31.10.2008., petak
Šerif i dama
30.10.2008., četvrtak
29.10.2008., srijeda
|
Jučer sam rekla Muškarcu „Znaš ti što bi ja volila imat doma?“ Našto je on odgovorio „znam“ te počeo nabrajat. Stajala sam tamo i slušala nekakve megalomanske želje.Stoički sam dakle saslušala to izlaganje i čudom se čudila tko je to tako pretenciozna osoba?  O kome on to priča? Zatim sam rekla „ma ne to. Znaš što bi ja volila imat doma?“. Našto je on rekao „znam“ te počeo ponavljat sve što je već rekao.  Naglašavajuć time nečije megalomanstvo. Budući da nije bilo ni vrijeme ni mjesto da se naglašava megalomanstvo i neskromnost , crni su dani pred vratima, nije zgodno bit neskroman, to sam ga prekinula u sred nabrajanja te ponovila „ma ne to. Znaš što bi volila imati doma?“. Ovaj je udahnuo zrak te krenuo ponovo nabrajat, onda sam shvatila da sa muškim rodom ti ne moš logičnim putem ,  ne moš u stvari nikako  , nego ga brutalno prekinut i razgovarat sa sobom, jer s njima pokušat razgovarat to ti je noćna mora.E sad. Ponovila sam daklen „Znaš ti što bi ja volila imat doma“, međutim poučena gornjim iskustvom nisam mu dala da dođe do riječi nego sam nastavila „volila bi doma imat one ručke iz tramvaja“. „Koje ručke iz tramvaja?“ „Pa one za koji se ljudi u tramvaju drže“ „Ti stvarno nisi normalna“ rekao je ovaj „kad bi to imali doma mogli bi odma u Vrapče“. E to me malo uvrijedilo pravo da vam kažem.  Neka on ide u Vrapče ak mu se tamo tako sviđa ja ću ostat doma. Sa svojim ručkama. To sam si mislila al mu to nisam rekla. Reći ću mu kasnije kad ću ga posjećivat na Odjelu. Nnnda. Ovim primjerom sam htjela samo pokazati kako ni doma u stvari nisam shvaćena.  Mi genijalni ljudi u stvari uopće nismo shvaćeni. No se tješim da ni Einstain, ni Galileo, ni Newton, ni mnogi drugi nisu bili shvaćeni. Bili su ispred svoga vremena. I prostora. I Da Vinci, s kojim se najviše volim usporedit nije bio shvaćen. Eto. Tako prolaze moje napredne ideje.  A sad da pojasnim. Ručke iz tramvaja bi stavila doma u svaku prostoriju. I onda bi se za njih držala. Meni to genijalno. U kupaonu bi stavila jednu. U kuhinju drugu. U hodnik treću. I tako bi išla po stanu. Svuda bi ih stavila i ondak bi se za njih držala. I gosti bi se mogli držati za njih kad mi dođu. Na primjer ako ih boli ruka, mogli bi ju stavit i odmorit u te ručke. Ili ako su si malo popili, gosti mislim, mogli bi se povratit ravnotežu tim ručkama. Svašta bi se još dalo s njima napravit, ali sam indisponirana općim nerazumijevanjem mojih fenomenalnih ideja i neosporne genijalnosti pa više uopće neću o tom govorit. U stvari sam uvrijeđena! Tak! |
27.10.2008., ponedjeljak
|
Da sam komercijalizirana,odnosno da sam neka faca što nisam, onda bi moj idući post izgledao ovako. No prije da objasnim zašto nisam komercijalizirana. Zato što niš nigdje ne zarađujem. Ja samo radim i radim a i dalje sam gola i bosa. Gladna nisam. I krov nad glavom imam. Tek toliko da to naglasim. Al da sam gola i bosa to jesam od istine nećemo bježat.  I sad, budući da stvaram i stvaram a od novaca ni n onda ne mogu ni bit komercijalizirana. Ne mogu se prodat novcu, kad se nemam čemu prodat. Mislim, nije da nebi. No čemu da se prodam pitam ja vas? I sad, u svjetlu tih činjenica ja uopće ne mogu napisat recimo neki nastavak Sedme Vile. Kao ono, napravim uspješnicu i ondak svi traže još. Kao daj napiši deset tisuća nastavaka. A ja onda onako skromno velim: "pa dobro, ajde, samo meni bi to trebalo platit". Pa onda me pitaju "a koliko". Sad ja opet skoromno velim "ma neznam, nisam pohlepna, mislim da bi 2 tisuće eura po nastavku bilo taman". I ondak bi krenulo s postovima ovakvim : U idućem nastavku pročitajte : kako je i zašto Svijetlo Plava izgrizla svoje prste. Kako je Crvena otišla u Drugu Zemlju po valjuške i pire krumpir. Kako je Bijela dostojanstvena kakva je oduvijek i bila. Zašto se Žuta zakačila sa Zelenom pa joj odgrizla desno uho i pola nosa. Zašto je Ljubičasta ostala bez pive i kako je riješila taj problem. Zašto je Kralj dubio na glavi. Sve to možete pročitati VEĆ u idućem nastavku za SAMO 24 kune po stranici. Eto. To je moj san.Komercijalizacija. No snovi su da se sanjaju a ne da se žive. Stoga se evo budim i krećem u surovu stvarnost. Koja se zove : gola sam i bosa i plus toga radit moram. |
|
U petak sam ko prava štreberčina položila jedan test. Sa sto postotnim rezultatom, daklen svi odgovori točni. No niz se nastavlja, te sada , dok štovano čitateljstvo čita ove redove ja polažem idući. A onda iza toga ima još, a odmora nigdje. Pa ti reci. Idem sad polagat drugi. Nisam baš sigurna da će bit 100%, mislim da bi bila sretna da uopće položim.  Toliko. Kategorija : tko uči ne boji se gladi! apdejt : i taj je uspješno položen. boooože što sam pametna. |
23.10.2008., četvrtak
Priča o Sedmoj vili - kraj
|
Čekale su vile, čekao je Kralj. Kraljevi Ljudi otišli su u svaki kutak zemlje. Imali su ovlasti da ispitaju svaku ženu koja je starija od 18 godina da li je ona pisala pismo. Imali su zadatak da pronađu i dovedu ženu koja će biti Zlatna Vila. U međuvremenu ostale Vile igrale su se na livadi. Družile se , pomagale sebi, pomagale drugima i čekale. Čekale su vijesti od Kraljevih Ljudi. Čekale su vijesti od Kralja. Kraj godine se bližio. Jednoga jutra, Svjetlo Plava spustila je pogled s neba u kojeg je gledala i zagledala se u daljinu. "Što je ono?" pitala je Ostale su slijedile njezin pogled. Na kraju livade stajao je mladić. Visok, vitak, crnokos i vrlo zgodan. Hodao je polako prema njima. "Tko je ovaj? Što hoće? Što ? Što?" pitala je Zelena uznemireno. Bijela je šutjela. Ljubičasta je uzela dalekozor. Žuta je rekla " zgodan." Crvena je krenula prema njemu. Ostale su je vratile. "Crvena, vrati se. Skupa ćemo ga dočekat". Mladić se približavao. Bio je srebrn. "Jeste li vi Vile ove zemlje?" "Da" odgovorile su "Jeste li sve na okupu?" "Da" odgovorile su "Jedna vam onda nedostaje zar ne?" "Da" odgovorile su. "E dobro sad ju imate" "Gdje je?" pitala je Svjetlo Plava. "Tu pred vama" odgovorio je. "Ti?" smijale su se vile "Pa ti si muško, ti ne možeš biti vila" "O da mogu. Ja sam vam uostalom jedini spas. Kraljevi Ljudi neće naći Zlatnu Vilu. Vrijeme vam ističe. Ja ću biti Zlatna Vila" "Ne možeš ti biti