12.02.2007., ponedjeljak
|
Poklonila sam si vikend. Radila sam NIŠTA i samo sam čitala, vukla se po stanu, jela, spavala, gunđala sebi u bradu, uglavnom šutjela. Takva ću biti i kad ostarim. Gunđava starica kojoj će svi ići na živce.  Knjiga koju čitam je odlična. Samo treba izdržati prvih 150 strana dok poloviš sve konce. Kao i u (obično) francuskim filmovima gdje ništa ne razumiješ prvih 100 minuta, onda ti sve sjevne u zadnjih 20 minuta, pa onda moraš vrtiti film u glavi odpočetka da sve posložiš na svoje mjesto. Tako i s ovom knjigom. Prvih 150 strana čitaš, ali si jednako mutav kao da i nisi čitao. Pa hoćeš odustati jer ti je sve u glavi zbrkano i ništa nije povezano ni sa čime. Budući da nemaš pametnijeg posla, odnosno ako prestaneš čitati početi ćeš nešto raditi, a čvrsto si odlučio da ne radiš ništa, odlučuješ da ćeš nastaviti čitati dalje. I kad poloviš sve konce, odnosno kad ti pisac dozvoli da staviš stvari na svoje mjesto počneš uživati u knjizi, ideji, piščevoj mašti... "Jazbina na nebu nagrađen je Hugom i Locusom kao najbolji SF roman 2000. godine. " JAZBINA NA NEBU A DEEPNESS IN THE SKY autor: Vernor Vinge prijevod: Kristian Vlašić ilustracija: Igor Kordey godina: 2006 naklada: 1800 stranica: 748 Vrijedi pročitati. |