđuj. tko zna zašto ne stigne oprat suđe".
E to su bile dvije koje su pušile vani.
Ondak sam išla dalje pa su naišle dvije starije gospođe. Vodale su iza sebe one torbe na kotačiće. Na plac su krenule. Jedna drugoj je govorila to što je govorila. A u svojoj glavi mislila sam "sto posto govoriš o svojoj familiji i osuđuješ si snahu"
I ondak su prošle dvije mlade, jako jako mlade . Uletavale su jedna drugoj u riječ i istovremeno su pričale no kako ne mogu slušat istovremeno dvoje to sam se koncentrirala samo na tu jednu koja je rekla to, no i druga je govorila pak ne znam u koju kategoriju bih svrstala takvu vrstu razgovora.
I eto.
Tako je prošlo jedno jutro.

- 08:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

19.11.2008., srijeda

Skaska Udarnica Pljoskica

Ja sam u ovim bespućima svoje zbiljnosti te i hrvatske zbiljnosti zaboravila pisati o tome kako mi je sestra Skaska nabavila čizme.
E sad.

Sestra skaska zna da sam gola i bosa. Pak tako pričam svojim sestrama po pljoskici kako sam vidjela jedne prekrasne čizme u jednom prekrasnom izlogu po prekrasnoj cijeni od skoro tri tisuće kuna.
Tako ja to njima pričam kadli se javi sestra Skaska

"Šuj lefantica. Ima ti tu god mene jedne šizme. Oš da ti kufim?" fuflja tako moja sestra. Pitah se zašto fuflja al pristojna kakva jesam niš ne pitam.

"šuj. ja ti odem pa ti kaparim oš?" nastavlja.
Budući da nemam što birat, da nemam što puno mislit rečem "dobro daj".
I sestra skaska ode i kapari.
"Šuj lefantica, ja sam ti to kafarila, ti sad doši pa ih kupi" obavještava me ista.

Ok mislem se, bolje i čizme kod sestre Skaske nego novine oko nogu.
Jerbo zima dolazi , a mi boemi moramo mislit na svoja stopala. Prošle sam godine zamatala novine oko nogu, no sam imala smrzotine. Skoro su mi morali odrezat mali prst. Jer se skoro smrznuo.
Pak se ondak mislim "ni novine nisu što su nekad bile. Kaže sestra Skaska da to talijanska koža, da na akciji 50% i da ima moj broj, di ćeš bolje" tako se mislim.

"Šuj" veli ona "ja sam ti kupila te šisme sebi i kupila bi ih još ali nema mog broja. Ako si me gledala kad šmo bile na kavi imala šam ih na šebi".
E sad. Di bi gledala tuđe čizme? Di pitam ja vas.

To nepristojno da nepristojnije ne može bit. Mislim da gledaš tuđe čizme kad si s nekim na kavi? U oči ga gledaš ne u čizme. yes

I tako. Idu dani. Čizme kaparene. Ops, mislem se. Idem reć svom šefu da me boli glava i idem po te čizme. Cap-cap i gotovo, tamo sam za 10 minuta, kupim za 10 minuta i doma sam za 10 minuta, sve skupa pola sata .
Te tako nazovem sestru Skasku i kažem "čuj ja ću ti sad krenut . Oš samnom u dućan po čizme?"
Veli ona
"budem. zovi samo zovi svi će sokolovi za te život dati".

Tako ona meni kaže pa ti reci. rolleyes

Pomišljam već da nešto generalno ne štima, em fuflja em mi u rimi govori ali šutim. Što ću? Pristojna kakva jesam niš ne pitam.

Krenem dakle. Dođem. Zovem samo zovem i evo ti Skaske.
Uđemo u dućan. Kupimo.
I sad kaže ista "šuj. ajmo na kavu". "Dobro " kažem.

I odvede me u birtiju u kojoj u sred bijela dana puštaju Thompsona&prijatelje.
I vidim kako ju konobarica pozdravlja sa kimanjem glave i "isto?" Skaska samo kratko odgovara "išto nafafno". Pojavljuje se mali čokunčić. Ulijeva se rakijica. Meni kava.
Na sred birtije stoji đuboks.
Pita me sestra "imaš fet kuna?" Što ću ? Dam. Ode do đuboksa i pusti pjesmu "zovi samo zovi ... ". Te se počne lagano penjat na stol. No na sreću,njezini prijatelji su rekli "ne sad. navečer", pak se sjela. A onda je počela pjevat. Bilo je to divno. Predivno. Po sred ulice (jer je izašla van) orilo se "zovi samo zovi..". Izvukla je i zastavu odnekud. Milina. Harmonika je odjekivala u skladnim tonovima kao pozadina. Harmoniku je svirao jedan njezin prijatelj.
Bila sam počašćena da sam dio tog miljea. Osjećala sam se odlično.

I eto. Ovaj post govori o Pljoskici Udarnici. Pljoskici koja je svoj zadatak ozbiljno i odgovorno shvatila. Te na 9 obaveznih ploskica dodala još i koju pride. Da se nađe.

Ovim postom izričem joj počast. I dajem joj značku Udarnika. Za ovaj mjesec ona je Pljoskica Udarnica. Tak!
A i dobra je sestra. Ipak i unatoč svom stanju ona je mislila na mene.
Pak joj se usput i zahvaljujem. A plus toga sad imamo iste čizme. Pak se možemo šetat gradom ko prave sestre. Još da si kupimo iste kapute..., majce,hlače....o jedva čekam... smijeh

- 09:48 - Komentari (33) - Isprintaj - #

18.11.2008., utorak

Jako ste mi jako loši đaci.