zlatna vila" ljutila se Žuta "pa ti si muško. Reda mora bit!" nastavljala je ona "Ne može biti 6 ženskih vila i jedna muška vila!". "Dobro. Ako tako hoćete. Mogle ste bar saslušat što vam imam reć ali kad nećete ja idem" i okrene se da ode. Ostale su stajale zapanjeno. Muško? Kako Muško? Što je njemu? Što si on misli? Kako to misli "mogle ste saslušat što vam imam reć"? Žuta je frknula. Bijela je šutjela. Svjetlo Plava se je smješkala. Crvena je analizirala. Zelena je rekla "ajmo u neki restoran na finu večericu pa čemo tamo razgovarat". Ljubičasta je gledala za njim. I najednom povikala "ej ti. Stani! Dođi ovamo! Ispričaj nam to što nam imaš za reć!" Mladić se vratio. Smješkao se. "Evo moje priče. Ja sam Vilenjak koji je prognan iz Četvrte Zemlje. Bio sam se zamjerio Kralju Četvrte Zemlje jer sam se zaljubio u njegovu kćer. Kćer se zaljubila u mene i htjeli smo se vjenčati. Kralj je svoju kćer namijenio princu Dvanaeste Zemlje. Mene je morao maknuti. Prognao me je. Dozvolio je da se vratim kada njegova kćer bude imala sina. Eto vidite sad. Ja ne mogu nikud. Ne mogu natrag u svoju Zemlju. Ja ću biti vaša Sedma Vila. Bit ću to biti privremeno sve dok vi ne pronađete svoju Sedmu Vilu i dok same ne postanete Prave Vile." Vile su zašutjele. Ništa im nije bilo jasno. Ostavile su Vilenjaka samog na livadi i otišle u udaljeni kut da se dogovore. Žuta je rekla "Zgodan je. Meni se sviđa. Ali što on to priča o tom da postanemo Prave Vile?". Zelena je rekla "Muško je, ne može muško biti Vila." Crvena je rekla "Što ne bi mogao biti Vila?" LJubičasta je rekla "tja. što se mene tiče neka bude vilenjak. Neka bude Sedmi Vilenjak. Ionako neće ostati za stalno. Vratit će se u svoju Zemlju a do tada mi ćemo naći neku Vilu". Bijela je rekla "zgodan, zgodan onako srebrn. neka ostane." Svijetlo Plava se smješkala. "Glasat ćemo" , rekla je. Glasale su. Sve su digle ruku "za". Jednoglasno. "Imam ga još nešto za pitat" rekla je Svjetlo Plava. "Pitat ću ga pa ako odgovori budu zadovoljavajući primit ćemo ga. Ako ne, neka ide. Nećemo mu ništa još reći da smo glasale i odlučile da može ostati". Ostale su se složile. Vratile su se do Vilenjaka. "Kako misliš da Kraljevi Ljudi neće naći Vilu?" pitala je Svjetlo Plava "I osim toga ti si srebrn. To znači da si Ponedjeljak Vilenjak a mi za ponedjeljak imamo vilu. Bijelu. I osim toga što ti to znači nismo Prave Vile?" , nastavila je. "Ah. Ništa vi još ne znate" odgovorio je Vilenjak. "Niste prave Vile ali ste na putu." "Kako nismo? Nego što smo?" pitala je Crvena uvrijeđeno "ajde vrit" rekla mu je. "Ne. Vi niste Prave vile. No bit ćete.Jednom". "Evo da ti odgovorim na prvo pitanje Svjetlo Plava." rekao je Vilenjak okrenuvši se prema njoj. " Kralj nema ništa bolje nego što ste to vi . Kralj to zna. Poslao je svoje ljude zato da vam da vremena no On je svjestan da kupuje vrijeme. Kralj zna da njegovi ljudi neće pronać Zlatnu Vilu. Vi ste Vile i vi morate pronać Sedmu Vilu". "A da bi ti dao odgovor na drugo pitanje prvo ti moram odgovorit na treće. Da bi bio Prava Vila moraš zadovoljit tri uvjeta. Prvi je da moraš znat jednako primati i davati. Drugi je da moraš znat živjet u zajedništvu. I treći. Moraš uvijek mislit na više dobro." "Prvi korak zajedništvu potrvrdile ste kad ste skupa poslale pisma i kad ste zajedno došle Kralju sa svojom molbom. I osim toga dočekale ste me skupa, na okupu. I kasnije zajedništvo ste potrvrdile ovim glasanjem. O da, znam. Glasale ste i sve ste bile za." "No morate osim na sebe znati i htjeti misliti i na druge. A vi to još ne znate. Na dobrom ste putu ali to još ne znate. A Kralj to zna. On čeka. Čeka da vi naučite. " "Kad naučite živjeti u potpunom zajedništvu i kad naučite primati i davati a da vam bude svejedno da li primate ili dajete, da uživate i u jednom i u drugom , kad naučite da postoji i opće dobro da postoji nešto i iznad vas postat ćete Vile. A tada će vam sve postati jasnije. Znat ćete da Vile nemaju spol. Da su vile i vilenjaci jedno. Onda više nećete u meni vidjeti mladića. Nećete vidjeti drugi spol. Vidjet ćete osobu. I više nećete vidjeti niti boju. Jer prave Vile i Vilenjaci mogu mijenjati boju i pojavnost onako kako oni žele i kakva je potreba Zemlje. Ja sam sad srebrn. No ako treba obojit ću se zlatno. Ili ljubičasto, ili žuto, svejedno, napravit ću ono što treba i bit ću jedanko sretan." "Eto to je cijela priča. A vi sad odlučite." Nastao je muk. I tako je Zemlja Pivaz našla svoju Sedmu vilu. Nedjeljnu Vilu. Zlatnu Vilu. Zemlja Pivaz je sada malo sretnija. Ali i Kralj i Zemlja moraju još pričekati da njezine vile postanu Prave Vile. Da sazriju. Da nauče. Kad nauče pokazat će drugima. No sada imaju Učitelja. Sedmu Vilu. Ili Vilenjaka. Kako hoćete. |
22.10.2008., srijeda
exkluzivno za NF-a
Priča o Sedmoj vili - III
|
Samo to je pisalo. Ništa drugo. Ni potpis. Ni datum. Ni mjesto. Ništa. Crvena je uzela kovertu da vidi na žigu odakle pismo stiže. No ništa nije bilo. Bila je marka na koverti ali nije bilo žiga. Žuta je uzela da vidi rukopis. Gledala je i gledala i rekla :"ono malo što znam o rukopisima govori da ta žena iskreno misli. Ona stvarno želi bit Nedjeljna Vila. Učila sam grafologiju godinu dana pa zato znam". Ljubičasta je uzela kovertu sa sobom doma da vidi pod povećalom da li ima otisaka prstiju. Znala je da je to uzaludno, ali ipak da se nečim zabavi i da ne kažu poslije da ništa nisu pokušale. Bijela je šutjela. Svjetlo Plava se smješkala. Zelena je rekla "idemo u restoran na finu večericu. Romantičnu. Pa ćemo onda razgovarati" I trepnula očima. Nisu znale što bi. Nedjeljna vila im je pred nosom, našle su ju a opet ne mogu do nje jer ne znaju tko je ona. Ne znaju gdje da traže i kako da traže. Ne znaju ništa i ništa nemaju osim te rečenice "Ja bi bila Nedjeljna Vila" i izjave Žute da ta žena misli ozbiljno. Otišle su svojim kućama. Opet malo snuždene. Vrijeme prolazi što sad da rade? Da pošalju opet na sve adrese pisma? Da odu Kralju? DA! Otići će Kralju. Otići će Kralju, pokazati mu pismo i neka on pošalje svoje ljude da potraže Nedjeljnu Vilu! One se ne smiju odvajati, ali Kraljevi Ljudi to smiju. Kraljevi Ljudi mogu otić u sve kutke zemlje i pronaći tu osobu koja želi biti Vila ali nije rekla tko je