28.02.2007., srijeda
|
Nisam se uspjela odhrvati. odlučila sam da neću stavljati slike Plitvica. No toliko su prekrasne da moram! Evo priroda koja je dovoljna sama sebi.Nikad joj dosadno. Prizori koji te dovedu do toga da staneš, gledaš i ostaneš bez teksta. I ova magla...sve...toliko divno.. PLITVICE, VELJAČA 2007 Charlie Chaplin spreman za hodanje po svim terenima i svim vremenskim prilikama:  cipele su tu, ganc nove, loše zavezane .            |
|
STIGLO MAILOM Sto se mota po djecjim glavama? Anketa radjena s djecom: KAD SE ODLUCUJE KAD TREBA STUPITI U BRAK ? Prvo moras naci nekoga ko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti volis nogomet onda i njoj se mora svidati to da ti volis nogomet i onda da donosi cips i pivo. Marko, 10 godina (potpuno je u pravu ) Ti u svari ne odlucujes sam kad trebas stupit u brak. Bog to odlucuje odavno unaprijed i ti onda na kraju vidis sta ti se dogodilo. Ivana, 10 godina (tu ima neceg) KOJE SU PRAVE GODINE ZA BRAK? Najbolje godine su 23 jer onda poznajes svog muza najmanje 10 godina. Sandra, 10 godina Ne postoje najbolje godine za brak - moras stvarno biti dovoljno glup da bi se ozenio. Filip, 6 godina (najverovatnije je imao lose iskustvo) STO TVOJI RODITELJI IMAJU ZAJEDNICKO ? Paaa. Oboje ne zele imat vise djece. Sara, 8 godina (hi hi hi - zbog cega to?) STO SE RADI NA IZLASKU S DJEVOJKOM/DECKOM? Izlasci su tu da bi se zabavljali i ljudi bi trebali iskoristit priliku da se bolje upoznaju. Cak i decki imaju reci nesto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slusas . Jasna, 8 godina (Od koga li joj to? Od majke?) Kod prvog izlaska se pricaju interesantne lazi tako da su onda zainteresirani i za drugi izlazak. Milan , 8 godina STO BI TI RADIO KAD BI TVOJ PRVI IZLAZAK SKROZ LOSE PROSAO? Ja bih otisao kuci i pravio se da sam mrtav. Onda bih nazvao novine telefonom i rekao da mi naprave umrlicu. Darko, 9 godina (to bih ponekad i ja najradije napravio) KADA SE SMIJE NEKO POLJUBIT ? Kada je bogat i ima puno para. Jelena, 7 godina (pitam se da li je plava?) Kada poljubis neku djevojku onda se moras s njome ozenit i da imati djecu sa njom. Tako ti je to! Ivan, 8 godina ( da Ivane, nazalost je tako) DA LI JE BOLJE BITI OZENJEN ILI NE ? Ja neznam sta je bolje ali ja nikad ne bih vodio ljubav sa mojom zenom. Ja ne zelim da ona postane debela. Mirko, 8 godina (stvarno biser) Za djevojcice je bolje da se ne udaju ali deckima treba neko ko ce im cistiti. Marija, 9 godina (vec zna u cemu je fora..) I NARAVNO NAJBOLJE ZA KRAJ..... STO TREBA NAPRAVITI DA BI BRAK BIO USPJESAN? Muz treba uvijek govoriti zeni da je lijepa pa cak i ako ona izgleda kao autobus! Stanko, 10 godina (ovaj je apsolutni broj 1) |
27.02.2007., utorak
|
U ovim godinama kad ti srce zaigra pa stane... I osjetiš nemir, Kad ti se pred očima zamagli... I pamet ti se pomuti,Ne boj se! Nije to ljubav... To je infarkt!!! Nnnnnda, no to s pokazom bila je samo uvertira u jedan drugačiji svijet.  Jer kad te krene, krene te. Daklen sišla sam s tramvaja , ljuta i bijesna na sebe i na cijeli svijet. Imala sam dogovor u 6 sati. Pa sam došla na taj dogovor točna kakva jesam, ali mi reklo da se ima drugih stvari za obaviti i da se mene mora za danas otpisati, drugim riječima...izvisila si, sad se vrati doma. Pa sam se vratila doma. Raspoloženje mi nije bilo naj haj. Cijelo to vrijeme nosim psa . Jest da je to 4,70 kg. Ali kad 4,70 kg nosiš sat vremena,čini se kao da je to 3 tone. I još pazi na njega. Otvorila sam poštanski sandučić a u njemu ni više ni manje opomena za parkiranje 120 kuna. Koje parkiranje? Pa što nije to plaćeno?? Pa sam tak bijesna i ljuta nazvala prijateljicu pa sam joj sve ispričala pa sam još i od nje čula ono što mi se u tom trenutku baš nije sviđalo čuti. Pa sam se otišla otuširati i pokušala ići spavati rano, jer san je ponekad najbolji bijeg. Okupaš se, baciš u krpice i zaspiš s nadom da se sve što se moralo dogoditi dogodilo i da će sutra biti bolje. I nekako ja to prespavam sve skupa i sada da si dignem moral odem tu u firmi donijeli neke krpice. Pa kao idem pogledati, kupit ću si nešto, neku majcu da se malo razveselim. A njih tamo troje. I svi troje oko mene. I sad je krenulo :"neee, nemojte to gledati to nije za vas". "OVO je za vas." " Vidite ja vas pokušavam staviti u boje"  Mislim, vidjela me je prvi puta prije minutu i odmah ZNA! "Nee, nemojte gledati ni to, to isto nije za vas". Ja sad već zapanjeno počnem gledati NJU a ne robu koja visi. Onda odem do kutija na stolu kad evo ti glasa "Ahhh, ovo vam je dječje, TO NIJE ZA VAS". Sad već otvoreno piljim u nju, zabezeknuta. Kad evo ti nje :"A vidite imamo i hlače. Ove recimo su za vas". Diže se muško i kaže "Ne, ja imam nešto za Vas, za Vas je manji broj". I pokazuje mi hlače. Kad li će glas prvi :"NEE, pokazuješ joj SKUPO, to nije za nju". E tu sam pala.  Na koljena. Pazi molim te, skupo nije za mene Izašla sam van dostojanstveno koliko MI SIROTINJA to možemo .I sada pišem ovo i liječim svoje poljuljano samopouzdanje. Ahhh da. Zaboravila sam pripomenuti da je prihvaćena nova sistematizacija. U kojoj visokoobrazovani kadar i dalje nije prepoznat kao nešto što bi trebalo platiti. Pa će mi plaća i dalje biti ista kao što je i bila. Što me neizmjerno veseli, jer se troškovi života uopće ne dižu. |
|
Ima jedna dosta mi draga rečenica. Koja mi podiže adrenalin. A to baš volim. Mislim da mi se podigne adrenalin. Jer mi uopće nije dosta pizdarija oko mene, zašto ne bih imala pizdariju i u tramvaju? Čemu da život bude dosadan kad može biti zanimljiv. Dakle, nevino, građanski,mirno sjedim u tramvaju, imam pesa u krilu i mislim svoje misli, gledam svoja posla, nikoga ne diram, nikome ne radim zlo. Pjevušim si u glavi. Dobra sam, ne pušim ne pijem, ne izazivam ljude, ne bacam se po tramvaju, ne psujem, ne pjevam na glas, ne kradem po tuđim torbama, ne pričam na mobitel, ne derem se, ne vrijeđam ljude,ne bacam smeće ni prazne boce oko sebe, ne vičem, ne kašljem bez da stavim ruku na usta, ne pljujem,ne pričam svoju životnu priču, ne guram se, ne lupam nogom druge ljude u cjevanicu.. Dakle čemu onda : "Vaše vozne karte molim". I sada kreće maraton u glavi. Misaoni proces kako slijedi: "Jebote....