Niš neznate! Niš!!

Sve ću jedinice podijelit osim filipinki. Ona je jasno i glasno rekla što je jomon i da se to ne jede pa će ona stoga dobit nagradu : ne mora čitati ovaj post.
I Viola je bila dobra ali nije bila dovoljno brza. Pa za nagradu ni Viola ne mora čitati ovaj post.

Svi ostali neka čitaju. blabla

I neka odgovore na pitanje. blabla

Razdoblje je dobilo ime prema ukrasima na lončariji koji su nastali pritiskivanjem vrpce na mokru glinu.

Smatra se da je jomonska populacija preteča proto-japanske i Ainu populacije. Oko 5000. pr. Kr. pojavila se poljoprivreda s glavnim kulturama graha, dok se riža pojavila tek oko 1000. pr. Kr. No Jomon narodi su ipak ostali više lovci i sakupljači koji su živjeli u malenim zajednicama od 10 do 12 kuća, obrađivali kameno oruđe i uživali miran život u kojemu su se mogli posvetiti bogato ukrašenoj lončariji.

U srednjem Jomon razdoblju (2500. – 1500. pr. Kr.) posude su postale veće i svaka obitelj je želila da ima originalno ukrašenu keramiku, te su tako nastale posude neobičnih izvijenih organskih oblika. Tada se javljaju i prvi prikazi ljudi u keramici (tzv. dogu figure).

Što je svaka obitelj u srednjem Jomon razdoblju željela imati ?

a) Internet
b) Knjigu "Bespuća hrvatske zbiljnosti" F. T.
c) Agrume svakojake
d) Originalno ukrašenu keramiku

I molim da se u odgovor stavi "to je moj konačan odgovor" a ne da se poslije predomišljate!

- 12:56 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Nagradno pitanje

Jomon je

a) vrsta hrane u Japanu
b) sport u Koreji
c) razdoblje u povijesti Japana
d) vrsta odjeće u Kini

nagrade su duhovnog i intelektualnog pak i kulturnog karaktera.
Naimekae.
Ako netko zna točan odgovor to znači je isti intelektualac, da je kulturan i načitan te će njegov duhovni život od toga profitirati.
Eto tako.
Pak da vas vidim!

- 07:49 - Komentari (25) - Isprintaj - #

17.11.2008., ponedjeljak

Nnnda
Malo smo razočarani jer nismo uspjeli u subotu. Mali se pas trudio, no smo napravili puno grešaka, ali to tek kasnije spoznalo.
Prvo i prvo kujica treba doći na tuđi teren jer je onda "mekša". A mi smo išli na njezin teren. To mi tek kasnije reklo da krivo napravili.
Uglavnom mala Megi /tako se zove pudlica/ nije bila dobre volje.
Pak se mali pas trudio ali nije mu više dala.
Mislim žensko je to, ima pravo mijenjat raspoloženja. smijeh

To je njezino prirodno pravo smijeh

pak to treba poštivat.
I tako smo mi pričali. Čekali. Ispod oka gledali da li se što događa. Malom Pasu jezik je bio već do poda ali ništa!!! Neće bit malih crnih prekrasnih . Neće i bok!
Te smo tako isfrustrirani krenuli kući. Mali je pas bio umoran pak je dremuckao, ja sam u ogledalo gledala svoju novu boju kose koja je jednom riječju odvratna i sve nešto ništa se nije dogodilo da bi diglo moje raspoloženje. Pak sam onda sama sebe pokušavala oraspoložit laprdajuć al ni to nije išlo.
I tako. Prođe vikend.
Novi je radni tjedan pred nama. Kiša mi se smješka, kao da mi plazi jezik, tako ju nekako osjećam. Kao da mi kaže, e kad si tak loše volje evo i mene da ti do kraja pokvarim dan.
Pa ti reci. smijeh

U stvari da budem kratka i jasna.
Osjećam se upravo ovako : /a nekako tako i izgledam smijeh

- 09:12 - Komentari (19) - Isprintaj - #

14.11.2008., petak

Da skinem onu tugu i jad od posta dole.
Pa ću napisat novu tugu i jad. Čisto da bude ravnoteža.

Daklen danas idem frizeru. A neide mi se. Jerbo moram sjediti na stolici i slušati njene priče. Ja mislim da frizeri misle da moraju pričati zbog nas. Mi pak mislimo da moramo pričati zbog njih. Pa tako mi pričamo, laprdamo gluposti a u glavi i frizer i mušterija misle si isto "bože kad će ova zašutit?".
E tako. Daklen frizeru moram.

Ondak ću bit lijepa ko slika. Ionak sam lijepa ko slika, sad ću bit još ljepša. Bit ću najljepša. Ionak sam najljepša bit ću još ljepša od najljepše, čovječe di će mi biti kraj???!? zubo

Osim što sam gola i bosa.

I ondak sutra moram sa malim pasom. U prosce.
Ondak ništa više ne moram. Osim stan spremit. A mi se neda. Ništa mi se neda, samo bi se negdje uvalila, pod neko drvo, uzela knjigu i čitala. I da me svi puste na miru. Al ne moš ti to.
Ondak ima posla. O ima posla za one kojima se radi. Meni se ne radi.
Ja bi na kućicu i tamo sjedila i gledala vjeverice kako jedu orahe.
I gledala bi ptičice.
I šetala s malim pasom u sumrak.
Kad se priroda priprema za spavanje.
I kad nastane tišina.
Ona prava iskonska tišina.
I ondak bi se i nas dvoje ušuškali i spavali.
Skupa sa prirodom.