i što je!! Obukle su svoje radne odore : bijelu, crvenu, žutu, svjetlo plavu, zelenu i ljubičastu te se najavile Kralju. "Ohohohohhooo" rekao je Kralj "Napokon imate neke rezultate. Bilo je i vrijeme o vi lijene vile!!!! Da čujem. Da vas čujem". "O Kralju. Poslale smo pisma u sve dijelove Zemlje. Vratilo se jedno u kojem žena kaže da želi biti Zlatna Vila ali nije navela adresu. Nije navela ni ime. Mi ništa o njoj ne znamo. Ne možemo ju ići tražiti jer se ne smijemo odvajati niti otići, no ti Kralju možeš poslati ljude da ju odu potražiti" rekla je Ljubičasta svojim najumiljatijim glasom. "Hmmm" rekao je kralj "Nisam očekivao da će to tako bit! Vama sam dao u zadatak da nađete Zlatnu Vilu, a ne da ju ja moram tražit!" "A opet, vidim da ste si dale truda. Niste Vi krive što ta žena nije stavila adresu, a i argumenti su Vam na mjestu. Ne mogu vas pustiti da ju odete tražiti jer će nam onda i ostali dani u tjednu biti pusti i prazni kao što je i nedjelja pusta i prazna. Hmmmm. Razmislit ću malo pa ću vam reć", rekao je kralj, ostavio svoju krunu na prijestolju i otišao. Vile su ostale čekati. Dok su čekale Bijela je sjela i igrala se kamenčićima. Crvena je gledala crteže na zidu Kraljeve palače. Žuta je zbrajala. Svjetlo Plava se smješkala i gledala u nebo. Zelena je otišla u kuhinju vidjet da li ima nečega za jelo. Ljubičasta je objašnjavala filozofiju gradnje Kraljeve palače. Tako su se zabavljale cijelo jutro. Zatim su pojele ono što im je Zelena donijela iz kuhinje. Bile su to fine pogače i toplo mlijeko. Onda su se legle na livadu i zaspale. Došla je večer. Kraljev glasnik došao je po njih na livadu "Kralj Vas zove. Donio je odluku". Digle su se, popile vode sa izvora, poravnale svoje haljine te krenule natrag u Palaču. "Oohohohho" rekao je Kralj "o vi lijene vile, donio sam odluku. Sutra ću poslati svoje ljude u sve krajeve zemlje da nađu tu ženu koja želi biti Zlatna Vila. Ako ju nađu onda vas neću kazniti. Vi znate da se kraj godine bliži. Ali ako ju ne nađu vi ćete biti kažnjene a ja ću pronać druge vile. Vi ćete bit obične smrtnice. " "No" nastavi je Kralj "nisam i jesam zadovoljan s vama. Nisam zadovoljan jer ste se razdvojile i niste zajedno rješavale zadatak koji sam vam dao. Nisam zadovoljan. Moje vile moraju biti u zajedništvu jer jedino tako Zemlji može biti dobro. Vi ste na početku pokazale da nema zajedništva. A opet. Poslije ste se ipak sakupile. Ovoga puta preći ću preko toga jer se nadam da ste naučile da niti jedna ne može sama. Ali ako se to ponovi...!!". Kralj nije dovršio rečenicu no vile su znale što je htio reći. Otišle su dakle svaka svojoj kući. Presvukle se u odjeću za po doma i razmišljale o tome što je Kralj bio rekao. Bile su malo snuždene, a opet, nadale su se da je sada sve u redu. Kada Kraljevi Ljudi prođu Zemljom pronaći će Zlatnu Vilu i sve će sjesti na svoje mjesto. Kad ju nađu nedjelje će biti sretne u Zemlji u kojoj sada nema nedjeljne vile. I zato ljudi kupuju. I zato rade nedjeljom. Kad bi se pronašla ta Nedjeljna vila onda bi svi dani u tjednu bili sretni. I Zemlja bi bila sretnija. I ljudi bi bili odmorniji pa bi i ponedjeljak bio sretan. O tome je razmišljala Bijela. Bijela je razmišljala ovako :"vidiš. kad bi imali nedjeljnu vilu, ljudi bi se više odmarali. Nedjeljom ne bi radili, ne bi odlazili kupovati, nego bi bili zadovoljni. Onda bi i mene više voljeli. Jer im onda ponedjeljak ne bi bio tako mrzak. Ni ja im onda ne bi bila tako mrska". "Oh, voljela bih da Kraljevi Ljudi brzo nađu Sedmu vilu. Za mene će se puno toga onda promijeniti". Ljubičasta je isto razmišljala "Kad bi našli nedjeljnu vilu, ja bih bila manje opterećena. Subote bi bile dani kada bi se svi pripremali za mirnu i sretnu nedjelju. Pa bi bili zadovoljni. I onda bi i mene više voljeli. Oh, voljela bi da Kraljevi Ljudi brzo nađu Sedmu vilu. Onda će se i meni puno toga promijeniti". Ostale vile željele su zbog ove dvije da se brzo pronađe Zlatna Vila. Jer ako one dvije budu sretnije onda će sve ostale biti sretnije. Oooo... puno toga je ovisilo o Zlatnoj vili...... Prolazili su dani..... |
20.10.2008., ponedjeljak
Priča o Sedmoj vili - II
|
Bijela , Ljubičasta, Svijetlo Plava i Crvena nisu bile čule što su Žuta i Zelena rekle. Jer su bile koncentrirane na ljepljenje maraka. Pisma su bila dovršena. Bilo je napisano dvije tisuće pisama. Zemlja nije bila velika ali je bila raznolika. Imala je i brdovit dio. I ravni dio. Imala je i dio gdje je bila voda. Za taj dio nije postojao konsenzus u mišljenjima. Bijela je bila rekla "ma ne. nećemo uopće slati njima, tamo su svi zaokupirani svojim stvarima i nitko se neće javit. Žene su tamo drugačije. Tražit će novac da budu vile". Ostale se nisu složile sa Bijelom i rekle su joj "ti si stvarno, ali stvarno nepoštena. I osim toga još si i puna predrasuda." Pa nisu s njom razgovarale dva dana. Onda je Bijela popustila, rekla je "dobro. svima ćemo slat. slat ćemo u sve dijelove Zemlje". I upravo kad su dolazile Žuta i Zelena pisma su bila dovršena i lijepile su se marke. Zato nisu čule što su Zelena i Žuta bile rekle. Zelena i Žuta opet nisu očekivale toliki broj koverti i pisama pa su ostale šutke. Gledale su tu hrpu otvorenih ustiju. Četiri vile koje su pisale pisma napokon su primijetile Zelenu i Žutu. "O tu ste. Lijepo. Sad uzmite jednu vreću i idemo na poštu". Svih šest krenulo je na poštu da ubace pisma. Već prije su se podijelile po dijelovima grada jer poštanski sandućići nisu bili tako veliki da bi mogli primiti sva pisma. Napravile su stoga popis sandućića i plan bacanja pisama. To je napravila Crvena. Budući da je plan funkcionirao savršeno, to su za sat vremena bile gotove. "Sad moramo čekat" rekla je Ljubičasta. "Moramo čekat barem tjedan dana i biti strpljive. Jer dok pisma stignu, pa dok ga pročitaju, pa dok odluče trebat će vremena. Zato ćemo sad pokušat bit strpljive i ne misliti više na to". Ostale su se složile. Izgrlile su Zelenu i Žutu koje dugo nisu vidjele a onda otišle svaka svojoj kući jer su bile umorne. To je bila prva noć u kojoj su sve spavale mirno. Prvi put nakon dugo vremena imale su osjećaj da je sve u redu i da su se napokon približile rješenju. A isto, bile su opet na okupu a i to je bilo važno. Sutra