Što sad da radim?. Uuu, imam i psa, kaznit će me i za psa. I baš mi je to trebalo. Gle tramvaj je pun, svi će sada buljiti u mene. Kako sam bila tako glupa da nisam gledala van. Tko zna koliko je kazna? Tko zna koliko je kazna za psa? Kog vraga je sad morao ući? Zašto nisam pogledala van? Što nisam sišla na prošloj stanici. Pozdravi se sa novim cipelama. KAKO sam toliko glupa? Dobro, što ću sad? Čekaj, izvukla si se sto puta. Samo budi mirna. Ne pokazuj ništa, pravi se da imaš pokaz.Ostani mirno sjediti. " Otvaram novčanik i pretražujem. Tražim nešto čega nema. Pružam osobnu i radim facu kao..."pa gdje se zaturio taj pokaz?". Usput mislim "bože što sam prozirna , jadna i patetična". No tražim i dalje jer mi neugodno dignuti pogled. U međuvremenu uniformirani piše li piše. Najradije bi ga ubila. Ja i dalje tražim. Ne znam ništa bolje. I sagne se on i pita :"predpostavljam da tražite pokaz?" Ja slabašno :"da". On će :"Kad ga nađete odite sa ovim do Remize i tamo ga pokažite pa će Vam poderati ovaj papirić". Je, moš misliti. Pogledam papirić : 158 kuna! Misaoni proces :"Glupačo! Ajde dobro je. Pa i nije tako puno. Očekivala sam preko 2oo kuna. A što sad , nemoj se ljutiti. " Ali bijes prosuklja! Negdje tamo iz peta!  U TRI P M!!!! |
26.02.2007., ponedjeljak
|
Brbljava mi je preko vikenda plesala novi ples. I usput mi je pričala o čemu se tu radi. Pleše i priča. Dakle....... "Vidiš to su ti oni sa onakvim očima i oni se bore protiv crnaca. Onda ti oni postanu kornjače. Pa ti onda te kornjače imaju djecu. Sad ti ima jaje znaš, i onda on izlazi iz jaja. Evo ovako. Sad ti trga jaje znaš. I onda ti on opet postane onaj s kosim očima a ne više kornjača. Oni ti dugo žive znaš." E sad ti znaj. I još sam nešto smislila preko vikenda. Hoću saštrikati torbu. Ali mi nekako ne paše da štrikam samo od vune jer onda moram unutra stavljati i sašivati podstavu. A to mi se neda. Pa sam mislila, mislila i ...smislila. Kupila sam tanku špagu danas. Pa ću staviti jednu nit vune i jednu nit špage zajedno. Moralo bi ispasti genijalno. Od čega se radi špaga? |
 Maeve Binchy Ako netko ima volje za čitanjem, ovo nije nimalo loša knjiga. Zabavna je zanimljiva i topla. Likovi su posebni, čudni. |
23.02.2007., petak
|
STIGLO MAILOM Kako danasnja djeca prepricavaju lektiru ROMEO I JULIJA Romeo i Julija su žabari iz Verone i oni se muntaju. Međutim, starci su im veoma zajebani i uopšte se ne gotive jer rade isti biznis ali su u različitim ekipama (kao Verona i Kjevo). Zent im je da ih ne provale i da im ne ukinu kintu, pa se viđaju tajno. I tako na 50 strana oni kao nešto kriju i kenjaju jedno drugom kako se vole, a ne karaju se. Na kraju, jednom prilikom upadnu u loš trip i roknu se. ZLOČIN I KAZNA Neki student je stalno bez love jer mora da plaća stan, pošto je ispušio za mjesto u studentskom. Jednom prilikom je bio u crnjaku, pa je uletio kod neke babe, pune k'o brod i uroko' je. Poslije je uletio u frku sa samim sobom, jer se plašio da će murija da ga provali. u stvari on i nije bio neki krimos vec pičketina, pa se na kraju sam prijavio muriji. ILIJADA Ta Ilijada traje k'o gladna godina. Vođa jedne ekipe mazne ribu od vođe druge ekipe. Onda ovaj prvi, da ne ispadne jajara, skupi ortake i opkoli ih. Ali ovi prvi ga ispuše, onako žestoko, jer su ovi drugi bili do jaja spremni. Onda jedan tip smisli kul foru da zajebu ove druge. Šatro, kao boli ih kurac za ribu, važan im je biznis koji može da se sjebe zbog nastale frke. da pokažu da su iskulirali, oni odu i ostave šleper cigara drugoj ekipi u kome su sakrili dio ekipe. Ovi prvi su mislili da su ih sjebali i počeli da slave. Kad su se ponapijali i udrogirali, ovi drugi su izleteli iz šlepera i jebali im mater k'o u Mortal Combatu. RAT I MIR Pre 200 godina Francuzi krenu na Ruje i dođu do Moskve (kao u Pancer Generalu). Onda je došla zima i Francuzi se posmrzavaju k'o pičke i onda se napasu muda Rujama k'o zec kelerabe. Knjiga ima soma strana, tu ima i neke ribe, žurke, žvaću nešto, njesra sve vrijeme. PROCES Tipa ufate drotovi bez razloga i drkaju ga kroz cijelu knjigu i na kraju ga sjebu do koske. |
21.02.2007., srijeda
|
Danas sam riješila Gradsko stambeno komunalno, prebacila na svoje ime. Ne znam baš koju mi to oni uslugu nude, a bilo mi neugodno pitati da ne misle da sam glupa. A jesam. Al ne želim da to drugi misle. Neka misle da znam. U redu elektra, u redu čistoča, ali što mi nudi GSK nemam blagog pojma?!? Uglavnom ljudi rade ok. Lijep prostrani ured, svi ljubazni, osjetiš se ko čovjek. Bez naplate, odmah riješeno.  Kućica je kupljena zahvaljujući kreditu PBZ banke i muškarčevom prijatelju , bogatom ( što me taj nije zapao?? , ljubav je čudna, ide kroz srce umjesto da ode kroz razum), koji nam je posudio ostatak koji PBZ nije dao. Tako da mi je PBZ osigurao smisao života idućih 6 godina. Radi i šuti! A za ovaj ostatak tko zna. Nekako ćemo.Tako da sam sada ponosni vlasnik 2 kredita. I jednog duga. Kad pogledaš moj izlist od plaće a tamo nabrojane sve banke lijepe naše. Kojima sam dužnik. Zbog kojih moram radit. A ne se provodit. Što bi mi bilo draže. I ljepše. Al tko me pita. Jutros sam se obukla tako da ne mogu vjerovati. Onda sam se sjetila da su maškare i da mogu proći. Imam crne hlače i crnu majcu, kao elegantno i poslovno a na noge sam si stavila žute planinarske cipele. To ujutro, nisam ni razmišljala. Sad kad sam došla na posao vidjela sam se u ogledalu.  Pa sam se zamislila nad sobom. Za tenutak. Ali sad je gotovo. Što je tu je. Pravit ću se da se to tako nosi. |
|
Kućica Kad pola od pola života proživiš normalnim životom a onda te druga polovica iznenadi surovom realnošću onda ispadneš nekakva kompilacija od osobe. Malo si normalan (to ona prva polovica polovice života) a više si nenormalan i neurotičan (to zbog druge polovice polovice života). A neurotičnost nastane kad osjetiš da su ti izmaknuli tepih ispod nogu i nikad ga nitko nije vratio. Pa drugu polovicu polovice života ostaneš u onom smješnom položaju : strah, panika, nesigurnost, gubitak kontrole, pad, gubitak povjerenja. Onda odlučiš da ćeš iduću polovicu života provesti tako da NIKAD više nikome ne dozvoliš da ti izmakne tepih ispod nogu. Pa prvo odlučiš da ćeš riješiti egzistencijalno pitanje : dom, na način : MOJ i MOJE IME NA svim papirima!! To si odlučio davno, ali nije bilo mogućnosti. Bio je samo san. E sad se san pretvorio u stvarnost. Kućica je kupljena! Nigdje više nikada neću biti gost! Nikada me nitko više neće moći otjerati! Nikada me više nitko neće gledati kao uljeza! Nikad više superiornih pogleda, sažalnih pogleda, prezirnih pogleda! Nikada se više neću osjećati pregaženom. Bar se nadam. Takva su mi očekivanja. I od sada ću koristiti ovaj blog da bih pisala o kućici i o svim zbivanjima oko nje i u njoj. Onda ću jednog dana sve to isprintati pa kad budem stara i nemoćna, čitati ću to i prisjećati se kako je bilo u počecima. A možda i neću. Tko bi to sad znao. |