To je nešto prekrasno. Bit na kućici u sumrak.
Šetat s malim pasom.
Samo smo nas dvoje. I nitko više.
Oko nas je priroda. I tu i tamo pokoja svjtiljka. Tek tako da nismo u potpunom mraku.
Prolazimo pokraj kuća no sve tišina. Osim pokoji lavež.
Mali Pas mi je najdraži kad prolazimo kraj jedne kuće u kojoj je vučjak. Taj se ubi od lajanja a moje pseto prolazi uzdignute glave, ni ne pogleda ga. Kao da ga nema. Ništa ne čujem, ništa ne vidim.
Na tom dijelu puta obično se cerekam. Mislim fakat je smješno kad ga vidiš tako kako prolazi i ne obazire se.
Onako mali a tako ponosan. cerek

Onda hodamo dalje, mali pas otrči pa se stalno okreće da vidi di sam ja.
Stanemo skoro kod svake kuće jer pseto mora sve istražit. Ako su vrata otvorena isti ulazi u dvorište. Pa se ja onda ubijem zovući ga natrag. Ispričavajući se ponizno ako je netko slučajno u dvorištu.

Onda opet hodamo dalje. Ganjamo mačke. Ja uživam u pogledu na okolna brda i šumu. Osjećam kako se geometrijskom progresijom čistim. Kako s mene nestaje svo smeće skupljeno tokom tjedna. Kako mi mozak postaje bistar. Duša bistra.

Onda se već umorimo. Ja vičem "idemo nazad" ovaj nebi, ne da mu se no eto ja sam umorna, pa se okrećem. Sav taj put treba proći i natrag.
No to nam napuni baterije. I meni i njemu.
O kako mi to nedostaje...

- 14:23 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Eto tako.
Kad smo mali. Premali smo.
Pa se nismo mogli popeti na kujicu.
Pa ćemo probat još jedamput. U subotu.
A sviđamo se jedno drugom. I baš bi bilo šteta da ne napravimo malo slatko potomstvo.
Toliko o jučerašnjem danu.

Inspiracije niodkuda. Pritislo me na sve strane a najviše ovo jutarnje ludilo.
Deračine i vika.
Vrištanje.
Kako ih nije sram?

No. Neću se osvrtat . S desne mi strane lijepo piše "tko te naljuti taj te je porobio". Što ne želim. Bit porobljena. Za tuđe postupke ne mogu odgovarat. Neću ni sudit. Samo ću sa žaljenjem reć -"sve se vraća. Pogubili ste kompas. Ne želim biti dio vašeg ludila. "

Uh. Nešto sam tužna i jadna.
No proći će. Sve prolazi.

- 09:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #

13.11.2008., četvrtak

Mise jutarnje

Jutarnje su mi se mise malo produžile. Naime, uvedene su mise u dvije smjene. Prvo je prva smjena.
Prva smjena je tipa : molimo te o Bože da nam daš zdravlja.
E tako počinje misa a onda pastva svaka ponaosob priča o svom zdravlju . Prije i sada. Do u detalje i sa posebnim osvrtom na svoje emocije. Zatim pastva priča o svojim iskustvima s doktorima. To ima pravo reć svako sve. Pa ćete shvatit da mise dosta dugo traju. Svećenica je demokratična. Ona dozvoljava da se svako izrazi. Na kraju dolazi ona pa na sve to da svoj obol, svoju priču. I zatim kažemo "amen" te se odlazi u svoje sobe, e da bi se nešto radilo, ako zdravlje to naravno dozvoli.

U vrijeme mise ja se iskradem. Nema me. Stoga se o mom zdravlju ne zna puno. Stoga me pastva te i svećenica gledaju malo iskosa. Gledaju me kao crnu ovcu ali me trpe. Jerbo Krist je rekao da svakog trebaš prihvatit, pa i takve koji nemaju strpljenja SVAKI DAN !!! slušati ISTU priču. Koji bi htjeli nešto novo. Nešto izazovnije. Nešto što nije obojano negativnim predznakom.

Drugi se dio mise sastoji od svećeničinog individualnog rada sa pojedincima.
Pojedinac dolazi, sjeda na stolicu, okreće se svećenici te izražava svoje bijesove, sumnje, boli. Ona zatim blagoslivlja.

Danas je bio jedan individualni tretman koji je trajao TOČNO 43 minute.
Glasa jakog i grlenog individualac je pričao o svojim viđenjima : turizma u hrvatskoj, brodogradnje u hrvatskoj, gospodinu Kanaderu te ostalim likovima političke scene. Pri tom je koristio riječi tipa : idiot, kreten, budala. Te najviše. Nešto manje : glupi idiot. Naravno za druge. Jer on sam je pametan, mislim to se iz aviona može vidjet.
Zatim je prešao na temu ekonomije u Americi te je povukao paralelu između prije i sada.
Svećenica je to sa zanimanjem slušala.
Ja kao ministrant morala sam bit prisutna. Jerbo bi se naljutilo i iz crkve me izgnalo kad bih i ovu misu propustila.