će se naći i igrati zajedno kao što su se igrale i prije nego ih je Kralj onako napao i dao im taj Ultimatum. Naći će one Sedmu Vilu! Sad su bile sigurne da će se sve dobro riješiti. Da će imati sretan završetak. Da će one i dalje biti Vile a i Zemlja će biti sretnija kada pronađu Nedjeljnu vilu. Prolazilo je vrijeme. Bile su strpljive. Igrale su se, pomagale sebi i drugima taj tjedan, kao što su i prije bile radile. I bile su nekako vedre i vesele. Prošao je tjedan. Polako su počeli pristizati odgovori, baš kao što je Ljubičasta i bila rekla. No one su čekale. Čekale su da se sve skupi, da i one žene i djevojke iz najudaljenijih krajeva Zemlje pošalju odgovore, ne bi bilo fer da otvore jedne a druge ne. Čekale su da stignu svi odgovori a onda će sjesti, otvoriti koverte i vidjeti što je u njima. I onda odlučiti. Prošlo je još tjedan dana. Pa još tjedan. Odgovori su bili pristizali. Prošao je još jedan tjedan. U tom tjednu više nije bilo nikakvih pisama. Odlučile su dakle, da sada sakupe sve odgovore na jednu hrpu, počnu otvarati koverte i vide što u njima piše pa onda će odlučiti tko će biti Sedma Vila. Odgovora je bilo skoro duplo manje nego pisama, ali ipak bio ih je velik broj. Došao je i taj dan. Sjele su se za okrugli stol, pošteno podijelile kuverte i krenule otvarat i čitat. Bilo je tu svega. Najprije su odvojile odgovore koje su pisale djevojke koje još nisu imale osamnaest godina. Njima nisu ni pisale, ali ove su svojim mamama uzele pisma i javile se. Ne možeš biti Vila ako nemaš 18 godina! Zatim su odvojile one koje su napisali muževi žena kojima su pisma poslale. Jer i muževi su pročitali pisma, mada su ova bila naslovljena na žene. Mnogi muževi nisu htjeli da im žene odu i da budu Vile. Pogotovo ne nedjeljne vile. Mnogi su muževi htjeli da njihove žene budu obične žene. I da ostanu doma. Pa su to napisali u pismima. Zatim su tu bila pisma žena koje su živjele kraj vode. Bijela je ipak bila u pravu, jer su te žene pitale kolika je zarada ako one tamo dođu i ako budu Nedjeljne vile?! Ostale nisu ništa rekle na to no Bijela je neko vrijeme trijumfalno hodala oko stola, uzdignute glave sa izrazom lica "jel vam nisam bila rekla?". Hrpa odvojenih pisama rasla je. Onih odgovora koji nisu dolazili u obzir. Bilo je tu i pisama sinova. Koji nisu htjeli da njihove mame odu i da budu Vile. Jer tko će onda biti njihova mama pitali su? Zatim je bilo i odgovora u kojima same žene nisu bile za to da budu Vile. Nisu htjele bit Nedjeljne Vile. Neke su htjele bit na mjestu Zelene, neke su htjele bit na mjestu Crvene. Ponedjeljak Vila nije jako popularna i nitko nije htio bit Bijela Vila. Što Bijelu vilu malo bilo zasmetalo. "Što meni fali?" pitala se. Zašto nitko neće bit Bijela a hoće Crvena i Zelena? Ali nije dugo o tome razmišljala jer je morala čitati iduća pisma. No zapamtila si je to pa si je rekla u sebi "idući put kad će dijelit dane i boje ja baš neću bit bijela i neću bit ponedjeljak". to si je tako zabrundala u bradu da ju nitko ne čuje. I Svjetlo Plava nitko nije htio bit. No Svjetlo Plavu to nije smetalo, ona je dobrica pa je samo bila rekla u sebi "baš dobro da nitko neće. Ja volim četvrtak i volim što sam Svjetlo Plava". Ljubičasta isto nitko nije htio bit. No Ljubičasta je mudrica. Mislila si je ovako "Tja. Nitko ne želi mudrost. Svi misle da je to nešto strašno. A meni to paše. Da budem mudra . I ozbiljna. I da me se poštuje". Žuta je tu i tamo bila u igri. Neke su žene htjele biti Žute ali ne toliko, koliko su htjele bit Zelene i Crvene. Zato Žuta nije imala nikakvih prigovora. Pisma je bilo sve manje. Već su bile postale malo snuždene. Sve same kritike, sve sama odbijanja a niti jednog pisma u kojem bi neka žena željela doć i biti Vila. Osim tih djevojčica. Koje su prije morale odrast. Jer biti Vila nije lako. Moraš malo sazrijet. Moraš školu završit. Moraš znat dati i primiti. A to ne znaš sa osamnajst. To nekad ne znaš ni sa 88, ali nebismo sad o tome, ova priča ne priča o sazrijevanju. Onda je Zelena otvorila jedno pismo.... "Ja bih htjela biti Nedjeljna Vila". .... |
|
Mark Twain pisao je priče. Pisao je za novine priče u nastavcima. I onda bi se bio zanio u stvaralačkom pisanju, te svog junaka bacio u rijeku i to u njezin nadublji dio. Tamo gdje je bio najodvratniji vir. Junak bi na nogama imao okove. Teške. Ruke bi mu bile vezane. On u nesvjesti. Junak mislim. A rijeka se baš 100 metara dalje slijevala u ogroman vodopad. To bi bilo u petak. Tu bi Mark Twain bio stao jer stvaralačko mu pisanje stvorilo umor. Pa išao odmoriti. Novine bi izlazile ponovo u ponedjeljak. Kad se odmorio shvatio je što je napravio. Novine su već u tisku. Do ponedjeljka bi paninčo razmišljao kako da junaka izvuče iz tog vira i te ledene rijeke ,neke realne šanse da junak preživi nije baš bilo, no mu isti trebao. Junak mislim. Za nastavak priče. Živ po mogućnosti. I onda bi u ponedjeljak slijedio nastavak priče. A išao je nekako ovako : "Kad se Bill izvukao iz rijeke, osušio je svoju odjeću te krenuo....." Eto. Nadam se da je štovano čitateljstvo shvatilo poantu! To je bio Mark Twain. Velik pisac. Ako je on mogao NE ZNATI što će bit u idućem nastavku, onda je razumljivo da meni treba neko vrijeme da smislim Sedmu vilu. Mislim di da ju stvorim?  Mislim kako da ju stvorim??? Malo sam se zanijela i sad .... |
17.10.2008., petak
Priča o Sedmoj vili
|