"Dragi gazde,da mi nešto rasčistimo. Tek toliko da znate ovo je bilo moje prvo i zadnje kupanje. Od sada se izvolite kupati bez mene. Vaš pas!"     |
20.02.2007., utorak
|
"U prosjeku u svakom razredu postoji jedno dijete kojem roditelji ili skrbnici ne mogu priuštiti dnevni džeparac. Neke su škole otišle toliko daleko u rješavanju tih problema, poput osnovne škole na Viru, da svaki razred ima svog sponzora, a na vratima svake učionice stoji natpis "Ovu učionicu sponzorira...". Time su zauvijek riješili problem financiranja ne samo izleta, nego i nastavnih pomagala i kompjutora. Prema preporuci Vijeća Europe, škole bi mogle u suradnji s poslovnim subjektima, nuditi usluge njihovim zaposlenicima koji bi za uzvrat uplaćivali novac u zajednički fond za pomoć školi." Evo, nemoš vjerovati. I sad bi trebalo tražiti sponzora. Lijepo ti otraga na jaknu napišu :"ovu osobu sponzorira....". Pa neka se zna! Ja bi volila da mene sponzorira na primjer DINERS CLUB ili AMERICAN CARD. Za uzvrat ja ću okolo pričati kako su to dobre firme, a što uostalom trebam pričati ako nosim njihovu majcu ili stavim na jaknu njihov znak. Može me sponzorirati i više firmi što se mene tiče. Uz AMERICAN i DINERS ja mogu biti sponzorirana i od INE i HEP-a. A mogu i od privatnih firmi. Meni nije ispod časti da budem sponzorirana i od privatnika. "Kuglični ležajevi KULE" ili "Automehaničarska radiona Zvonimir; nudimo besplatnu izmjenu ulja". To stavim na majcu (jer na jakni je već slogan American Card-a). Imam ja i podkošulju. A mogu i od neke stranke. Pa si mogu dati istetovirati na ruku :"ZNA SE" ili "S nama će budućnost biti poštenija". Jedino što bi tetovaža trebala biti privremena. Da se da izbrisati. I staviti nova. Prihvaćam i nezavisne kandidate. Ima dosta mjesta po mojoj odjeći. Mogu i na torbu staviti reklamu "S Pantenom vaš dan može biti ljepši". Dosta sam vani, dosta sam mobilna što znači da sam kvalificirana da po svijetu i šire reklamiram svoje sponzore. Zatim tu je i pas. A nas smo dvoje dosta u šetnji. Što daje prostora novim idejama. Na primjer, ja mogu na uzicu dati staviti slogan :"Uvijek s vama. Vaš Konzum". Ili još bolje :"Pedigree je jedina hrana koju ja jedem". I sad pogledaš psa, vidiš dobro je uhranjen i odmah odeš kupiti pedigree za svojeg. Što ćeš bolje ? Ima tu još mogućnosti. Sve opcije su otvorene. A još jedna koju nudim i tu sam u prednosti pred drugima je to da mogu svaki svoj razgovor načas prekinuti i umetnuti reklamu svojim sponzorima. Ako na primjer pričamo o frizurama ja sudjelujem u razgovoru i onda stanem. Svi zašute. Onda ja kažem :"S Pantenom Vaš dan može biti ljepši". Sugestivnim čvrstim glasom! (To je isti slogan koji piše i na mojoj torbi). I zatim nastavljam razgovor kao da se ništa nije dogodilo. A takvih momenata može biti puno! I zato sponzori javite se. Nestrpljivo i s radošću vas očekujemo! |
19.02.2007., ponedjeljak
Bili smo na Plitvicama ovaj vikend.  Posljedice na moje fizičko tijelo : 1.) prejedala sam se i još uvijek mi je zlo. 2.) okliznula sam se i završila nogom u jezeru. Jezero u veljači i nije baš najtoplije. Pa smo improvizirali prvu pomoć da se ne smrznem baš tog trena. Prehlada u očekivanju. 3.)Usput sam nogom kresnula o rub drvene staze. Masnica veličine dlana iznad koljena još uvijek crvene boje. Boli. Šepuckam. 4.) druga masnica na drugoj nozi. Mala. Ne boli osim na dodir. 5.) hodanje 7,5 kilometara /prema GPS-u/. (od toga 4 kilometra u mokroj cipeli). Stanje organizma : sve boli!! Duša je zadovoljna. Odmorila se. Ali duša je ionako ostala tamo, još uvijek uživa u raskoši prirode i nije se htjela vratiti zajedno sa tijelom. Očekujem ju ovih dana. Zanimljivosti : grupa japanskih turista vidjela je medvjeda kako se kupa u jezeru. Pa su ga slikali mobitelima. Žao mi je da ga i mi nismo vidjeli. No bolje po medvjeda, jer bi ga pas sigurno rastrgao na komadiće   Otkrića : Hotel Jezero ima kuglanu! Koja radi. I možeš kuglati!Što nisam. Al samo kažem. |
16.02.2007., petak
Malo tračeva o susjedima Talijanima
|
Ovo dobivam iz prve ruke jer me moj prijatelj uredno izvještava o svim događajima u Italiji. Pogotovo ako se radi o Berlusconiju jer se okomio na njega i ne ga može živog smisliti. (Što podržavam). Pa se ja dobro zabavljam slušajući tračeve o susjedima. Ova žena je meni prelijepa. Zove se Mara Carfagna.      Zabavljačica je (show girl) i Berlusconijeva zastupnica u Saboru. Pa je Berlusconi dao par dobrih izjava o njoj u javnosti. (A što bi loše i moga reći? Žena je mrak!) Pa je njegova žena tražila preko novina da joj se Berlusca ispriča. ("Berluska make some public appreciatement to this woman... and his wife wrote to him asking public excuse ..it seems in house he don't have time for her and they need newspaper to speak" ) Evo tu |
 Jučer je Brbljava upalila televizor pa smo morali gledati onu našu sapunicu Obicni ljudi. Ja sam bila smoždena, previše smoždena da bih išla tražiti daljinski pa da to ugasim, pa sam rezignirano sjela i gledala.Strašno! Prestrašno! To je kao naša hrvatska sapunica (nemam ništa protiv dobre sapunice) a ono nema veze sa hrvatskom stvarnošću. Kako li živi taj scenarist? Vjerojatno sjedi pred televizijom i gleda sve vanjske serije pa si u glavi stvara svoju na temelju scena koje je vidio u tuđima. Zašto ne obuče kaput i ne prošeta svojim gradom (mjestom, selom) gdje li već živi pa ne skopira TU stvarnost? Neda mu se valjda, lakše ovako. A glumci..to je prestrašno! I mislim si..čekaj, pa to su dobri glumci, zašto onda tu glume tako jadno? I sine mi!!!! Oni se nikako ne mogu uživjeti u ulogu. Glume i misle si : što mi je to trebalo? što ja to glumim? ahh..moram sad odigrati do kraja, kćeri treba platiti vozački. Tako nekako.Pa glume radi novaca. Užas, užas, užas! Niti jedna jedina scena nema nikakve, ali baš nikakve veze sa životom hrvata. To sve pokupljeno negdje sa strane, kopirano. Malo iz francuskih filmova, malo iz američkih serija, nimalo iz hrvacke stvarnosti. I naravno da u tom kontekstu dobiješ to što dobiješ: strahotu za gledanje. Mislim, imamo mi i svoju stvarnost, koja i nije uvijek ružna. Pa što onda tu stvarnost ne stavimo na ekran? Možemo staviti "glamour" i ekskluzivnost ako baš tako treba,ali stavimo onda svoje a ne tuđe. Nikad više neću to gledati. Čovječe zatupljuje. Strašno! |