Stoga sam prešutila svoje pitanje koje mi stoji na vrh jezika "zar vi nemate posla? " i drugo, ono važnije za mene "zar vi ne vidite da ja imam posla?".
Prešutila sam to jerbo misa je misa, svećenica je svećenica a ja sam samo mali kamenčić u čitavoj toj igri. Pak kamenčići ima da šute a ne da ukazuju na istinu. Jer istina bi mogla zaboljet. A kad nekoga nešto zaboli onda se on okrene prema donosiocu istine te ga rasčetvori na križ.
Eto. Zato sam šutila.
No napokon, u 10 sati misa je gotova. Svećenica sada ide na idividualne tretmane na druga područja, terenski rad ajmo reć, pak se ja možda sada mogu posvetiti poslu za koji sam plaćena. Ona će blagoslivljati svoju pastvu po ostalim prostorima a ja ću možda imati mir.
Onaj božji.
Onaj koji nam je Krist pokušao ostaviti.
Ali smo ga krivo shvatili.
Pa mislimo da moramo govoriti. Puno i dosadno. I opterećivati druge ljude.
Tako mi očito shvaćamo "mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem".

__________________________________________________________

No, ako ja pošandrcam to sigurno neće biti zbog misa jutarnjih, mada će i one djelovat da završim u ludari, zamotana u košulju. Žutu.
Ne. Neće to bit jutarnje mise, bit će to Mali Pas. blabla

Naimekae. Sad kad smo blizu, o tako blizu seksualnom činu Mali se Pas ponaša tako kako se ponaša.
Jučer smo bili na kućici. Mali Pas i ja. Te je bio dosadan, nesnosan, naporan. Pa opet iznova. Dosadan, nesnosan, naporan. Ondak mi se upalila lampica u tupoj glavi pak sam shvatila "o, ti moraš kakat". Brzo navukla jaknu, ostavila poslove koje sam radila te krenusmo u šetnju.
Mali Pas ne može kakat jerbo jučer pojeo ovčicu. smijeh

A kad pojedeš ovčicu onda se pati. Tako kako se i on patio. smijeh

No ipak smo to teškom mukom obavili i vraćamo se natrag.
Okrenem se.
MALI SE PAS UVALJAVA!!
Poludim!
Vičem FUJ!
Mali Pas se odmakne. Krenem.
Idem.
Nastavljam hodat.
Malog pasa nema.
Okrenem se.
Mali se Pas vratio i ubrzano se uvaljava!!!

Image Hosted by ImageShack.us

O smradu ne želim ništa reć. Vozila sam doma sa otvorenim prozorima te hvatala dah svakih 5 minuta.
Doma smo došli i gospodin zna što ga čeka. Kupanje.
No da ne bi bilo zabune pokušava pobjeć. Nema ga. Nije on iz tog filma.
Stan ne da smrdi nego smrdi.

Koprcao se, gunđao no kupanje je palo!
Ipak smo spremni danas pokazati se u najboljem svjetlu! sretan

A o mom skorašnjem infarktu neću ni mislit. Ako se ovako nastavi dat ću psa u dobre ruke. Po mogućnosti na dulji period. Onoliko dug koliko meni treba da se dobro odmorim! Tak!

Kategorija :Nemam život! Imam mise i Malog Psa!

- 09:48 - Komentari (25) - Isprintaj - #

12.11.2008., srijeda

Bijaše jednom jedna ovčica.

Točnije : još jučer bjaše ovčica :

Image Hosted by ImageShack.us

Imala je kratak ali lijep život :

Image Hosted by ImageShack.us

Hvala Carice, bilo je lijepo dok je trajalo smijeh

- 09:13 - Komentari (27) - Isprintaj - #

11.11.2008., utorak

Stvarno nisam imala namjeru danas pisat o Malom Pasu.
No mi to pseto uvjek, ali baš uvijek, priredi neku predstavu i ondak sam ja neko vrijeme u šoku.

Jučer je dobio igračkicu. Malu ovčicu.

Image Hosted by ImageShack.us

Dođosmo doma, mali se pas igra sa svojom novom igračkom.
Ja uzimam Mr.Olympusa e da napravim fotku te da istu, fotku mislim, pošaljem darovateljici ovčice. Da ona vidi da je dobro kupila i da ju je Mali Pas prihvatio , te da darovateljici zahvalim na taj način.
To mi je bila namjera.

Međutim, to pseto vidjevši da uzimam foto-aparat ispušta ovčicu , odlazi malo podalje i NAMJEŠTA SE za fotkanje.
lud

Mislim, fakat se namješta. Pogled u daljinu, glava u stranu, slika me se, moram biti najljepši.

Ja zbunjena. Ne mogu vjerovat da razumije da će ga se fotkat i da se namješta. eek

Čekam da se vrati ovčici.
Čeka on da ga uslikam.
Čekam.
Čeka on...

Čekam.
Čeka on...

I nakon nekog vremena Mr.Maneken prilazi bliže meni i fotiću i ovčici i gleda pogledom
"dobro misliš li ti fotkat, ja nemam cijeli život vremena"

To je ta poza "daj više pa da se nastavim igrati" :

Image Hosted by ImageShack.us

I eto. Pa ti reci.
Do sada sam sebe smatrala inteligentnim bićem.
Sad se već počinjem pitati...... naughty

- 10:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #

10.11.2008., ponedjeljak

Ponedjeljak

ovo je najnovije remek djelo. To je ovčica koja je isto moja prijateljica.
I kravica mi je prijateljica, a i ovčica mi je prijateljica.

Nnnda. Na zapadu ništa novo.
Preko vikenda bilo odmorit stare kosti, ali došlo natrag umornije nego što je bilo. Pak sad treba odmor.