Jednom davno u zemlji Pivaz živjelo je šest vila. Bile su one lijepe i dobre vile. Svaka je imala svoju boju i svoj dan. Bile su to Ponedjeljak Vila Bijela, Utorak Vila Crvena, Srijeda Vila Žuta,Četvrtak Vila SvijetloPlava, Petak Vila Zelena i Subota Vila Ljubičasta. Bile su vesele i vedre vile. Puno su se smijale, puno su se igrale. Pomagale su jedna drugoj a pomagale su i drugim ljudima u zemlji Pivaz. No jednoga dana pozvao je Kralj svojih šest vila na sastanak. "Ohhho," rekao je kralj uzdignutog prsta. "Ja sam vam dao puno i previše vremena do sada! Čekao sam i čekao, pustio vas da same nađete svoju Sedmu vilu. Zlatnu Vilu. Nedeljnu vilu. No vi ste ljenčine vile i sada više neću čekati! Ako do kraja godine ne pronađete Sedmu vilu oduzet ću vam moći i biti ćete samo obične smrtnice! Ti ćeš bijela imati psa i mučit ćeš se s njim. Ti ćeš crvena raditi sa gazdom koji će ti bit opterećenje, ti ćeš žuta imati svekrvu i nećeš se stići odmoriti, ti ćeš svjetloplava imati šeficu koja će te pritiskati, ti ćeš zelena imati , ma ne ti nećeš imati, ti ćeš ljubičasta imati oko sebe čudne i agresivne muške stvorove. Isprva će te to veseliti ali poslije više ne. Čule ste me!" povika kralj " Ili si nađite 7.-mu vilu do kraja godine ili znate što će vam se dogoditi! Svaka zemlja u našem susjedstvu ima svojih 7 vila samo mi imamo 6. Samo mi nemamo Nedeljnu Vilu i samo su nama onda nedjelje puste i prazne. Zato moramo ići po trgovinama i kupovati. Da imamo svoju Sedmu vilu bili bismo sretniji!!". Tako reče ljuti kralj, odloži svoju krunu pored prijestolja i ode. Vile su ostale zapanjene. Vila Bijela, rekla je "eto. govorila sam vam da kralj neće imati strpljenja s nama ali vi niste slušale". Vila Crvena rekla je "no dobro dobro. Što sad? Ništa nam nema koristi od toga da se svađamo. U akciju treba ić, u akciju!" Vila Žuta rekla je "hmm, trgovati treba. Trgovati. Kupovati. Kupit ćemo vilu od susjeda". Vila Svijetlo Plava rekla je "ma dobro,nekako budemo". Vila Zelena rekla je "ajdmo u neki fini romantični restoran, na neku finu romantičnu večeru, pa ćemo razgovarat", i trepnula očima. Vila Ljubičasta rekla je "mudrosti nam treba sada. Puno mudrosti". Vile su se snuždila.Nisu otišle u restoran nego je svaka otišla svojoj kući. Skinule su odore svojih boja i obukle se u odjeću za po doma. Legle su spavati ali niti jedna nije mogla zaspati. Svaka je razmišljala o tome što ju čeka ako ne pronađu sedmu vilu. I sve su znale da je kralj u pravu, jer stvarno, svaka je zemlja imala sedam vila samo je njih bilo 6. Bijela je vila razmišljala o tom psu kojeg će dobit i mislila je da joj baš to ne treba. Morat će ga šetati, morat će ga hraniti, a njoj je ovako baš lijepo. Crvena je vila razmišljala o nekakvom gazdi kojeg nije mogla zamisliti, a nije joj trebao gazda, njoj je bez gazde baš krasno. Žuta je razmišljala kako to izgleda kad nemaš vremena i imaš svekrvu? Svjetlo Plava razmišljala je što to znači šefica i što to znači pritiskati? Možda to i nije tako loše mislila je ona? No njome je vladao Jupiter, a Jupiter je dobrica pa je i ta vila bila dobrica i nikako nije mogla zamisliti da bi nju netko mogao pritiskati. Nikako nije to mogla zamisliti. Vila Zelena nije znala što znači da neće imat? Što neće imat? Zašto neće imat? Rojila su se pitanja i pitanja u njenoj glavi ali nikako nije mogla shvatit što to ona neće imat? Vila Ljubičasta nije bila loše volje. Rekao joj je kralj da će imat čudne i agresivne muške likove oko sebe. Pa nije joj se to činilo tako strašno. No kralj je još rekao da će joj to u početku goditi a kasnije više ne , pa ju je to malo prestrašilo. Ipak, bila je ona vila kojom je vladao Saturn, a Saturn je ozbiljan i mudar. Pa je i Vila Ljubičasta bila ozbiljna i mudra. I tako. Protekla je noć. Niti jedna se nije bila dobro naspavala. Svaka je mislila svoje misli i svaka je pokušala nać neko rješenje. Kako doći do sedme vile? Kako kako bilo je sad već sudbonosno pitanje!!? Okupile su se ujutro na livadi na kojoj su se i obično bile okupljale, ali niti jedna nije imala nikakav odgovor i nikakvo rješenje. Kraj godine je blizu. Ako ne nađu sedmu vilu, Zlatnu Vilu, one više neće biti Vile. Žuta Vila imala je ono rješenje od jučer. "Ajmo u susjedne zemlje. Možda u susjedsvu imaju višak vila? Možda oni imaju 8 vila pa nam jednu ponude. Možda nam jednu daju? Možda možemo kupiti neku vilu ?" predlagala je Žuta. Ostale Vile nisu bile zadovoljne tim rješenjem. "Kako ćemo neku nepoznatu vilu primiti među sebe? Što ako je zaražena? što ako nam je neprijatelj? Ne možemo kupovati vilu, kralj će znati da smo kupile! Što ako ta koju dobijemo neće htjet bit Zlatna vila? " bili su odgovori na prijedlog Žute. No niti jedna nije imala protuprijedlog. Niti jedna nije znala što da učine. Kako da dođu do Zlatne Vile? Kako da odjednom stvore Zlatnu vilu?!? Crvena se sjetila "a da probamo napravit neku lutku pa kažemo kralju da je to Vila?" Bijela je rekla " nemože to tako. Kralj će vidjet da ga varamo pa će nas još teže kaznit" Bijela se jako bojala tog psa pa se bojala da ne dobije dva, ako razljute kralja. Onda je Zelenoj sinulo "znam! Zamolit ćemo Kralja da njegova kćer bude sedma vila! To će Kralju imponirati pa će nas nagraditi!" "Ccc"...rekle su ostale u glas "ideja ti je dobra, samo što Kralj ima sina!" pa je tako i ta ideja propala. Onda se javila Ljubičasta. "Čujte. A da se mi razdvojimo i da svaka ode tražiti po zemlji Sedmu vilu? Svaka će otić u jedan kraj zemlje i tako su nam veće mogućnosti da pronađemo nekog tko želi biti vila i to onu koja želi biti Nedjeljna vila". Ljubičasta je mudrica. Ostale su zašutjele. Prijedlog im se učinio dobrim. Svaka će otić u jedan kraj zemlje i potražit neku djevojku koja želi biti vila. Taman su se počele razvedravati, polako smiješiti kadli se javi Svjetlo Plava "je,je. Samo si zaboravila LJubičasta da se mi ne smijemo razdvajati. Ako se razdvojimo i ostali dani u tjednu bit će nesretni. Kralj će bit još ljući". Opet su se snuždile. Došla je noć. Svaka je otišla svojoj kući i opet nisu mogle spavati. Mislile su i mislile, cijelu su se noć prevrtale po svojim krevetima. Vrtile su filmove, izmišljale svakakve načine da dođu do Sedme Vile , no stiglo je jutro i niti jedna nije ništa smislila. Opet su se našle na livadi i opet ništa nisu smislile. Prolazili su dani i noći. Vile su bile sve više snuždene, sve više i više tužne. Nikakvog rješenja nije bilo na vidiku. Žuta je već bila ljuta. Onda je Žuta rekla "Dobro, ti Bijela i ti Ljubičasta vi morate smisliti nešto! To će bit vila koja će biti između vas dvije. Poslije tebe Ljubičasta i prije tebe Bijela. Mi ostale smo na okupu, idemo po redu i mi s tim nemamo veze. Samo vama dvjema između fali jedna. Pa onda vi dvije i mislite pa vi dvije i smislite!!". Ljubičasta i Bijela rekle su da to nije fer. Da one same ne mogu, da im treba pomoć ostalih vila. No Žuta je već bila ljuta, Svjetlo Plava se smješkala, Crvena nije znala što bi, Zelena je isto postajala ljuta, pa su odlučile da će napraviti tako kako je Žuta rekla! "One su krive, one imaju rupu, neka one i nađu