14.02.2007., srijeda
|
MARTIN SCHULMAN KARMIČKA ASTROLOGIJA ... I bilo je jutro kad je Bog stao pred svoje dvanaestoro djece i u svakome od njih usadio je sjeme ljudskog života. Jedno po jedno, svako je dijete zakoračilo naprijed i primilo predodređeni dar. "Tebi, Ovne, prvome dajem svoje sjeme, kako bi ti mogao imati čast saditi ga. Jer za svako sjeme kojeg posadiš, milion drugih će se razmnožiti u tvojoj ruci. Nećeš imati vremena gledati kako sjeme raste jer sve što posadiš stvara veću potrebu za daljnjim sađenjem. Biti ćeš prvi koji će prodrijeti u plodno tlo čovjekovog uma s Mojom Idejom. Ali nije tvoj posao njegovati Ideju niti ju preispitivati. Tvoj život je djelovanje i jedino djelovanje koje ti pripisujem jest da počneš čovjeka činiti svjesnim Moje Kreacije. Za tvoj zaslužan rad ti dajem vrlinu Samopouzdanja!" Tiho, Ovan je koraknuo nazad na svoje mjesto. "Tebi, biče, dajem moć da izgradiš sjeme u tvar. Tvoj je posao velik, zahtijevajući strpljenje jetr trebaš završiti sve što je bilo započeto, ili će sjeme biti izgubljeno u vjetru. Nije na tebi preispitivati ili mijenjati svoje mišljenje na pola puta, niti ovisiti o drugima oko toga što tražim od tebe. Za to ti dajem dar Snage. Rabi je mudro." I Bik koraknu unazad na svoje mjesto. "Tebi, Blizanče, dajem pitanja bez odgovora, tako da svima možeš dati razumijevanje toga što čovjek vidi oko sebe. Ti nikada nećeš znati zašto ljudi govore ili slušaju, ali u tvojoj potrazi za odgovorima naći ćeš moj dar Znanja." I Blizanac je koraknuo nazad na svoje mjesto. "Tebi, Rače, pripisujem zadatak podučavanja ljudi njihovim osjećajima. Moja Ideja za tebe je da uzrokuješ smijeh i suze, tako da sve što vide i misle razvije punoću iznutra. Za to ti dajem dar Obitelji, tako da se tvoja punoća može množiti." I Rak je koraknuo nazad na svoje mjesto. "Tebi, Lave, dajem posao prikazivanja svijetu Moje Kreacije u svom sjaju. Ali ti se moraš kloniti ponosa i uvijek zapamtiti da je to Moja Kreacija, ne tvoja. Jer, ako to zaboraviš, ljudi će te izrugati. Ima mnogo radosti u poslu koji ti dajem, ako ga obaviš kako valja. Za svoj posao dobivaš dar Časti." I Lav je koraknuo nazad na svoje mjesto. "Od tebe, Djevice, tražim ispitivanje svega što je čovjek uradio s mojom Kreacijom. Na tebi je da oštro preispitaš ljudske navike i podsjetiš ih na greške, tako da kroz tebe Moja Kreacija može biti usavršena. Za to ti dajem dar Čistoće Misli." I Djevica se vratila na svoje mjesto. "Tebi, Vaga, dajem zadatak službe, kako bi čovjek bio podsjećan na svoje obveze spram drugih. Kako bi se mogao naučiti suradnji, kao i sposobnosti da uvidi drugu stranu svojih postupaka. Stavit ću te svugdje gdje je nesklad, i za tvoje zalaganje dajem ti dar Ljubavi". I Vaga se vratila na svoje mjesto. "Tebi, Škorpione, dajem vrlo težak zadatak. Imat ćeš sposobnost znati umove ljudi, ali ti ne dopuštam da govoriš o tome što spoznaš. Mnogo će te puta boljeti to što ćeš vidjeti, i u svojoj ćeš boli okrenuti leđa Meni i zaboraviti da nisam Ja već perverzija Moje Ideje to što uzrokuje tvoju bol. Vidjet ćeš toliko toga o čovjeku, da ćeš ga znati kao životinju, i hrvat ćeš se toliko s njegovim životinjskim nagonima u sebi, da ćeš izgubiti svoj put; ali kada se konačno vratiš Meni, Škorpione, za tebe imam uzvišeni dar Svrhe." I Škorpion koraknu unazad. "Strijelče, od tebe tražim da nasmiješ ljude, jer usred njihovog nerazumijevanja Moje Ideje, oni postaju gorki. Kroz smijeh, na tebi je da ljudima daš nadu, i kroz nadu navesti ih da ponovo okrenu pogled ka Meni. Dodirnut ćeš mnoge živote, ali samo za tren, i znat ćeš nemir u svakom životu kog dodirneš. Tebi dajem dar Bezgraničnog Blagostanja, kako bi se mogao proširiti dovoljno daleko, doseći svaki kutak mraka i donijeti mu svjetlo." I Strijelac je koraknuo unazad na svoje mjesto. "Od tebe, Jarče, tražim trud tvog čela kako bi mogao naučiti ljude radu. Tvoj zadatak nije lak, jer osjetit ćeš sav ljudski posao na svojim leđima; ali zbog težine tvojih tereta dajem ti odgovornost čovjeka u tvoje ruke." I Jarac korakne na svoje mjesto. "Tebi, Vodenjače, dajem koncept budućnosti, kako bi ljudi mogli vidjeti i druge mogućnosti. Ti ćeš imati bol samoće jer ne dopuštam ti da personaliziraš Moju Ljubav. Ali kako bi okrenuo oči ljudi spram novih mogućnosti dajem ti dar Slobode, kako bi u svojoj slobodi mogao nastaviti služiti čovječanstvo, kad god te zatreba." I Vodenjak je koraknuo na svoje mjesto. "Tebi, Ribo, dajem najteži od svih zadataka. Tražim da skupiš sve ljudske patnje i vratiš ih meni. Tvoje su suze na koncu Moje Suze. Boli koje ćeš upiti proizlaze iz toga što ljudi pogrešno razumiju Moje Ideje, ali ti ćeš im dati susojećajnost kako bi pokušali iznova. Za taj najteži zadatak koji ti dajem, pružam ti najveći dar od sviju. Ti ćeš biti jedino od moje djece koje ćeš me razumjeti. Ali taj dar razumijevanja je za tebe, Ribo, jer kada ga pokušaš predati čovjeku, on neće slušati." I Riba je koraknula nazad na svoje mjesto. ...Tada je Bog rekao: "Svatko od vas ima dio Moje Ideje. Ne smijete pasti u zabunu, da je taj dio cijela Moja Ideja, niti smijete željeti mijenjati dijelove među sobom. Jer, svatko je od vas savršeno, ali to nećete znati sve dok svih dvanaest ne postanete JEDNO. Jer tada će cjelina Moje Ideje biti razotkrivena svakome od vas." I djeca su otišla, odlučna izvršiti svoj zadatak najbolje kako bi mogla primiti svoj dar. Ali niti jedno nije u potpunosti razumjelo niti svoj zadatak, niti dar, i kad su se vratili u nedoumici, Bog je rekao: "Svatko od vas vjeruje da je tuđi dar bolji. Stoga ću vam dopustiti da se mijenjate" I za trenutak je svako dijete bilo uzbuđeno razmatrajući sve mogućnosti svoje misije.Ali Bog se nasmijao i rekao: "Vraćat ćete se Meni mnogo puta tražeći da budete oslobođeni svog zadatka, i svaki ću vam puta ispuniti vašu želju. Proći ćete kroz bezbrojna utjelovljenja prije no što upotpunite svoj izvorni zadatak kojeg sam vam dao. Dajem vam beskrajno vrijeme da ga obavite, ali tek kad je urađen moći ćete biti Sa mnom." |
|