Image Hosted by ImageShack.us

Ima jedna dobra vijest. U četvrtak vodimo malog pasa jednoj kujici da napravi to što treba napravit. Mislim ono što muški pasi rade ženskim psima, pjeva

sram me je reć.
Ja koja u karmelićanke skoro idem, ne mogu izgovorit to. Nije zgodno a i prosto je. Kak je to prosto. rolleyes

Pak molim štovano čitateljstvo da drži fige. Jerbo je gazdarica onog drugog pudla, ženskog, bila pomalo skeptična. Skeptična!!! Ne poznaje ona Malog Pasa. blabla

Eto. Pak su stoga svi planovi odgođeni. Mislim planovi za moj život. U stvari i ne živim svoj život

živim život Malog Psa.

- 09:55 - Komentari (26) - Isprintaj - #

07.11.2008., petak

Kaos u Zemlji Sova - 1. dio

Toga se dana u Zemlji Sova dogodilo nešto strašno.
To se još nikada odkad se pamti, u Zemlji Sova nije dogodilo i ljudi su ostali zatečeni. Nastao je muk. Nastalo je isčekivanje.

Čekalo se na rođenje idućeg djeteta, čekalo se da se vidi da li su Prvi i Dvanaesti Čovjek izgubili svoje moći ili je to bilo slučajno?
A onda opet.

Ako je bilo slučajno kako se to moglo dogoditi? I zašto se dogodilo?
Ljude je primio strah.

No hajdmo početi pričati priču ispočetka.

U Zemlji Sova rađali su se ljudi sa posebnim moćima.

Stoljećima se istraživalo da li i u drugim dijelovima Svijeta ima takvih ljudi no nikada nigdje nisu naišli na išta slično. Razmišljalo se, analiziralo, istraživalo, radila se svakojaka ispitivanja, eksperimentiralo, postavljala se različita pitanja .
zašto baš u Zemlji Sova?, zašto ne u nekoj drugoj Zemlji? što to Zemlja Sova ima a druge nemaju da je mogla iznjedriti te posebne moći?
No do sada još nitko nije dao nikakvo objašnjenje.

O da. Bilo je tu teorija, bilo je hipoteza, no svaka, ali baš svaka teorija i svaka ali baš svaka hipoteza na kraju se pokazala netočnom. Mislili su da je nešto u prehrani, nešto u zraku, nešto u vodi, nešto u vrsti zemlje. Zatim se mislilo da ovisi o biljkama koje tu žive. O svašta se mislilo no nikada nitko nije uspio iznaći rješenje.
Na kraju se to pustilo, život je tekao dalje takav kakav je i ljudi više nisu razbijali glavu oko toga. Tu i tamo pokušao bi netko napravit još jednu novu teoriju, jošjednu novu hipotezu no nakon što bi i ta propala, malo pomalo , prihvatilo se kao činjenicu : Zemlja Sova ima takve ljude. Ostale zemlje je nemaju.

Takvi su ljudi išli po dvoje i uvijek su se zvali Prvi i Dvanaesti Čovjek.
Zašto im je dato ime po brojevima zadire u daleku prošlost. Toliko daleku da se sjećanja prenose s koljena na koljeno jer u toj dalekoj prošlosti još ni zapisa nije bilo.
Dakle priča je takva da su ime dobili po tome što se svaki prvi i svaki dvanaesti čovjek rođen u Zemlji Sova rodio s tom moći. Kasnije, bilo ih je sve manje i manje ali ime je ostalo. Kasnije naime se više nisu svaki prvi i svaki dvanaesti rađali s moći. Nego su u početku bili svaki stoti i sto i drugi. Zatim svaki dvjestoti i dvjesto i treći. Danas se rađa svaki 700 i 701. No ipak se još rađaju. I ipak moć još postoji.

Moći koje su ljudi u Zemlji Sova imali i nigdje drugdje na svijetu nisu ,bile su da mogu odrediti koliko će tko dugo živjeti.
Došli bi do kolijevke novorođenog bića te nakon izgovaranja nekih rečenica koje niko nikad nije uspio dokučiti, znači nakon izgovaranja ,rekao bi Prvi Čovjek: ovo će dijete doživjeti 43 godine. Dvanaesti bi potvrdio. Ako bi obojica bili mislili na isti broj, a uvijek jesu i nikada se do sada nije dogodilo da se ne bi slagali, tada bi to bilo to.

Život je dakle u Zemlji Sova bio koncipiran na znanju o dužini života svake osobe, svakog stanovnika.

Moći bi se gubile kada bi se prešlo granice. Druge su Zemlje također htjele znati koliko će živjeti njihovi stanovnici, pozivali bi stoga Prvog i Dvanaestog Čovjeka da dođu k njima. Gostili bi ih, bili bi ljubazni prema njima, slavili bi ih, dočekivali širom raširenih ruku. No sve je bilo uzalud. Moći su se gubile nakon što bi se prešlo granice Zemlje Sova i ušlo u bilo koju drugu Zemlju Svijeta.

U Zemlji Sova život je bio smiren. Uređen. Organiziran.

Kad bi se rodilo novo dijete došli bi Prvi i Dvanaesti Čovjek. Pogledali bi ga, izgovorili svoje rečenice te odredili životni vijek. Osim što su imali moć da znaju dužinu vijeka to su imali i ogromnu memoriju te savršeno pamćenje. Te bi stoga odmah i izrecitirali listu mogućih kanditata ili kandidatkinja za ženidbu. Znali bi koje novorođenče suprotnog spola će živjeti jednako ili barem dovoljno jednako dugo kao i ovo pred čijom su kolijevkom upravo stajali. A znali bi i iskombinirati. Znali su napamet svako novorođenče i znali su napamet datum njegovog rođenja, njegov životni vijek. Znali su u desetinki sekunde iskalkulirati datum njegove smrti. I znali su iskombinirati moguće parove. Moguće brakove. Moguća prijateljstva. Moguće generacijske družine.