rješenje" I otišle su Kralju. Rekle su mu "Kralju. Ljubičasta i Bijela imaju rupu između sebe. Neka onda Ljubičasta i Bijela nađu rješenje. Nije fer da nas kažnjavaš zbog njih! Mi ostale smo na okupu, kod nas nema rupa". Kralj je zakimao glavom. Nekako mu se to učinilo logično u tom trenutku. Nešto mu je falilo, ali vrijeme je odmicalo, Kralj je trebao rješenje. Kralj i zemlja trebali su Sedmu vilu. Pa je Kralj zato bio rekao "u redu. Neka one traže Sedmu vilu", zakimao glavom i krenuo svojim poslom. Ostale četiri vile su se vratile i rekle Bijeloj i Ljubičastoj "Mi nemamo veze s tim! Mi smo na okupu, to je vaš problem i vas dvije ga riješite!". Bile su ljute. I nemoćne. Bile su tužne. I Ljubičasta i Bijela bile su jako tužne. Ako njih šest zajedno nije uspjelo smislit rješenje onda samo dvije neće moć smislit ništa. Bijela je mislila "pa dobro, umjesto 5 ostalih vila ja ću imat pasa. Za društvo. Možda to i nije tako loše". Ljubičasta je mislila "dobro, umjesto ostalih 5 ja ću imat neke čudne muške likove za društvo. Možda to i nije tako loše". Predale su se. Nisu znale što da rade. Ne smiju se odvajat od ostalih, ne smiju ić tražit po zemlji. Onda je Bijeloj sinulo "Čuj. A da napišemo pismo?. Ako ne možemo same ić možemo napisati pisma. I poslati ih u razne kuteve naše zemlje. Pa se možda javi Sedma Vila?". Ljubičasta je zakimala glavom onako u nedoumici. No vrijeme je odmicalo, kraj godine se bližilo i više nije bilo vremena za puno rasprava. Trebalo se dat na posao i trebalo je napraviti nešto, bilo što. Pa i pisma pisat ako treba. I dok su njih dvije sjedile i pisale pisma, ostale četri vile veselo su se dalje igrale ne brinući više brigu. Znale su da one neće bit kažnjene i pao im je teret sa leđa. Svaka je spavala dobro, budile su se vesele i sretne. Znale su da će one i dalje biti vile i to ih je veselilo i ispunjavalo. Igrale su se na svojoj livadi. Ispočetka im nisu nedostajale Bijela i Ljubičasta. Ionako je bilo poslova za napravit i igara za igrat pa je još bolje bilo da ih je manje. Osim toga, nisu se morale mučit sa izmišljanjem i smišljanjem različitih eventualnih rješenja. Kralj im je bio sklon, Kralj će ih ostavit vilama a o Sedmoj vili neka razmišlja netko drugi. Onda je jednoga dana Crvena digla glavu i rekla "hmm, meni fale Ljubičasta i Bijela. Idem vidjet što rade. Idem im pomoć". Ostale su se nastavile igrat. Idućeg dana je Svjetlo Plava digla glavu od igre i rekla "zašto se Crvena ne vraća? Nedostaje mi. A malo mi nedostaju i Bijela i Ljubičasta. Idem vidjet gdje su i što rade". Ostale su Zelena i Žuta. Imale su neke svoje zanimacije pa im neko vrijeme nitko nije nedostajao. Igrale su se i dalje same, dobro su spavale. No nekako, bile su previše same. Vrijeme je prolazilo. Crvena se nije vraćala, Svjetlo Plava se nije vraćala. I Zelena je jednog jutra rekla "ajdmo vidjet gdje su i što rade. Same smo ovako, postaje usamljeno". Žuta se složila jer i ona se osjećala usamljenom no nije htjela prva to reć. Krenule su tražit Bijelu, Crvenu, Svjetlo Plavu i Ljubičastu. Hodale su tako ali nisu znale gdje da traže. Ostalih četiri nije bilo. Kao da su u zemlju propale. "Zar se ne osjećaš usamljenom?" pitala je Žuta Zelenu: "Da. Nedostaju mi znaš. " odgovorila je Zelena. "A kad ih nađemo imam ideju kako ćemo riješit Sedmu vilu" nastavila je Zelena. "Kako?" "Neću ti to sad reć, prvo ih moramo nać" "I ja imam jednu ideju znaš" rekla je nato Žuta. "No imaš pravo" nadodala je "reći ćemo kada ih nađemo" Međutim hodale su dva dana i dvije noći no nisu pronašle ostalih 4 vila. I onda, 3-ćeg dana , iza jednog drveta vidjele su njih četiri kako sjede i pišu pisma. Zelena je došla do njih i rekla "A tu ste! Dobro. Jer ja imam ideju. ZNAM tko će bit Sedma Vila" Žuta je nato rekla "I ja ZNAM tko će bit Sedma vila" ... |
Petak - zeleno
16.10.2008., četvrtak
|
I šta? Odeš na more, dušu si obnoviš a ondak se vratiš u istu stvarnost. Ne moš vjerovat da ta stvarnost ista, sve se nešto misliš da se nešto promijenilo, ono ti si se promijenio ondak se nešto drugo isto promijenilo, misleš se naivan. No blato se ne mijenja. Neki se ljudi ne mijenjaju. Stavi ih na jedno mjesto. Dođi za deset godina, naći ćeš ih na istom mjestu , sa istim životnim stavom, životnim (ne)navikama, istim sranjima koja su radili i onda kad si ih ostavio. Pak ostaneš u šoku. Misleš se ovako : život je dinamika. Život je razvoj. Život je da se živi i da se razvija i da se širi. Da se mijenja. I život i ti unutar njega. Ja sam različita od one osobe koja sam bila. Nekad. I nekako mislim da i drugi prate takav razvoj događaja. Mislim to je dato , to tako mora bit. No onda naiđeš na ljude bagere. Koji su stali u razvoju. U nekoj godini svoga života su stali i ni mrdac. Ni lijevo, ni desno, ni gore ni dole. I nikako da otvore oči. Nikako da shvate da to nije to. Da su se stvari promijenile. Da .... Dječji vrtić to ti je. Dječji vrtić i strahovi. Frka. "Ako nešto promijenim ...ma neću strah me je. Radije ću ostat u ovom blatu tu je fino toplo". I tako razmišljaju. Glave im vire iz blata no jezik radi. Nezadovoljno radi. Ako pitaš takve ljude "što ste jučer učinili za sebe?" obično će odgovor bit "nisam imao/la vremena". To ti sve govori. I onda će takvi ljudi na svoje potomke prenijeti to nezadovoljstvo. I očekivat od svojih potomaka da se brinu za njih. Jer nisu "imali vremena" da se brinu za sebe. Pak će potomak umjesto da raširi svoja krila morat krila skresati i brinut se za osobe koje su zaostale u razvoju. Jer im se nije dalo. Jer su bili lijeni. Jer su se bojali. Ipak je ljepše bit u blatu. Zaštićen. Prljav ali zaštićen. Nego skupit hrabrosti pa raširit svoja krila. I za promjenu malo pokušat letjet. To je ono što me okružuje u poslovnom svijetu. Blato. I dječji vrtić. Nekad davno mislila sam da samnom nešto ne štima. Mislim kao ljudi su to odrasli, zreli. Dok mi nije sinulo!!!!! U tupoj mi glavi sinulo : Levant, to što je netko odrastao ne znači i da je zreo!! Kad ti se pedesetgodišnjakinja ponaša kao da je upravo izašla iz puberteta, onda nemaš više što reć.  kategorija : negdje se moram ispucat. |
15.10.2008., srijeda
14.10.2008., utorak
Utorak - crveno
13.10.2008., ponedjeljak
ako se po jutru dan poznaje.....