Još malo Bosne. SUTJESKA Kad se voziš od Nevesinja prema Foči prođeš kroz NP Sutjeska. "Nacionalni park "Sutjeska" obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat Perućicu, kao i dijelove planina Maglića, Volujaka i Zelengore. Proglašenjem ovog područja Nacionalnim parkom, 1962. g., u njegove granice ušli su najljepši dijelovi tri hercegovačke opštine, Foče-Srbinja, Gacka i Kalinovika. Ukupna površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je preko 66% pokriveno šumama, a ostali dio čine pašnjaci, livade i goleti iznad gornje granice šuma."  To sve skupa neda se slikati. To moraš doživjeti sam jer slika je samo blijeda sjena, loš pokušaj da taj doživljaj preneseš. Prekrasno. Sami kanjoni, priroda u nedirnutom stanju. Još da smo vidjeli išta živo bilo bi nekako lakše Ni auta, ni čovjeka, ni muhe. Ničega. Kao da si sam na svijetu. Malo povijesti. ".Tjentište i čitava njegova okolina doživljavaju se kao središte gotovo nestvarnog svijeta prirode – čudesne i izuzetno rijetke romantike pejzaža. Uokolo uzdižu se planinski visovi, isprepliću šume, mrmore potoci, presijavaju ogledala jezera, a kruna svega je najveća balkanska prašuma Perućica. Upravo na ovom prostoru – danas tako romantičnom – između visova Zelengore, Maglića, Vučeva, Volujaka i Tovarnice, odigrale su se dramatične bitke pete neprijateljske ofanzive (njemačka "operacija Švarc"). Okupatori su bili odlučni da ovdje unište Glavnu operativnu grupu NOV-a, koja se poslije uspjeha u četvrtoj ofanzivi i prelaska Neretve kretala prema istoku. Neprijatelj je angažovao 127.000 vojnika uz podršku avijacije, tenkova i osam artiljerijskih pukova. Sva ta sila pokrenuta je protiv 19.700 partizana, među kojima je preko 4000 ranjenika i tifusara. Sa Glavnom operativnom grupom su drug Tito i Vrhovni štab. Poslije prvih borbi neprijatelj je zatvorio obruč. Slijedi mjesec dana (15. maj – 15. juna 1943. g.) najtežih i najkrvavijih bitki koje su partizanske jedinice vodile. Završne borbe traju neprekidno 720 sati. Devetog juna 1943. godine ovdje je ranjen drug Tito. Dogodilo se to na Ozrenu, visu Zelengore, prilikom bombardovanja neprijateljske avijacije. On je jedini vrhovni komandant savezničke armije ranjen neposredno u bitci za vrijeme drugog svjetskog rata. Uz nadljudske napore partizani su uspjeli da probiju mnogostruki neprijateljski obruč na Zelengori. Cijena pobjede je visoka – palo je 7366 boraca, među kojima i 43 narodna heroja. Tu je pao i legendardni komandant Sava Kovačević, nad čijim se grobom na Krekovima neprekidno vije crvena zastava. Ostao je na Dragoš-sedlu potpredsjednik AVNOJ-a Nurija Pozderac. Netragom je nestao Veselin Masleša. Nedugo poslije bitke, u selu Vrbnici nadomak Sutjeske četnici su uhvatili pjesnika Ivana Gorana Kovačića, koji nije htio da ostavi ranjenog dra Simu Miloševića. Obojicu su ubili, a pjesniku se ispunila slutnja o grobu za koji nitko neće znati. Danas je Sutjeska veliki memorijalni kompleks, sa Titovom porukom – "...da bude mjesto koje će naši narodi uvijek s ponosom gledati i podsjećati se koliko nas skupo košta ovo što je stvoreno". Godišnje ovamo dođe i do milion posjetilaca, među kojima je najviše mladih. Na Tjentištu podignut je impresivan spomenik, uređena spomen-konstrukcija sa posmrtnim ostatcima 3301 borca. Na zidovima Spomen-kuće bitke na Sutjesci, svojevrsnom muzeju, ispisana su imena i prezimena palih boraca sa porukom pjesnika "tu niko nije umro ko je umro", a njena unutrašnjost ukrašena je sa 13 fresaka Krste Hegedušića. Do Ozrena gdje je ranjen drug Tito probijen je put (12 km). Inače, predviđeno je da se obilježi na poseban način preko 70 mjesta značajnih po događajima iz bitke... " Dobavljeno iz hr.wikipedia.org Spomenik bitci na Sutjesci 1943.  Memorijalni kompleks "Tjentište"  Da smo imali dovoljno odvažnosti vjerojatno bi stali i malo razgledali. No bili smo u Republici Srpskoj, sa hrvatskim grbom na autu i zagrebačkom registracijom, pa smo zaključili da se sve tako i tako može vidjeti i iz auta. Što sad da šetamo okolo, ionako nam se žuri.. Malo mi nije bilo svejedno, iako sam deklarativno hrabra i odvažna osoba. Ničeg se ja ne bojim  , no ipak....sigurno je sigurno Možda neki drugi put...ovoga puta bilo je prerano. |
13.02.2007., utorak
Kad smo već kod Bosne
|
Nove ocjene u Bosni 1 = BELAJ 2 = UMALO TAMAN 3 = TAMAN 4 = UMALO MASALA 5 = MASALA |
|
"Ništa,živio sam" J.P.Sartre "Mučnina" "Ništa, živim." Levant, veljača 2007. |
12.02.2007., ponedjeljak
|
Kad dvoje odraslih ljudi odluči provesti godišnji odmor u Bosni, vozeći se svojim autom i vodeći psa sa sobom, onda se pitaš da li su ti odrasli ujedno i zreli i što im to u životu treba i da li su zaista avanturistički raspoloženi ili naprosto nisu razmišljali? Ovo smo ljeto godišnji odmor proveli u Bosni i prošli ju uzduž i poprijeko. Nema gdje nismo bili i nema što nismo vidjeli. Nakon par dana vožnje po Bosni i kroz Bosnu i nakon što se sleglo prvobitno čuđenje shvatiš igru. Brdo, dolina, crkva,mjesto, iduće brdo, iduća dolina, iduća crkva,iduće mjesto, slijedeće brdo, slijedeća dolina, slijedeća crkva, slijedeće mjesto pa tako stalno. Čovječe sama brda. Gore-dole. Mijenjaju se samo crkve, ovisno o tome u kojem dijelu Bosne si se upravo našao. I to bi bilo to što se tiče geografskog opisa . Učili smo mi to u školi, bili smo i u Bosni tu i tamo, ali kad ju doživiš tako u cjelini, odjednom ,svu, gledajući iz perspektive onoga koji vozi ili suvozača onda stvarno shvatiš zašto su se sve partizanske ofanzive odvijale tamo. Pa tamo te nitko živ ne može naći!!!Sama brda! Auto nas nije ostavio na putu i to je bilo najvažnije. Jer bilo je mjesta gdje sam potiho molila svima kojih sam se sjetila da nas sačuvaju i trudila se da ne pokažem strah. Sami u nekom brdu, nemamo pojma gdje smo, mrak se spušta. Ako auto stane, možemo fućkati i ništa više.. Znam ja da smo mi u 21. stoljeću i da ne treba imati strahove, bar ne tipa da će izaći hajduk iz šume i da će te ubiti ali da ti je neugodno -je. Sam si! Nismo imali cilj. Ušli smo u Bosnu kod Bihaća i odlučili ju upoznati što bolje. Pa smo tako više-manje improvizirali, tj. odlučivali u trenutku što ćemo dalje i kako ćemo. Spavanje nas je isto tako zaskočilo, budući da smo sa sobom poveli psa, a psi se u Bosni ne tretiraju kao u Hrvatskoj.U stvari uopće se ne tretiraju. U stvari, uopće ih nema, osim u Sarajevu- vidjeli smo TOČNO 2 psa na uzici. Pa smo svuda i uvijek nailazili na NE!!!!! NE