30.03.2007., petak
|
Kad bih mogla gumicom izbrisati ovaj tjedan napravila bih to. Jedan od opakijih tjedana u mom životu,trebalo je to preživjeti. Blog mi je pomogao jer sam, budući da moram biti tu i sudjelovati u svim tim događanjima, ne mogu pobjeći,pisala i pisala i forsirala samu sebe da vidim lijepu stranu života. Posla cijeli tjedan nije bilo jer kad se ljudi opako bore za svoje pozicije onda tko misli na posao. Treba misliti na druge stvari. Na to tko će koga i zašto. I kad sjediš na sastanku na kojem 12 ljudi iznosi svoja nezadovoljstva, kad ti pokušavaju prazniti mozak, kad te siluju u isti, kad osjećaš da se počinješ tresti iznutra jer si na rubu snaga od tih pokušaja ispiranja onda ti pomogne blog jer si tu ono što jesi. Bar misliš da jesi, jer više ne znam tko sam. Bilo je opako, ali eto još 45 minuta i nadam se da je tome kraj. Tko se izborio izborio se, tko nije, valjda će u drugom krugu. /Tako je to uvijek tu raspoređeno na dulji vremenski period. Sada se koncentrirala sva zmazanoća na samo tjedan dana/. U komunizmu je vjerojatno postojalo to ispiranje mozga, ne znam, čula sam priče. Ali ja sam mislila da je s time gotovo zauvijek. Naivna. Glupa. Sad sam to doživjela u punom sjaju. (Po drugi puta. Prvi put je bilo relativno bezazleno po mene). Ponosna sam na sebe da sam uspjela to preživjeti. Rekla sam si u ponedjeljak: šuti, nedaj se isprovocirati. Ne govori. Imaj osmjeh na licu, budi ljubazna. I nikako si ne dozvoli da te pritisci slome pa da pukneš. Pa mi je trebala ogromna energija da to provedem. Jer gledati iz prvih redova prezentaciju ljudske pohlepe, grabeži i taštine nije lako. Kad si u kazalištu pa to gledaš uvijek se možeš dići i otići. Ovdje je bilo teže. Trebalo je izdržati do kraja. Stoga se ispričavam zbog svih neprimjerenih i predugačkih komentara. Ako sam kojim slučajem nekoga uvrijedila isto se ispričavam. A sada idem svojoj kućici, uživati u vikendu predamnom. Uzet ću si knjigu ili štrikanje i ispirati mozak sama sebi ali onim što ja izaberem a ne nečim što mi netko drugi natura. PS.Ne pretjerujem u opisu situacije na poslu. Jednu noć (od srijede na četvrtak) uopće nisam spavala jer mi se povraćalo od svega viđenoga, a ostalo sam nekako isfunkcionirala. |
Susreti jutarnji
Kad sam još bila mala i sretna a moja mama je radila a ja sam uživala, a ne kao sada  di ja moram svako jutro na posao a drugi uživaju, onda je pričala kako na tramvajskoj stanici uvijek sreće iste ljude i kako se već svi poznaju.Meni je to tada bio čudan svijet, kao kako možeš pozdraviti nekoga koga ne poznaš mislila sam tada mlada, naivna, neiskvarena i vrlo vrlo pametna..  A sada se meni događa isto. Kad idem na posao ne samo da srećem iste ljude već i znam njihovu garderobu. Ima jedna u crnoj jakni plave kose srednje dužine po kojoj točno znam koliko je sati ovisno o tome na kojem je mjestu sretnem. Ona ide u suprotnom smjeru od mene i uvijek se sretnemo i uvijek je u istoj crnoj jakni i uvijek u istim crnim hlačama. Ima još jedna koju sretnem. Ona mijenja garderobu. Cijeli tjedan sam ju sretala i nosila je zeleno. Zelena suknja, zelena majca, jakna. Onako indijski. Danas se je presvukla. Danas je u crveno-crnoj kombinaciji. Crvena majca, crne hlače, crna jakna. Te dvije su mi drage mada ih ne poznajem. Ako sam dobre volje onda pustim mašti na volju pa zamišljam tko su one i kuda idu???!?! Za plavu u crnoj jakni mislim da bi mogla biti neka učiteljica na školi. Tako nekako učiteljica violine ili likovnog. Ova druga sa dugom smeđom kosom u ludim zelenim kombinacijama mi još nije sjela. Ne mogu zamisiti tko je i kuda ide. |
29.03.2007., četvrtak
Kako iskomplicirati zivot sebi i drugima
|