Roditelji su dakle stajali uz kolijevku i čekali da se odredi dužina života, a zatim bi uzeli diktafon te snimali nabrajanja Prvog ili Dvanaestog čovjeka.Uvijek je govorio onaj drugi. Onaj koji nije odredio dužinu vijeka djeteta. I u tome je nešto bilo, ali opet, nitko nije znao što i zašto. Zašto jedan mora reć dužinu vijeka a drugi nabrajati listu. Ako bi to radio isti, nekada nije dobro uspio zapamtiti listu.
U svakom slučaju, roditelji su snimali liste kandidata da bi im se kasnije javili te da bi dogovorili buduću eventualnu svadbu. Ili eventualno prijateljstvo. Ili bilo što, što su smatrali da je potrebno.

I onda jednoga dana dogodilo se to da ....

... su i Prvi i Dvanaesti čovjek dva dana stajali šutke pred kolijevkom.

Nisu znali!
Nisu mogli odrediti dužinu vijeka!
Izgovarali su rečenice ponovo i ponovo ali odgovor je bio muk.
Nisu znali!!

- to be continued -

- 13:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Petak - zeleno

Petak je zelena no ja imam crveno.
Pa ti reci.

Sad će biti svega nešto se mislim. Venera će se nadurit , no će me Mars volit i ne znam koja će to kombinacija bit al što mogu moram se prilagodit jer je situacija takva.
Kakva? Ništa ja nemam ispeglano. Sve je uredno oprano.
I izgužvano. Pa ti sad reci.
Osim toga, ne znam da li štovano čitateljstvo zna da sam gola i bosa ,(vjerojatno nezna jer ja to uopće ne spominjem), gladna ne (evo me dočekala dva kolača na stolu) ali i to malo što imam nije opeglano.
Mislim s mojom garderobom niti jednu mašinu veša ne mogu napunit.

Nego onda čekam dva tri mjeseca da se to sakupi da onda mogu pustiti mašinu. I baš je ovo bio taj treći mjesec kad se sakupilo i pustila sam mašinu , stavila deterđent, čekala da bude jeftinija struja.I sad je taj jad od moje garderobe opran.

Al di sam sad? Di pitam ja vas?
Naimekae. Oprano je dakle sve, ali se čeka da to bude i opeglano.
Ja sam ostavila taj veš za opeglat vani, mislila sam da ako netko vidi da će se primit posla, no niko ništa nije vidio.
Zatim sam taj veš stavila u hodnik, pa sam si razmišljala ovako :ako se netko spopikne o to, vidjet će ga , pa će se primit posla.
No ni to mi nije upalilo, jer su moji gosti i moji domaći samo preskočili tu hrpu.

I di sam ja sad di pitam ja vas?
No da. Uopće nisam o tom htjela pisat.

Prvo sam htjela pisat o tom kako sam krasan dječji kompletić isplela.
No neću se sama hvalit neka slike govore :

Image Hosted by ImageShack.us

Nnda. Pisala bi ja još, ali mi vrijeme na knap. Taman sam si u glavi zamislila jedan omanji roman, no u 2 imam ispit. Pak moram ići učiti jer nikako nisam uspjela napamet naučit sve. Jučer sam se preispitivala i dosta sam dobra, ali nije isto kao i u knjizi. Neke definicije nisam uspjela ponovit točno onako kako je tamo u knjizi napisano.
Pa eto moram sad ići to radit.

Stoga neću moć posjećivat blogove mojih blog prijatelja i onih koji će to tek postati i ostavljat svoje premudre i nadasve zrele komentare.
Molim stoga štovano čitateljstvo da me ispriča.
Znam da će to biti dosta velik problem a ajmo reć i gubitak što će neki postovi ostat bez mog komentara, jer jasno je meni da ako ja ne kažem svoje da je post krnj, al eto u igri je viša sila.

Idem učit nema mi druge.

- 10:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

06.11.2008., četvrtak

Niš ti tu nemoš sebi pomoć.

Taj glupi fotić radi po svom i nema s njim labavo. blabla

On će onako kako će on, a ne kako mu ti kažeš. Da ne bi bilo zabune, ja sam isključila blic, ali je Mr.Olympus zaključio da moja odluka nije u redu pak ga je ostavio upaljenog. Blic mislim. Pa ti sad reci da su ljudi pametniji od strojeva. Ja bome nisam... zubo

Nošen je na servis no su tamo rekli da moraju zamijeniti sve nešto i da će to koštat više nego novi. Pak sam rekla Muškarcu neka ga baci. U zid po mogućnosti, ionako me je bio iznenađivao uvijek i stalno. Neka ga tresne tak da se ovaj raspadne u svoje sastavne dijelove. A ondak ću ja još doć i stat na njega da ga dokusurim do kraja. To bih s guštom napravila, jebro bi si mislila da su pod mojim stopalima kosti moga šefa.Tako sam ja to htjela i namjeravala. Bome bi ga i u zid s guštom tresnula. Pomislila bi si da je u mojim rukama glava moga šefa.

No se ovaj, Muškarac mislim ,primio posla pa popravio to sve nešto, pa ti znaj.

U svakom slučaju ja Mr.Olympusu prilazim s punim poštovanjem, te svoj ego i svoje namjere potisnem kad sam u njegovoj blizini.
Pustim njega neka on radi po svom. Nekad napravi po mom ali to su rijetki petki (petci?) Ovoga puta odlučio je da će blic upalit i bok.