MOŽETE S PSOM!!!! To nismo očekivali. Ja sam pitala da li imaju hostele, bar bi nas tamo bili primili. NE! Bosna nema hostele jer "...pa neće raditi s nama" , pitam se zašto me to i ne čudi previše.Dakle, put je više manje ovisio o tome gdje bismo mogli prespavati a da nas prime sa psom. Pa je to oduzimalo puno vremena. Za svaki slučaj uzeli smo sa sobom i šator, zlu netrebalo, i to nam je kao bila zadnja opcija. Ali di ćeš i sa šatorom???? Nigdje kampa! Uglavnom ako se u Hrvatskoj kao pušač i kao vlasnik psa osjećam stalno i uvjek kao osoba drugog reda, u Bosni se uopće ne osjećaš kao osoba NE MOŽE I KRAJ DISKUSIJE! Nije da oni to zločesto. Uopće nisu zločesti . Nego, onako nekako - pa što pas ima raditi u kući? Pas je za van. Znam i ja to, ali kako objasniti i psu tu životnu istinu???? Kako bilo da bilo, snalazili smo se nekako na jedvite jade.Poslije nekog vremena pitali bismo ovako :"Čujte, mi imamo psa. Postoji li IKAKVO mjesto gdje bi nas primili sa psom?". Kriteriji su nam se rapidno snižavali što smo dulje bili tamo i što smo umorniji i iscrpljeniji bili, od hotela ("ne može"), preko motela ("ne može"), preko privatnog smještaja ("hmm...možda jednu noć"), do gostiona... ..prenoćišta....ma bilo što samo da prespavamo ovu noć...Ja mislim da smo vidjeli SVE. I nije mi žao zbog tog puta, samo što to nije bio godišnji odmor, jer kad smo se vratili TEK ONDA je trebalo uzeti isti. Icrpljujuće užasno. Stalno u autu, vrućina strašna, vozili smo se i po 12 sati. Hrana na koju nisi navikao, pogotovo meni koja sam bila prestala jesti meso baš tad.Riba im je grozna. Zeljanice kako-tako. Ostalo je bilo : jaja, sir i vrhnje, juhe. A to im nije specijalnost. I dok je muškarac jeo janjetinu i pričao s konobarom kako je fiiiiiina, ja sam s kiselim izrazom na licu, jela lignje koje bi I JA bolje napravila Pas je dobio kosti od janjetine a ja guslaj po ribi...No za to sam si sama kriva pa se nemam prava žaliti. Dojmilo me se sve. Bosna je predivna! Ja sam svako malo govorila :"ajmo tu kupiti kućicu". Imala bih po jednu na svakom prekrasnom mjestu koje sam vidjela, a vidjela sam ih puno. Nije baš da nisam putovala. Ali nekako su uvijek moji putevi bili vezani za to da odeš nekome tko tamo negdje živi, ili ideš sa agencijom, ili ideš s nekim tko nešto o nečemu zna. Uvijek si na neki način, barem s jedne strane zaštićen. Ovoga puta...nismo nikoga poznavali, nismo nikome išli, nitko nas nigdje nije čekao.Putem nismo susretali baš puno automobila hrvatske registracije. Točnije, nismo susreli niti jedan. Mislim da smo taj put obavili jednu ili dvije godine prerano. Nekako smo bili prepušteni sami sebi. Oni sa Hrvatima još nisu načisto. ("Ah, vi ste naši". No cijena je ipak za strance.) No budući da smo mi stvarno dva simpatična bića kada to hoćemo, i jedan sladak mali šaramantni pas, dobro smo prolazili, ali smo morali proći prvih par minuta mjerkanja. Uvijek i svuda. Osjetiš par sekundi zadrške. Tišine. Zato mislim da smo u Bosnu išli godinu dvije prerano. Barem u toj ulozi : ulozi samostalnih turista koji neidu nikome u posjetu,nikoga ne poznaju i koji sami odlučuju kud će i kad će. To je isto dobar način putovanja, ali malo teži. No za nagradu dobijaš stvari iz stvarnog života koje ne možeš vidjeti ako ideš kao paket. TRAVNIK Malo o Travniku. Wikipedija Travnik je grad u centralnoj Bosni i Hercegovini, 90 km zapadno od Sarajeva, te je ujedno glavni grad Srednjobosanskog kantona, koji se nalazi u općini Travnik. Grad Travnik trenutno ima oko 27.000 stanovnika, a sa okolnim stanovništvom oko 70.000. Poznat je po tome, što je bio prijestolnica osmanskih vezira od 1686. do 1850. godine, pa i njegovo kulturno nasljeđe datira iz tog perioda. "Morate vidjeti izvor plave vode" "Koje plave vode? O čemu oni to ??"  Sve što sam znala o Travniku bilo je "Travnička kronika" Ivo Andrić. Ali da bi se sjetila o čemu se u knjizi radi....  .Vid arhitekure:   Turbeta (Mauzolej) Četverougaono turbe sa osam kamenih stubova je podignuto nad mezarjima dvojice vezira : Muhsin Zade Abdulah-paše i Hafiz Ali Dželaludin-paše. Abdulah-paša je četiri puta postavljan za vezira. Umro je 1748. godine. U natpisu koji je uklesan na uzglavnom nišanu piše na turskom jeziku da je bio i veliki vezir. Nadgrobnik je lijep rad carigradskih majstora  Ovo je travničko groblje.  |
|
Poklonila sam si vikend. Radila sam NIŠTA i samo sam čitala, vukla se po stanu, jela, spavala, gunđala sebi u bradu, uglavnom šutjela. Takva ću biti i kad ostarim. Gunđava starica kojoj će svi ići na živce. Knjiga koju čitam je odlična. Samo treba izdržati prvih 150 strana dok poloviš sve konce. Kao i u (obično) francuskim filmovima gdje ništa ne razumiješ prvih 100 minuta, onda ti sve sjevne u zadnjih 20 minuta, pa onda moraš vrtiti film u glavi odpočetka da sve posložiš na svoje mjesto. Tako i s ovom knjigom. Prvih 150 strana čitaš, ali si jednako mutav kao da i nisi čitao. Pa hoćeš odustati jer ti je sve u glavi zbrkano i ništa nije povezano ni sa čime. Budući da nemaš pametnijeg posla, odnosno ako prestaneš čitati početi ćeš nešto raditi, a čvrsto si odlučio da ne radiš ništa, odlučuješ da ćeš nastaviti čitati dalje. I kad poloviš sve konce, odnosno kad ti pisac dozvoli da staviš stvari na svoje mjesto počneš uživati u knjizi, ideji, piščevoj mašti... "Jazbina na nebu nagrađen je Hugom i Locusom kao najbolji SF roman 2000. godine. " JAZBINA NA NEBU A DEEPNESS IN THE SKY autor: Vernor Vinge prijevod: Kristian Vlašić ilustracija: Igor Kordey godina: 2006 naklada: 1800 stranica: 748 Vrijedi pročitati. |
09.02.2007., petak
|
Jako bih se željela probuditi negdje na Plitvicama. Izađem van i čujem šum vode i ptice kako pjevaju. Čovjeka nigdje da nema. Nikakvog. Ili ako ima ljudi ljudi onda na primjer su takvi da im je odrezan jezik. TO BI HTJELA!! Onda bi pojela nešto fino za doručak, obukla cipele za hodanje i hodala, hodala, hodala po prirodi. Onda bi ručala, legla na krevet, otvorila širom prozor i čitala čitavo popodne. Televiziju, ako je ima izbacila bih na veliki otpad. Onda bi išla opet jesti a zatim lijepo u krpice i spavanje do jutra. I tako par dana (tjedana, mjeseci, godina?). Oko mene bi i dalje bili ljudi bez jezika, ako si trebamo nešto reći to bi bilo rukama i pantomimom. Slušala bih ptice, šum vode, slušala bih kako raste trava, slušala bih vjetar. Slušala bih životinje i prirodu. Čovjek bi samo smetao u svemu tome, zato trebaju biti odrezanog jezika.Neka žive, neka njeguju svoj ego i taštinu u tišini i miru doma svog, ali neka MENI ne pričaju stalno O SEBI i svojim problemima. I neka od mene ne očekuju da ću im ih ja riješiti, jer ni moje nitko ne rješava. Neka ne očekuju da ću ih slušati, jer ni mene nitko ne sluša. Neka svi idemo svojim putem i svi sretni i zadovoljni! Spremna sam i na to da se i meni odreže jezik, nisam ja ništa bolja. Samo sam možda umornija i manje naporna. |