10.10.2008., petak
jeste li znali?
|
Svaki blog koji iole drži do sebe mora tu i tamo staviti rubriku jeste li znali? Tek toliko da se pokaže da je autor bloga pametan. I načitan. Ovaj blog želi pokazat da drži do sebe te stoga od petka do ponedjeljka, kad će pisati o farbanju ostavlja nadasve zanimljive činjenice . Tek toliko da podigne razinu kulture štovanog čitateljstva, da im napuni mozak nebitnim informacijama, te da oni jedva dočekaju ponedeljak i laprdanje niočemu. U komparaciji s ovim laprdanje će onda bit mila majka te odmor za oči. To je ista priča kad ti netko sprema ručak. Pak ako vidi da si gladan onda ga sprema satima. Onda kad ti se želudac zalijepi za crijeva, onda ti da jelo. Jelo ti fino, da finije ne može bit. E dakle to je namjera ovog posta. Da zavara čitateljstvo. Jeste li znali da je Neil Armstrong proveo 3 tjedna u karanteni po povratku s mjeseca? Jeste li znali da je Južna Afrika najveći svjetski proizvođač zlata? Jeste li znali da je Napoleon navodno nosio čokoladu na svim svojim vojnim pohodima? |
09.10.2008., četvrtak
pseće kućice
07.10.2008., utorak
..ko muha bez glave
06.10.2008., ponedjeljak
03.10.2008., petak
 Jedan dan se Lorna bila zeznula i rekla da ima vremena i da je u blizini i da ide samnom i Malim Pasom u šetnju. Ja sam nato rekla "pazi što radiš! Pazi što želiš Lorna, moglo bi ti se dogoditi da to dobiješ", tako sam joj rekla, no ona me nije htjela slušat .Mislila da je to pis of kejk, da je to niš, da ona to može, ta ima dvoje djece koje odgojila i na noge postavila. Da je stoga na sve spremna. "Dobro" mislila sam, ako ona želi dobit će to što želi.    Te smo krenuli u šetnju. Ima S (small) šetnja, M(medium) šetnja, L (large) šetnja, XL šetnja i XXL šetnja. Mi smo Lorni priuštili XL šetnju - to je ona vrsta koja traje cca sat , sat i pol. Idući nam je dan rekla "Bila sam smoždena, došla doma, otuširala se i odmah u krevet". Mi smo ju pozvali i na iduću šetnju sa nama ako želi. Odgovor još nismo dobili. Lorna očituj se! Nije valjda da ti nije bilo lijepo s nama????? |
02.10.2008., četvrtak
|
E sad mi diglo tlak u vezi one gospoje koja je pretučena a u komentarima članka svi , ama baš svi su ju osudili i rekli da je krala. Sumnjam da je , ali ako i je, za krađu se čovječe ne izbatinaju ljudi. Žene. A kolika li to može bit vrijednost ogrlice u DM-u? Više od 50-ak kuna??? Sumljam. Ajte se prošetajte do DM pa vidite koje su vrijednosti "ogrlica" tamo. Iskreno, ja ne vjerujem da je žena ukrala. A da i je, što ponavljam nije, da li za tu krađu zaslužila batine????? O jadni muškarci u ovoj zemlji. Nemaju gdje izbacivat svoje frustracije pa će na slabijem od sebe pokazat koji su oni frajeri!!! Što se ne okome na sebi ravne ako već moraju pokazivat svoju "snagu"??? I odmah sam se sjetila svoje priče. Koja bila za Novu godinu. Jednu. Kad je policajac izašao iz auta , došao do mog i rekao "daj da vidim dokumente". Pružih dokumente. "Izađi van". Izašla sam uz rečenicu "ne sjećam se kad smo nas dvoje prešli na ti". "Mooolim?" "Ne sjećam se kad sam vam dala dozvolu da me oslovljavate sa ti?!" I tada je krenulo!!!! Malteretiranje. Vikanje. Vrijeđanje. ("gdje radiš?" "ne morate znat" "onda se kurvaš znači?") ("otvaraj gepek" "kurva si znači?"....i tako u nedogled..) (u policijskom autu za volanom sjedio je drugi policajac. ja odlazim do auta otvaram vrata i govorim "molim vas dođite i budite svjedokom". on zatvara vrata, gleda pred sebe i šuti. mene nema. ja nisam bila ja nisam otvorila vrata njegovog auta. ne postojim nema me. ostaje u autu. Za 5 minuta ponavljam priču. Odlazim do njega. Ponovo otvaram vrata. Govorim "izvolite izaći van i biti svjedokom". Nema me. Ne vidi me. Gleda pred sebe i zatvara vrata. Priča se ponavlja treći put. Ja otvaram vrata govorim "hoćete li vi izaći van i biti svjedokom ovoga?". "neću" napokon odgovara.). No pisac ovog posta nije se dao. Pisac posta je malo tvrdoglav kad se radi o maltretiranju. Pisac ovog posta postaje jako tvrdoglav kad se pokušava rušit njegovo dostojanstvo. Ajmo reć da pisac tada postaje hladan kao led. I spreman rušit sve pred sobom. Jerbo je u prošlom životu bio đingiskan. Pak nešto ostalo i za ovaj život. Neću u detalje što mi je sve rekao i kako se ponašao, no sam uzela pinkalu i prepisala njegov broj sa značke. Došla sam doma. Presvukla se i otišla u stanicu da ga prijavim. Prijavila sam ga. Prepričala sam o čemu se radi. Odgovor je bio ovaj "ne mogu ja svog djelatnika tužiti". I evo ga. Ulazi djelatnik. Gleda me i kaže "a što ti tu radiš?" "Došla sam vas prijaviti" "Imaš li ti svjedoke?" "Imam" slagala sam sve u šesnajst "žena sa prozora je sve gledala i pristala da bude svjedokom". Kako sam se toga sjetila nije mi jasno? Vjerojatno taj osjećaj bespomoćnosti i jada i bijesa, kada ni kriv ni dužan budeš maltretiran od nekoga tko kaže "kad mi svjetlo auta ide u oči ja onda poludim". Pa mi neka viša sila stavila tu rečenicu u usta. Da me netko pitao 2 sekunde prije što ću reć ja ne bih bila znala. No ono njegovo lice, onaj njegov stav "ja frajer ti veliko ništa" diglo u meni sve na noge. Tu je zašutio. Povukao se. "Pobijedila" sam. Znala sam da ću "pobijedit". Išla bi do Precjednika da me tamo nisu bili saslušali. Išla bi do kraja u svakom slučaju. Rušila bih sve dok ne naučim takve tipove da žene , ili barem ova koja ovaj post piše nije ovdje da bi se frustrirani muškarci na njima ispucavali. Ups , sorry trebalo je pisat "muškarci". Eto. Zato vjerujem onoj ženi. Kasnije sam se micala od policije dugo dugo, jer sam mislila da su svi takvi kakav je ovaj bio. (Navodno da je došao friško sa ratišta pa je malo...). Nisu svi. Samo pojedinci. No mi žao kako ljudi reagiraju u komentarima pod tim člankom i pišu da je žena ukrala i plus toga nekako se isčitava da je u stvari trebala dobit batina. Dobro jutro Hrvatska |