U svakom slučaju ovo što prikazujem, ove genijalne radove, ova remek djela, ove masterpisove, ova nadasve prekrasna djela mojih nježnih ruku te bujne mašte, u zbilji i stvarnosti izgledaju puno bolje.

Tu je moja prijateljica kravica:

Image Hosted by ImageShack.us

a tu su mali snješko i drvce jedno.
Tja. Opet sam se igrala.

Image Hosted by ImageShack.us

- 10:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Galeb Jonathan Liningston

On nastavi letjeti u horizontali a nakon nekoliko trenutaka zausti: - Dobro - reče. - Tko ste vi?

- Mi smo iz tvog jata, Jonathane. Mi smo tvoja braća. - Riječi su zvučale snažno i mirno. - Došli smo da te povedemo još više, da te odvedemo kući.

- Nemam ja kuće. Nemam ni jata. Ja sam prognanik. Sad nas nosi veliki planinski vjetar. I ja svoje ostarjelo tijelo ne mogu podići još više od stotinjak metara.

- Možeš, Jonathane, možeš. To si naučio. Završio si jednu školu, i sad je vrijeme da stupiš u drugu.

Image Hosted by ImageShack.us

- ... na tisuće galebova. Da, znam. - Sullivan klimne glavom.- Odgovor je u tome što si ti, Jonthane, rijetka ptica, jedan među tisućama galebova. Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra. Znaš li koliko smo života proživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Tisuću godina, Jone, deset tisuća! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati.

Image Hosted by ImageShack.us

Galeb Sullivan se nehotice nasmija.

- Ti luda ptico - reče blago. - Ako je itko kadar pokazati nekome dolje na zemlji kako se može vidjeti na tisuću kilometara onda je to galeb Jonathan Livingston. - Zagleda se u pijesak. - Zbogom, Jone, prijatelju moj!

- Zbogom, Sully! Do viđenja.

Image Hosted by ImageShack.us

"Nema granica, Jonathane?", pomisli. "E, pa onda će uskoro doći vrijeme kad ću se iznenada pojaviti na tvojoj obali i pokazati ti kako se leti!"

Iako se trudio da bude strog prema svojim učenicima, u jednom ih trenutku Fletcher ugleda onakvima kakvi su zaista bili - a to što je vidio uistinu je volio. "Nema granica, Jonathane?", pomisli još jednom smiješeći se. I tako započe njegova trka za znanjem.

- 08:19 - Komentari (18) - Isprintaj - #

05.11.2008., srijeda

Ovo je moj doprinos borbi protiv terorizma.
Koji ušao u našu domovinu na mala vrata.
Tako mi reko precjednik na teveu.
Reko mi je ovako : svim snagama borit ćemo se protiv terorizma!

I sad.
Ja kao domoljub, ja kao odgovorna osoba odtad idem i gledam okolo.
Pažljivo.
Pratim zbivanja. Gledam di ima mogućih terorista .
I što?
Jutros idem na posao i bingo!!
Vidim ga!
Odmah sam uzela fotić i slikala.

Neće mene nitko varat.
A obukao se stvarno pacerski. Nisu ni teroristi što su nekad bili!
Naimekae. Dobro se zna da u našoj zemlji nema (više) onih koji kopaju po kontejnerima.
O daaa, bilo ih je možda u ono doba kad je na vlasti bila stranka PDS.
No čim je došla stranka ZDH odmah se digao standard te nije više potrebno penzionerima i drugima da kopaju po kontejnerima.

Eto! Po tome sam ga otkrila! Po pacerskoj, amaterskoj masci.
On će meni kopat po kontejnerima kao. Mislim, nisam ni ja vesla sisala.

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle ovo je moj doprinos borbi protiv terorizma. Koji je zahvatio našu zemlju i šire.
Lijevo je pas samoubojica. Pas samospaljivač.
Desno je terorista preobučen u ženu koja traži stare boce po kontejneru.
Cccc...
oni će meni...
cccc...

Image Hosted by ImageShack.us

a točno se vidi, ako znaš gledati, kao što ja znam, da se saginje da bi stavio bombu pod kontejner. Zatim se diže da bi stavio još jednu U kontejner.

Psa samoubojicu ostavit će. On će se samospalit deset metara dalje.

Sve mi je jasno!

/This photos are dedicated to mr.Kanader /

- 09:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #

04.11.2008., utorak

Lista (meni) najblesavijih ..

..izraza i fraza.

"Kako je?"
"Kako smo?"
"Ajde fino".
"Curke"
"A što ćemo?"
"Tako je kako je".

Na prvu obično pitam "tko?".

Na drugu "tko mi?" .

Treću prešutim jer nema se što reć. zujo

"Curke" me dovodi do ludila. Kad sam išla na vježbe ona što nas je vježbala uredno je svake dvije minute izvikivala "curke".
Mislila sam "ako još jednom ponovi curke bacit ću joj bučicu u glavu".
Ona je ponovila "curke" ja nisam bacila bučicu.
Toliko o meni.
Nekarakternoj. smokin

- 08:41 - Komentari (18) - Isprintaj - #

03.11.2008., ponedjeljak

I što?
Obiđem sva groblja te mi za nedjelju ostane to zagrebačko. Pak se ujutro dignem, gunđavo, ljuto i posve umorno te krenem i to groblje odradit. Odradit kažem zato jer ne volem, ajme što ne volem gužve i te neke „moramo radi drugih“ običaje. Više volem otić na groblje u neka druga doba, ja na svoje mrtve, one koje sam voljela mislim i ne treba mi prvi jedanajsti da me na to natjera. No što se mora mora se blabla

te kud svi tu i Čoravi Mujo.