08.02.2007., četvrtak
|
STIGLO MAILOM Nedavna istrazivanja su dokazala da zene smatraju drukcija lica muskaraca privlacnima na osnovi toga u kojem dijelu menstrualnog ciklusa se nalaze. Npr. zena koja ovulira smatra privlacnim muskarca sa neugladjenim i muzevnim crtama. Dok zena odmah nakon menstruacije smatra privlacnim ugladjenog i urednog muskarca. No, dok traje sama menstruacija, vecina zena smatra privlacnim muskarca polivenog benzinom i zapaljenog. S tim da ima zabijene skare u oko i baseball palicu naguranu u .. |
|
Tako, lijepo sam si postavila pustu plažu da si gledam kad već nisam tamo. Htjela sam nešto zeleno, neku prirodu ali ne možeš naći ništa na internetu što bi bilo inspirativno. Do daljenjega ću gledati plažu. Nova čokolada je na pomolu. Napravila sam opet dobar posao, dva dobra posla, valjda će biti dvije dobre čokolade. Zašto se umjesto čokolade ne sjete staviti u kuvertu neku stranu valutu, eure na primjer, pa ću si ja sama kupit čokoladu, negdje na Karibima . Baš imam puno posla ovaj tjedan. Pritisli me sa svih strana jer su svima rokovi. Sva sreća da to znam pa sam sve imala spremno, inače ne znam di bi mi bila glava. Tako da su svi oko mene histerični a ja samo dirigiram i usmjeravam, to zato što sam pametna i pripremljena na ovakve tjedne, a i znam s kim imam posla. Pa bolje biti korak naprijed nego korak iza.. Jučer sam kupila kupaonski ormarić. Nije to ništa bitno što sam ja kupila kupaonski ormarić jer i drugi ljudi imaju kupaonske ormariće to mi je jasno. Nego mi bitno i čudno što na čitavom Velesajmu nije bilo NIKOG osim mene i prodavača. Dva kata, ogroman prostor SVE PRAZNO!!Ja sam bila valjda jedini kupac. Što rezultira time da se oko tebe sjate : dva prodavača, šefica i još jedan prodavač u rezervi. Pa ti kupuj ako možeš uz tolike savjete i mišljenja. Više uopće ne čuješ svoje. Pa sam otišla na kavu - naravno kafić prazan - ja i konobar sami u platonskom odnosu ti meni kavu ja tebi novac i bez priče molim, pa sam se pokušala doći k sebi i riješiti se tuđih mišljenja i odlučiti i vidjeti ŠTO SAM JA TO HTJELA PRIJE NEGO SU MI DRUGI ULETILI SA SVOJIM SAVJETIMA???? Pa kad sam se vratila, kupila, pokušalo me poslati samu u skladište. Ja sam pitala : koji je problem? Zašto da ja idem u skladište? Koji je problem nisam shvatila ali sam shvatila da nešto ne štima?! Pa se baš iz inata nisam dala pa sam baš iz inata počela inzistirati, lijeno i smireno da bi ja po ormarić došla na Velesajam. Pa što sam više ja to tražila to su se više opirali. No ne znaju ljudi s kim imaju posla! Plavuša je plavuša, i nikako da joj dopre do mozga. Mozak mali, a unutra već ima dost drugih informacija pa ne stane ništa više novoga. Pa su morali popustiti. Hrabro i žilavo su se borili, no kažem, nisu jadni znali na kakvog su protivnika naišli. Podcijenili me. Tako da se ormarić čeka do daljnjega. Ja imam vremena, kud ga do sada nisam trebala, mogu ja još čekati da ga prebace iz skladišta u prodavaonu. Baš me živo zanima koliko će to trajati , a još me više zanima zašto šalju kupce u skladište? Di je kvaka? |
07.02.2007., srijeda
Napokon jedan dobar test Jesi li lijep? 1) Da (1 bod) 2) Ne (0 boda) Jesi li pametan? 3) Da (1 bod) 4) Ne (0 boda) Rješenje: 2 boda: ti si lijep i pametan 0 boda: nisi ni lijep ni pametan 1 bod: il si lijep il si pametan |
06.02.2007., utorak
|
Murano "Kroz stoljeća dizajn stakla iz Venecije (Murana) doživljava preobrazbu sve do današnjeg modernog stila glatkih linija ali i uvjek ostaje vjeran tradicionalnoj proizvodnji. Danas svi svjetski dizajneri kreiraju predmete od stakla, dakle spajau dvije duše, dizajner i majstori zanata, um i ruka u stvaranju jedinstvenog umjetničkog predmeta koji izaziva emocije kod onih koji ga posjeduju. Kolekcionari iz cijeloga svijeta nezaobilazno teže ka posjedovanju staklenih predmeta iz Venecije. Murano staklo je šarm čarolije koja traje kroz vrijeme."... Ako ne mogu kupiti, bar mogu slikati...:)    |
05.02.2007., ponedjeljak
|
U petak, stojeći pod tušem čvrsto sam odlučila da kad u ponedjeljak dodjem na posao izbrisat ću blog. U subotu, usisavajući stan potvrdila sam si odluku u glavi. U nedjelju, prije spavanja, kategorički sam ju još jednom potvrdila. Pa što ja to radim? zašto bezveze trkeljam tu gluposti, imam pametnijeg i važnijeg posla nego lupetati i pisati totalne bezvezarije, koje ionak nitko ne čita a i ako čita mora da si misli da sam skroznaskroz luda. Odlučeno! Kategorički i definitivno! Ponedjeljak. Idem cestom i razmišljam "ma dobro, pa što sad, izbrisat ćeš naravno, ali evo danas nešto napiši sebi za dušu. Ionak nitko ne čita a tebi lakše, bar izbaciš iz sebe to što te smeta, pa si malo mirnija". Toliko o kategoričkim, definitivnim, ČVRSTIM životnim odlukama. Vikend sam provela u Kiki. Već sam premorena od kupovine namještaja i namještanja stanova, kućica i sličnih pizdarija. No ako ja neću, nitko neće, pa neka izvolim, tko me šta pita. Idu mi na krasan k. svi ti veliki i ogromni, otuđeni centri i centrići, ne znam koliko je velika hrvatska platežna moć, no takva sigurno nije da bismo mogli napraviti zaradu SVIM k... centrima i platiti plaće tim ljudima. Što se mi to igramo? Bogataša? Svjetskih ljudi? Pa plaće su nam takve da nam za uređenje stanova treba barem 2 godišnje plaće. Bar meni, koja imam normalnu hrvatsku plaćicu. I koga mi to onda zavaravamo? U Kiki gledam ljude kako se ispucavaju na prodavačima i zaposlenima. Kao oni su svjetski ljudi i oni znaju kako se to radi vani. Pa onda cjepidlače, ispucavaju se na blagajnicama, kao oni znaju za bolje. Zašto onda ne odu kupiti to bolje tamo di je bolje? Što onda rade u Kiki? Mislim , kao oni su to platili pa žele kvalitetu. Jer tako se radi vani. Kome oni to? Di smo mi navikli na kvalitetu? A pogotovo ju nećeš tražiti u Kiki ili u Centrima koji Hrvatsku smatraju Balkanom pa šalju drugorazrednu robu. I sad mi kao nešto