Jednom sam čitala neku knjigu u kojoj je čovjek nabrajao koju svu aparaturu ima doma. Tada sam još živjela sama ( i sretna ) sa najosnovnijom aparaturom : mašina za rublje, štednjak..i to što treba - osnovu. I stvarno sam bila neopterećena. Nije mi ništa ni trebalo, a ono što bi zatrebalo posudila sam ili kupila ako se pokazalo neophodnim.Sada mi je život jezivo kompliciran jer živimo sa: - mobitel - laptop - GPS - mašina za kruh - punjač baterija - MP3 - nova motorna pila - digitalni brojač koraka - ima toga još ali se počinjem nervirati pa bolje da stanem koji su sastavni dio života Muškarca a time nažalost i mog. Mada se koprcam i nedam se jer mi je to smiješno, glupo, opterećujuće! Ovo nabrajam što je čovjek dovukao u zadnjih godinu dana. Sve pod parolom : TO NAM TREBA! Ovo NAM mi je indikativno Ja sam tip koji da može birati izabrao bi da živi životom nomada. A zna se da kad živiš životom nomada moraš imati malo prtljage i plitko korjenje. On je tip koji ima duboko korijenje i strašno puno prtljage pa je time i nepokretan. Jer dok se taj spremi ja se već vratim .Nekako funkcioniramo. Ali teško. Ako uzmem foto-aparat da nešto slikam to postaje filozofija. Jer ako hoću slikati sa blicom (nije digitalni fotić...ups...moram to reći da nemamo digitalni fotić...kako je to samo promaklo) nešto što se događa sada - to ne mogu.Prvo moram pronaći baterije. E sad, ako su baterije nenapunjene onda ništa. Ako jesu moram ih prvo pronaći pa staviti u blic. Do tada je trenutak promakao, više nema smisla slikati. I tako sa svime. Život mi se usporio. Više ne odem van kao nekad : jakna, novac u đep, ključevi i idem. A neeeee.. Sada čekam. Čekam da se uzmu sve neophodne aparature. One koje NAM TREBAJU da bismo mogli NORMALNO izaći van. Ludim.... Imperija (to ja) je uzvratila udarac time što je odlučila ne obazirati se na sve navedeno. Praviti se kao da toga nema. Ignorirati. Ignorirati da imamo dva usisavača. Jedan radi, drugom je pukla cijev. Dopisivanje između dobavljača cijevi i našeg domaćinstva traje već mjesecima. Cijevi nema a neće je ni biti. To je MENI jasno. Mislim da Muškarcu još nije. Pa čuvamo usisač, nikad se nezna... Imperija (to ja) govori si iz dana u dan : što bi napravila da si sama? Pa si odgovorim: napravila bi to i to. Onda to i napravim. A opterećeni , budući da me nije u stanju pratiti, jer je spor, sa puno balasta, živi u svom svijetu tehnike i čudom se čudi tim ženama (to meni) koje su tako neizmjerno komplicirane.....  i koje on nikako ne može razumjeti .BTW Brbljava je jučer umarširala u moj život sa novim biserom. To je dijete (8 godina) naprosto nevjerojatno. Smrtno ozbiljnog izraza lica rekla je: "Ja ti jako volim raditi. Meni ti ništa nije teško napraviti. Ni to što svaki dan perem prozore" U tom trenutku ja sam prinosila žlicu sa juhom ustima. Nisam se uspjela suzdržati i juhe je bilo posvuda. "Ti svaki dan pereš prozore?" /to ja nakon što se provala mog smijeha stišala/. "Da, sve prozore ti ja operem svaki dan znaš". Međutim se tu naljutila jer sam se smijala pa je zaključila da ju ne uzimam dovoljno ozbiljno i prekinula svaku daljnju diskusiju. E sad neka mi oproste sve žene koje se možda nađu povrijeđene. Mogu reći da ovaj dio neide njih nego govori o ženama iz mog okruženja koje znam i koje me dovode do ludila. Svaka sličnost sa nekim sa bloga je slučajna i potpuno nenamjerna. Jako mi dižu tlak one : 1.) ja ti stvarno ne znam uključiti DVD 2.) ja ti se ništa ne razumijem u auto 3.) ja sam ti samo glupi korisnik 1) Ako ne znaš uključiti DVD kojeg imaš doma onda ili si totalna glupača ili primitivna budala. Jer što misliš tko će ti ga uključivati? Ili ga imaš doma zato da pokazuješ ljudima da ga imaš? Ili čekaš da ti muško dođe pa da ti uključi da bi ti mogla gledati neki film??? Ili si toliko tupa da smatraš da te netko treba posluživati pa DVD koji imaš doma (i uputstva također) nije nešto što bi se tebe ticalo??? 