E sad mi diglo tlak u vezi one gospoje koja je pretučena a u komentarima članka svi , ama baš svi su ju osudili i rekli da je krala. Sumnjam da je , ali ako i je, za krađu se čovječe ne izbatinaju ljudi. Žene. A kolika li to može bit vrijednost ogrlice u DM-u? Više od 50-ak kuna??? Sumljam. Ajte se prošetajte do DM pa vidite koje su vrijednosti "ogrlica" tamo.
Iskreno, ja ne vjerujem da je žena ukrala.
A da i je, što ponavljam nije, da li za tu krađu zaslužila batine?????
O jadni muškarci u ovoj zemlji. Nemaju gdje izbacivat svoje frustracije pa će na slabijem od sebe pokazat koji su oni frajeri!!! Što se ne okome na sebi ravne ako već moraju pokazivat svoju "snagu"???
I odmah sam se sjetila svoje priče. Koja bila za Novu godinu.
Jednu.
Kad je policajac izašao iz auta , došao do mog i rekao "daj da vidim dokumente".
Pružih dokumente.
"Izađi van".
Izašla sam uz rečenicu "ne sjećam se kad smo nas dvoje prešli na ti".
"Mooolim?"
"Ne sjećam se kad sam vam dala dozvolu da me oslovljavate sa ti?!"
I tada je krenulo!!!!
Malteretiranje. Vikanje. Vrijeđanje.
("gdje radiš?" "ne morate znat" "onda se kurvaš znači?")
("otvaraj gepek" "kurva si znači?"....i tako u nedogled..)
(u policijskom autu za volanom sjedio je drugi policajac. ja odlazim do auta otvaram vrata i govorim "molim vas dođite i budite svjedokom". on zatvara vrata, gleda pred sebe i šuti. mene nema. ja nisam bila ja nisam otvorila vrata njegovog auta. ne postojim nema me. ostaje u autu.
Za 5 minuta ponavljam priču. Odlazim do njega. Ponovo otvaram vrata. Govorim "izvolite izaći van i biti svjedokom". Nema me. Ne vidi me. Gleda pred sebe i zatvara vrata. Priča se ponavlja treći put. Ja otvaram vrata govorim "hoćete li vi izaći van i biti svjedokom ovoga?". "neću" napokon odgovara.).
No pisac ovog posta nije se dao.
Pisac posta je malo tvrdoglav kad se radi o maltretiranju.
Pisac ovog posta postaje jako tvrdoglav kad se pokušava rušit njegovo dostojanstvo.
Ajmo reć da pisac tada postaje hladan kao led.
I spreman rušit sve pred sobom.
Jerbo je u prošlom životu bio đingiskan. Pak nešto ostalo i za ovaj život.
Neću u detalje što mi je sve rekao i kako se ponašao, no sam uzela pinkalu i prepisala njegov broj sa značke.
Došla sam doma. Presvukla se i otišla u stanicu da ga prijavim.
Prijavila sam ga. Prepričala sam o čemu se radi.
Odgovor je bio ovaj "ne mogu ja svog djelatnika tužiti".
I evo ga. Ulazi djelatnik.
Gleda me i kaže "a što ti tu radiš?"
"Došla sam vas prijaviti"
"Imaš li ti svjedoke?"
"Imam" slagala sam sve u šesnajst "žena sa prozora je sve gledala i pristala da bude svjedokom".
Kako sam se toga sjetila nije mi jasno? Vjerojatno taj osjećaj bespomoćnosti i jada i bijesa, kada ni kriv ni dužan budeš maltretiran od nekoga tko kaže "kad mi svjetlo auta ide u oči ja onda poludim".
Pa mi neka viša sila stavila tu rečenicu u usta. Da me netko pitao 2 sekunde prije što ću reć ja ne bih bila znala. No ono njegovo lice, onaj njegov stav "ja frajer ti veliko ništa" diglo u meni sve na noge.
Tu je zašutio. Povukao se. "Pobijedila" sam.
Znala sam da ću "pobijedit". Išla bi do Precjednika da me tamo nisu bili saslušali. Išla bi do kraja u svakom slučaju. Rušila bih sve dok ne naučim takve tipove da žene , ili barem ova koja ovaj post piše nije ovdje da bi se frustrirani muškarci na njima ispucavali. Ups , sorry trebalo je pisat "muškarci".
Eto. Zato vjerujem onoj ženi.
Kasnije sam se micala od policije dugo dugo, jer sam mislila da su svi takvi kakav je ovaj bio. (Navodno da je došao friško sa ratišta pa je malo...).
Nisu svi. Samo pojedinci.
No mi žao kako ljudi reagiraju u komentarima pod tim člankom i pišu da je žena ukrala i plus toga nekako se isčitava da je u stvari trebala dobit batina.
Dobro jutro Hrvatska
Post je objavljen 02.10.2008. u 12:45 sati.