hoćemo ...Povraća mi se od toga...A pogotovo ti zaposleni ljudi tamo, što su oni krivi? Poludio narod. Totalno poludio. To me sjetilo na majmuna koji je u Beču stalno vikao : "mi imamo bolje. Ovo je kod nas bolje. Vidi ovaj hotel (4 zvjezdice), naši su bolji." I tako stalno. Stalno idemo i pokazujemo da mi znamo bolje. A neznamo, ali nas je sram što smo seljaci pa svoje frustracije onda izbacujemo na jadnim ljudima koji samo rade svoj posao. Uglavnom, ja sam gledala neki dio za hodnik. I razmišljala, čovječe volim bambus, volim zemlju, volim sve što podsjeća na prirodni život. Ja sam neko seosko djete koje voli biti u blatu, iako sam zabunom rođena u gradu. A nekako kad dodješ u Kiku ili bilo koji drugi centrić energija je takva da se osjećaš nekako sramotno i jadno što gledaš baš bambus, nije sofisticiran, nije IN , nije moderan. Pa te malo kao sram. Svi nešto kupuju neke tapicirane stvari, sofisticirane, velike, moderne. A meni se to sve skupa uopće ne sviđa, izgleda mi previše unificirano, bolnički, bez duše,kopirano, sterilizirano. I izašla sam van , nisam niš htjela kupit, ni taj bambus, jer mi je u onome svemu izgledao jadno. A htjela sam ga! Onda sam u nedjelju došla k sebi, išamarala se s jedne i druge strane, pa sam si rekla : e nećeš! Nećeš dozvoliti da ti se određuje što želiš i što ne želiš. Ako hoćeš tu jadnu bambusovu policu kupit ćeš si ju! Što te briga što će drugi reći , ako ti se sviđa kupit ćeš si. Pa sam opet otišla u Kiku i kupila ju. I shvatila sam da je i mene u zadnje vrijeme ponijelo to ludilo. Kao sve možemo pa ćemo sada mi urediti stanove po svjetski. Imat ćemo jakuzzi doma, napraviti muzeje od stanova. A za koga? Za goste? Pa tko živi u tom stanu? Ja. Pa onda hoću da MENI bude lijepo, a boli me glava što će drugi misliti ("gle, ima tu jadnu policu u kodniku, kaj si nemože kupiti niš bolje?"). I kad sam ju donijela doma i stavila, da bilo je to to! Veseli me, lijepa mi je. Vjerojatno će gosti reći "gle ju škrtu, kaj si nemože kupiti ništa drugo nego to jadno?" Pa će mi davati savjete GDE i PO KOLIKO mogu kupiti policu za hodnik da bih bila svjetska i da bih bila u trendu i da njih ne bude sram što se samnom druže, da mogu pričati drugim prijateljima da se oni druže sa ljudima koji doma imaju /pa sad stane nabrajanje dostignuća i cijena pojedinih/ ....a ne običnu policu od 249 jadnih kuna. Ali baš me briga. Osjećam se dobro. Jako jako dobro. I veseli me ta polica i veseli me ulazak u stan u kojem me čeka nešto što sam si baš željela. Pa kad to vidim, nasmješim se i odmah mi bolje. A ostale tko šiša. A kad bi me netko pitao koji bih posao željela raditi kad jednom odrastem  mislim da bih iz ove perspektive i s ovim iskustvom rekla :želim biti pastir. |
02.02.2007., petak
|
Fata i Mujo šetaju gradom i prođu pored jedne pečenjarnice! - Oh, Mujo kako fino miriše! - zavapi Fata. A Mujo onako kavalirski: - Hoćeš da prođemo još jednom? Bio je čokoladni dan. Zaradila dvije čokolade svojim radom. Prvu na poslu, al to se ne računa za to sam već plaćena čokolada je samo pride. Drugu doma jer sam čuvala malo Čudovište. Pa mi susjedi kupili čokoladu. Kao da time mogu platiti nenaplativo. Brbljava ima 8 godina i obično mi pozvoni i kaže :"Čuj meni je dosadno". Što u hrvatskom prijevodu znači :"Čuj, izvoli me zabavljaj". I onda uđe u stan. Od toga trenutka pa do njezinog odlaska na spavanje možeš zaboraviti sve druge aktivnosti, svoj život, sve poslove koje trebaš obaviti, zaboraviti na mir, spokoj, udobnost.Zaboraviti na vanjski svijet, zaboraviti da nešto moraš obaviti. Od toga trenutka ti si aktiviran kao osoba koja u 10 minuta mora odgovoriti na 16-ak pitanja a istovremeno izvršiti 2-3 zadana ti zadatka,te pritom gledati nju jer ti upravo pokazuje dio predstave koju su imali u vrtiću pred dvije godine. (Kada to odradiš još te čekaju predstave iz škole). Ako si sve uspješno izvršio dobivaš nagradu - 16 sekundi mira a zatim se kreće u novi ciklus: "Znaš ja ti znam skakati preko štrika. HOĆEŠ DA TI POKAŽEM? Ok, samo idem doma po štrik". "A kad si to prefarbala?" "A zašto nisi prefarbala sve?" "A zašto ova boja?" "A gdje su ti vrata?" "A zašto kod staklara?" "Tu bi si trebala metnuti još slika" "Gdje se pali da preslušam poruke?" "Bila sam na Sljemenu danas znaš. Vidjela sam medvjeda" "Ne,ne izmišljam, VIDJELA sam GA! Kad je već odlazio u šumu pa ne cijelog" "A zašto si to cvijeće stavila tu?" "A imaš coca-cole" "Daj mi dodaj čašu" "Di ti je španga za kosu?" "Pa dobro di je ta hrana za pse?" "Daj dođi, vidiš da ti je pas tužan." "Ajmo se igrati igre istine" "Danas sam ti baš nekako loše. Ovo vrijeme mi ne paše" "Samo ti odmaraj, ja ću sve sama. Ništa ti meni nije teško." I SVE TO ISTOVREMENO! Kad Brbljava ode(hvala onome tko je izmislio noć i spavanje), jedino što još možeš je leć u krevet izmoliti Očenaš i zdvojno zamoliti dragog Boga da joj sutra daju malo veću zadaću u školi. (Školski nam je sustav stvarno neodgovoran! ) |
01.02.2007., četvrtak
Dobro jutro hrvatska stvarnosti.Super. Imala sam 12 neopterećujućih sati u danu a onda se Okamenjeni potrudio da mi iznese svoje istine, pa sam opet stavljena na svoje mjesto. Tamo di spadam i tamo di je red da budem. Zašto bih ja koristila krila i letila kad se njemu to ne sviđa?! No on to meni ne brani, neeee, samo mi na taktičan muški način kaže da to što ja radim nije u skladu s vojničkim životom kojim živimo, te da on neće sudjelovati u glupostima. Što ja imam širiti krila, tu je on da ih širi, a ja neka kljucam. Pa ima hrane i na podu, što sad imam tražiti da letim? Čemu proširivati vidike? Kojeg to smisla ima? Čemu tražiti novo, kad je staro tako fino dobro poznato, sigurno, stalno i ugodno?!?! Pa se osjećam pokislo. Opet je obezvrijeđeno sve ono što ja ponudim.Okamenjeni je sada nahranio svoj ego. Drago mi je da moje postojanje ima bar neki smisao. Služim kao hrana tuđem egu . Meni najžalosnije je to što Okamenjeni to uopće ne doživljava tako. On smatra da je on jedan od muškaraca koji uopće nije takav kakvim ga ja opisujem. Pa sad dodjemo u konflikt jer onda ili ja izmišljam ili...druge nema. Ja izmišljam. Kako god da okreneš ja gubim. Naravoučenje: Neki ljudi potroše dobar dio života da si sagrade tvrđave. Onda kad dovrše taj posao neznaju što bi pa počinju graditi tvrđave za druge i oko drugih. Nepitano. Nametljivo. Oko onih koji žele živjeti na livadi. Slobodni. |