Na zapadu ništa novo
|
Nagradna mi igra neslavno propala o svijete. Toliko truda i muke a nizašto. Sad će se porezne obveznike morat dodatno opteretit za troškove iste. Mislim da će PDV bit dignut sa 22 na 24% ili će se parkiranje u Metropoli plaćat za cijelu noć. Nije moje da o tome mislim. To će već smislit kompetentni i za to zaduženi ljudi, ja samo eto dajem blagu sugestiju što bi se moglo napravit po tom pitanju. Jerbo, parkiranje se plaća do 21 sat. No meni osobno to je neko glupo vrijeme. Ili noć ili ništa!!! A i taj PDV je čudan. 22 posto???!!! Kakav je to broj??? No neću ja o tome. Neću u stvari niočem budući da sam smoždena. Umorna. Isisana. Pak eto završavam post sa rečenicom "na zapadu (kao i obično) ništa novo". |
01.10.2008., srijeda
Nagradna igra "živi bili pa vidjeli"
|
Dakle u jednom od mojih genijalnih postova bila sam najavila nagradnu igru. Samo mi vremena bilo trebalo da pravila odredim. Kao što sam već podrobno objasnila ako je nagradna igra koja drži do sebe, a ova drži, onda ona mora imat i naslov a mora imat barem 3 kola i trajat kojih par mjeseci. Barem 3 kola kažem. No ja sam odlučila da će moja imat 4. A trajat će koliko treba! Igra će se zvat "živi bili pa vidjeli". Nagrade će bi tri, ali za sad ih još ne želim otkrit. I osim toga bit će i utješnih nagrada. Pa krenimo dakle! Dakle u četvrtom kolu , a to je ovo neće biti teško.  Potrebno je odgovorit na dva pitanja. I zatim na broj žiro- računa koji će bit priložen na dnu posta uplatiti 56 eura. To je naravno broj žiro-računa Komisije za nagradnu igru. Komisija se sakupila iz raznih područja širom lijepe naše pak stoga joj je potrebno refundirati troškove prijevoza. Te je potrebno također refundirati i troškove hotela u kojem su odsjeli,a također i platiti salu u kojoj je održan sastanak Komisije. Salu smo uredili sa cvijetnim aranžmanima naručenim od Flora-Flora-Flora. Pazili smo da ne pretjeramo s troškovima te smo naručili da nam iznajme samo tri palme, nešto malo, ni spomena vrijedno, cvijeća odrezanog. Ruže u stvari, žute, a zatim i nešto cvijeća u teglama. "Dobrodošli" od tulipana a koje se protezalo od jedne strane sale na drugu nije nas došlo puno, budući da smo na to dobili dobar popust od 2%. Za te sam svrhe zvala Lorna da ju pitam za savjet, jer ona jako dobro zna di je i koje je cvijeće jeftino a koje nije...  Vodoskok sa labudovima kojima iz usta teče voda kupili smo po punoj cijeni. No smo se svi složili da će on biti maskota. Simbol. Kud mi tu i vodoskok! Troškove tog vodoskoka od mramora raspodijelili smo po mjesecima, godinama pače, pak će malo po malo biti refundirano. Katering za 100 osoba (jer su u početku i članovi obitelji Komisije bili s nama) smo tražili da bude što jeftiniji. I osoblje smo srezali! Oni su nam htjeli podvalit i poslat 23 konobara  no ja sam odrešito (nisam ni ja od prekjučer!) rekla da to ne dolazi u obzir, neću ja trošit pare poreznih obveznika u te svrhe, te sam odlučno definirala broj konobara na 19!!!Meni osobno, kao Predsjedniku nije potrebno ništa. Ja ovo volontiram i radim dobrovoljno, no shvatit će se da članovima Komisije koji su ostavili svoje obitelji (članovi obitelji nakon zakuske otišli su u svoje domove. Kako koji, neki vlakom, neki avionom, neki autobusom,neki iznajmljenim rent-a-carom te smo im refundirali troškove puta ali to je išlo iz "rezervi" pa to sad ne spada u temu ovog posta niti u 56 eura gore navedenih) . Dakle članovi su došli iz različitih kuteva naše zemlje nije to bilo jednostavno ni lako ostavit sve i doći radi općeg dobra. Prenoćavat u hotelu dan za danom! Tražit taksije po ovom prometno preopterećenom gradu da te voze! Prkosit vremenu i sjevercu na koji nisu navikli! Bit prisutan! Bit koncentriran! Bit odan stvari! Stoga eto ta uplata od 56 eura! Krećemo s 4.kolom!! Pitanje broj 1.) Koliko je konobara posluživalo na zakusci u hotelu sa 4 zvjezdice a koja je održana povodom osnivanja Komisije za Nagradnu igru "živi bili pa vidjeli?" Pitanje broj 2.) Koja firma je napravila cvijetne aranžmane za salu u hotelu u kojoj je održana osnivačka Skupština Komisije za Nagradnu igru "živi bili pa vidjeli?" broj računa : KJU 8765-9877 Švicarska, Zurich. Još bih nadodala da dijaspora ima pravo sudjelovat u ovoj nagradnoj igri. Ovaj post sponzoriran je od :Catering "Njam" , Flora-Flora-Flora, Udruženje taksista Hrvatske. |
Njegove očice, koje sada napokon vidiš jer nisu prekrivene dlakom gledaju te i ljuto ("što si me ostavila o ti vještice") i veselo ("hvala bogu da si došla") istovremeno. 