Pregled posta

exkluzivno za NF-a

prolaze blogodani bez malog psa... (NF 22.10.2008. 10:11)

NF misli da je on prijatelj Malog Pasa.






E, lako je to mislit na daljinu.
I ja bi to mislila da mi je Mali Pas udaljen cca 200 kilometara od mog mjesta boravka.
Lako je bit prijatelj kad znaš da si sigurno udaljen od te zločestoče.
Pih. Tak i ja znam bit prijatelj.
Uzmi si ga doma NF, pa da te onda vidim!

Evo na primjer.
Bilo u čokoladnici na torti.
Da pojasnim. Ja sam Muškarca vodila na tortu tek toliko da mi nemože reč jednog dana "e ti meni nikad nisi napravila tortu"
Onda ja mogu reć
"nisam istina je, ali sam te vodila na torte i kolače.".
Mislim to moja dugoročna strategija za budućnost.
Čovjek mora bit spreman.
Moraš uvijek biti barem 6 koraka unaprijed.
Pogotovo ako imaš posla sa muškim likovima.
S njima je inače dost teško nać neku razumnu liniju. Mislim muško je muško ne moram valjda dalje o tom. Ženski će likovi razumjet o čemu pričam a od muških to i ne očekujem.. Već sam gore opisala i zašto.

Nnnda. Znači u okvirima moje strategije "živjeti s Muškarcem u zajedničkom domaćinstvu a da pri tom zadržiš zdrav razum" , otišli smo u čokoladnicu gdje nude odlične torte i kolače.

Mali pas ko mali pas mora bit dole. No mali pas neće bit dole, pogotovo ako na stolu vidi dva tanjura a on do njih ne može. A mora! Pak krene bit dosadan. Šapom struže po mojoj nježnoj ruci ili nozi sve dok ova ne počne krvarit. Moja nježna ruka ili noga mislim. Ondak ga naravno digneš. Jednom rukom ga dižeš dok drugom stavljaš zavoje na sebe i njima zaustavljaš krvarenja. Zavoje uvijek nosiš u đepu jer znaš s kim imaš posla.

E onda mali pas pregleda stol. Budući da su u ovom slučaju tanjuri bili VEĆ prazni to mu više nije zanimljivo bit na krilu te hoće dole. Na pod.
I tako ti izigravaš onoga koji diže i spušta.
Sad, sve bi bilo dobro kad bi mali pas bio odlučan u namjeri di će bit. U krilu ili na podu.
No Mali pas nema ideju koliko će bit na podu a koliko na krilu. Ovisno o dosta faktora je to. O vremenu vani, o godišnjim dobima, o raspoloženjima istog, o kujicama dal se tjeraju ili ne tjeraju.... Ali neki okvirni vremenski rok je cca 20 ak sekundi. 20 ak sekundi na krilu, 20 ak na podu, pa iznova.

Uslikan je u momentu kad je odlučio da sad ide 21 sekundu na pod.




NF , to ti je samo jedna od bezazlenijih scena života sa Malim Pasom.
Sada te scene pomnoži sa 24 sata. U danu je ajmo reć takvih scena svakih sat vremena. Dakle ako ih pomnožiš sa 24 sata imat ćeš 24 scene. Ondak to pomnoži sa 30 dana u mjesecu. Pa da te vidim nakon tih mjesec dana!!!
(Znam NF. Reći ćeš da se 8 sati u danu spava pa nek onda oduzmem 8 sati od tih 24. No nisi u pravu. Spavaš TI. Koji nemaš pasa. )

Ili...
Kad ulazimo u auto Mali Pas može skočiti na sjedalo.
Mali Pas može skočiti već oko 2 godine. Mislim oko dvije godine već skače na sjedalo sam. Ili bolje da to definiram ovako : skače sam kad mene nema u blizini.
Kad sam ja u blizini NAGLO zaboravi kako se ono skače!!
Jednostavno dobije amneziju.
I ONDA GA JA MORAM STAVLJATI NA SJEDALO!! Jer on to nezna. Skočit mislim.
Neki dan je Muškarac doslovno umirao od smijeha kad nas je gledao.
"Gle kako sad ne može.".
I stvarno. Putnik namjernik pomislio bi koja smo mi okrutna ljudska bića da takvo malo jadno stvorenjce mučimo da skoči SAM a SASVIM JE evedentno da siroti mali psić to ne može. I iz aviona se vidi da on to ne može. A ovo dvoje okrutnih ljudi ga tjeraju i maltretiraju. Pa nogice će si jadan polomit. Što ga ona ne uzme i ne stavi ga sama? Zar je tako lijena? Vidi kako ju nemoćno gleda.....

Zmija ti je to zmija u tijelu psa NF. Pa se ti razmisli da takvima budeš prijatelj!!




Ili..
Vrlo dobro zna da kad se vozimo on mora sjedit otraga. Bori se, koprca se, ali otrag se sjedit mora. Pak tako neko vrijeme sjedi otraga sa izrazom "vidiš kako sam dobar" taman toliko vremena koliko tebi treba da se opustiš i da pomisliš "stvarno je dobar". E u tom trenutku Mali pas odlučuje da je njemu posve dovoljno što je sjedio otraga. Pokazao je svima da on to zna i može i sad je vrijeme da on ide naprijed di je uostalom njemu i mjesto.
I tako ti to NF ide u razmacima od cca 10-15minuta. Sad računaj. Ako se voziš sat vremena, to znači da ćeš malog pasa tjerati otraga najmanje 4 puta u vožnji. Ako je vožnja duža onda znaj da ti neće bit dosadno. Skretat ćeš svako malo na stranu ceste i boriti se sa 4 kile dlake koja će ionako za 15 minuta OPET biti naprijed. Njemu svejedno , on ima vremena, on zna što će bit i kako će to završit (on će sjedit naprijed kako si je i zamislio). Njemu dakle svejedno a ti se nerviraš.
Pa ti reci.


Post je objavljen 22.10.2008. u 12:38 sati.