Marketing
Stvarno nisam imala namjeru danas pisat o Malom Pasu.
No mi to pseto uvjek, ali baš uvijek, priredi neku predstavu i ondak sam ja neko vrijeme u šoku.
Jučer je dobio igračkicu. Malu ovčicu.
Dođosmo doma, mali se pas igra sa svojom novom igračkom.
Ja uzimam Mr.Olympusa e da napravim fotku te da istu, fotku mislim, pošaljem darovateljici ovčice. Da ona vidi da je dobro kupila i da ju je Mali Pas prihvatio , te da darovateljici zahvalim na taj način.
To mi je bila namjera.
Međutim, to pseto vidjevši da uzimam foto-aparat ispušta ovčicu , odlazi malo podalje i NAMJEŠTA SE za fotkanje.
Mislim, fakat se namješta. Pogled u daljinu, glava u stranu, slika me se, moram biti najljepši.
Ja zbunjena. Ne mogu vjerovat da razumije da će ga se fotkat i da se namješta.
Čekam da se vrati ovčici.
Čeka on da ga uslikam.
Čekam.
Čeka on...
Čekam.
Čeka on...
I nakon nekog vremena Mr.Maneken prilazi bliže meni i fotiću i ovčici i gleda pogledom
"dobro misliš li ti fotkat, ja nemam cijeli život vremena"
To je ta poza "daj više pa da se nastavim igrati" :
I eto. Pa ti reci.
Do sada sam sebe smatrala inteligentnim bićem.
Sad se već počinjem pitati......
Post je objavljen 11.11.2008. u 10:01 sati.