Jučer smo opet bili u ograđenom igralištu za pse.
Već sam pisala o tome kako mali pas mora naučit bit socijaliziran. Jerbo je gunđalo i ljutko.
Pak smo tako stajali tamo, Mali se pas posvađao sa SAMO JEDNIM psom što smo proslavili otvorenjem šampanjca. Zatim ćemo danas taj uspijeh zaliti vinom i lijepo se napit jer ne događa se svaki dan da se mali pas posvađa sa samo jednim psom.
Ondak je došao jedan lijepi bijeli. Veliki. Ženski. Opran u arielu ili je bar tako izgledao. Pak su se svi psi zaljubili u nju. Pa je to bilo ružno za gledat kako se mužjaci šepure pred tom ljepoticom. (ili sam ja samo prokleto ljubomorna???  ). Čak si je i Mali Pas dao truda pa je trčao, tek toliko da se pokaže. Što inače nebi jer lijeno to čovječe, lijeno...
A ja?
Za mene nitko ni ne pita. Shvatila sam da ovaj blog pišem jer Mali Pas ima obožavatelje, a mene nitko ne šljivi ni za suhu šljivu. Ja sam neka siva sjena. Nezanimljiva.
Pak onda ni neću o sebi. Do sutra.
Znam ja što je red i di je moje mjesto!
|