Daklen dignem se tako tog nedjeljnog jutra, sva ko da sam iz centrifuge izašla , kosti mi nisu namještene , nisu sve na svom mjestu. Umorna, puna bora i borica djelujem kao da sam ostarila preko noći barem trideset godina. Ondak mi usnice ispucale, podočnjaci do poda i šire, herpes se povlači ali još uvijek izgleda kao Aljaska. Kosa u nekom stanju koje vapi za frizerom. Obučem se posve neprimjereno, naime zabundam se kao da ću na Sjeverni Pol.

Dakle takva, užasna, odradim Mirogoj, te krenemo prema kući svojoj da bi Muškarac rekao „idemo u Bilu da kupim nešto za ručak“.
Ajde dobro idemo u Bilu.
Tamo sam našla stoljnjak i vidjela rajngle koje koštaju 85 kuna. Što rajngle? Bile su to rajnglice, one male, minijaturne za koje trebaš mikroskop da bi ih vidio, one di ti tri jaja jedva stanu.

Odradimo blagajnu izlazimo van a u glavi ne razmišljam ništa jerbo me tih 85 kuna za rajnglicu di dva jaja stanu dovelo u stanje zbunjenosti.

Ono, kako to može bit tako skupo mislem se? I još se razmišljam „ma dugo nisam po dućanima bila pa neznam cijene, ali koliko onda košta velik lonac ako je ovo malo, minijaturno 85 kuna?“. Dakle razmišljam intelektualno i pametno, kako uostalom uvijek i razmišljam kadli začujem svoje ime.
Neko zove moje ime uzalud, pomislim.
Ne osvrćem se, jerbo ko me u Bili može zvat?
Začujem opet svoje prekrasno ime i ovaj put se zamislim, te se ozbiljno i odgovorno posvetim problemu zazivanja moga imena na parkiralištu Bile.
Okrenem se dakle prema izvoru zvuka, izvoru zazivanja moga imena i koga vidim?
Koga pitam ja vas?
Svoju sestru po Pljoskici, te članicu Udruge Gepek kako izgovara moje ime.

E sad.
Ono odozgora što sam objasnila o mom stanju i izgledu, da izgledam ko da sam izašla iz centrifuge. Uvijek je to tako. namcor

Onih dana kad se uredim, kad se ušminkam, kad mejkap stavim na sebe,kad i sebi izgledam dobro e tih dana nikog živog ne sretnem. nono

Opet. Onih dana kad izgledam kao da su me krave žvakale, kad jedva čekam da dođem doma da nebih po gradu strašila ljude, e tih dana obavezno nekoga sretnem. I taj neko obavezno onda izgleda sjajno i bajno, tako da moj jad i moja bijeda još više dođu do izražaja.

Daklen u takvom stanju sretnem svoju sestru Skasku koja me dozivala na parkiralištu Bile. Naravno da sestra Skaska izgleda ko da je sišla sa modne piste. I naravno da ja izgledam uz nju kao da sam joj baka. smijeh

Pak joj kažem „idemo na kavu“ našto ona kaže da. Upoznam nju s Muškarcem te mu kažem „čuj. Ti sad gledaj kad ona uzme dah. U tom momentu uleti i reci to što imaš za reć jerbo više prilike nečeš imat. Gledaj kad joj usta poplave. To znači da nema više daha i da će za par sekundi zastat u pričanju i uzeti zraka. Tada ti ona zašuti. Tada ti uleti. Moraš samo dobro paziti i moraš ju promatrati“.

I tako odosmo mi na kavu. Međutim me sestra Skaska začudila.
Naime, dala je Muškarcu da dođe do riječi jedno 4 do 5 puta.
Kad sam takvo ponašanje kasnije analizirala objasnila sam si to rasnom diskriminacijom. tuzan

Meni nije bilo dato da dođem do riječi.

Meni je bila dana jedna jedina prilika koju na žalost nisam bila iskoristila. Sestra Skaska bila je rekla „dugačak ti je rep, kad smo se zanji puta vidjele imala sam osjećaj da ti je kosa kraća“. I nato mi je dala 12 sekundi vremena za odgovor. Budući da sam još uvijek u glavi razmišljala o mikroskopskim rajnglicama a osim toga nisam ni bila očekivala da ću doć do riječi, jer nikad ne dođem pa ne vidim razlog da bi mi to ovaj put bilo dopušteno, to nisam iskoristila tih 12 sekundi tišine i prilika da i ja nešto kažem je zauvijek prošla.
Dakle Muškarac i sestra Skaska su se napričali a ja sam jela bobi štapiće. Koje nam je ljubazna konobarica bila donijela vidjevši mene onakvu jadnu, golu bosu i totalno neprikladno obučenu. Te se sažalila na mene. Bila sam vidjela da gleda u novčanik, valjda mi je neke novce htjela ponudit, ali ništa nije imala pa je donijela bobi štapiće. Tek toliko da si nešto gricnem dok ono dvoje pričaju. yes

Daklen, ja sad tu ne mogu opisivat i reć da smo se dobro napričale uz tu kavu kad nismo smijeh

, no svako zlo za neko dobro, barem sam se bobi štapića najela. Pak nisam bila gladna. Kad sam već gola i bosa. smijeh

I kad već do riječi ne mogu doć. namcor

- 08:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>