2) Ako imaš auto a ne znaš promijeniti gumu i najosnovnije stvari o njemu onda ne znam što bih ti rekla. Što misliš da ostali samo čekaju da tebi mijenjaju gumu ? Ili možda misliš da su to "muški poslovi"? Hmm, ako jesu zašto ga onda voziš? Zar nisi primijetila da u onoj ladici desno ima jedna knjižica koja se zove Uputstva? I tamo piše dosta stvari koje su tebi sada nepoznate. Zamisli tamo piše i KAKO UPALITI BRISAČE ZADNJEG STAKLA. A mnoge druge stvari koje bi ti pomogle također pišu tamo. Samo treba uzeti knjižicu (ako znaš kako uopće otvoriti ta mala vratašca). 3) Da sama si sve o sebi rekla. Moje mišljenje je da sve treba znati. Ne biti ovisan ni o kome. Ali to sam samo ja. Glupača koja želi znati i koja želi biti što više samostalna i neovisna. Jer ako nešto koristim onda želim znati i kako to radi. |
28.03.2007., srijeda
|
Popodne idem prijatelju ima rođendan. Pa Muškarac odlučio da će svratiti prije toga u Getro da nešto mu kupi. Kad Muškarac krene u Getro da kupi mlijeko obično se vrati sa nekim novim aparatom. Prošli put je krenuo po špeceraj ali je usput vidio  PILU koja NAM BAŠ TREBA!Osim što kronično skucavamo kraj s krajem, nikakav drugi problem nije u igri. A pila mi baš i treba. Jer uvijek je dobro u torbi imati pilu. Nikad ne znaš di možeš naić na neko drvo pa si ga lijepo ispiliš i doneseš doma. Žene ne mogu živjeti bez pile to je općepoznata istina, i eto napokon sam ju i ja dobila. JER MI TREBA Muškarac radi. Stalno radi. Ima si pravo i kupiti AKO NAM VEĆ TREBA i ako ga to veseli. Ali pilu....Uglavnom, bojim se doći doma jer nekako imam osjećaj da će me na sredini sobe, na podu dočekati nova BUŠILICA, KOJA NAM BAŠ TREBA. ("A poklon?" "Uh, zaboravio sam") Pa ako bude u novinama naslov "Ubila čovjeka ni krivog ni dužnog", možda se treba zamisliti nad istim i ne povjerovati svakom novinaru željnog senzacija, koji nije provjerio pozadinu cijelog slučaja. |
27.03.2007., utorak
Dosadan post
|
Mi imamo sastanak a budući da neću da mi ovaj ružan post od jučer bude prvi moram brzo napisati neki drugi. Jučerašnji dan bio je grozan, ni današnji neće biti ništa bolji, dapače čini mi se još će biti gori ali se ne želim obazirati na to. Život je lijep a ružne stvari i ružni ljudi me više ne zanimaju. Jučer smo bauljali (doslovno bauljali jer tamo nema zraka) po Kiki. Naime, kupili smo stolice koje su trebale doći pred mjesec dana. Javilo nam da neće stići do kraja 5.og mjeseca. Pa odlučismo kupiti nešto drugo za te novce. A ničeg drugog nema  Meni je sve preskupo. Košarice od 52 kune nadalje. Ako je košarica obložena tkaninom ta ista je 149 kuna. Što znači da sama tkanina košta 97 kuna. Ili..okrugla drvena mala tacna koju sam ja kupila za 7 kuna (na akciji ) sada je 29 kuna. Strašno. Da nisam kupila i platila te stolice Kika me više u životu ne bi vidjela, kao uostalom niti jedan drugi dućan osim špeceraja. Ovako, moram.  Glup, glup post. Ali svrha je ostvarena. Bolje glup post, nego maćuhice u tegli.  Pred par dana Brbljava mi je objasnila neke stvari. Ništa nisam dodala, ništa izuzela razgovor je tekao upravo ovako: "Tu stanuje moja sestrična" /to ona/ "Je li to ta sestrična koja ima brata koji je bolestan?" /ja, da shvatim relacije/ "Da to su ti brat i sestra" /to ona/ "A koliko on ima godina?" /to ja , tek da nešto kažem/ "On ti je kao moj brat" /to ona/ "12 onda" /to ja zaključujem/ "ne, moj brat nema 12 godina, moj brat ti ima kao i moja sestrična" /to ona/ "čekaj, idemo ispočetka. tvoja sestrična i tvoj brat imaju isto godina?" /to ja/ "da" /to ona/ "ok. onda je bolesni bratić mlađi" /to ja/ "pa nije" /to ona/ "kako nije" /to ja, sada već lagano trzam nogama/ "čekaj da ti objasnim." /to ona, uzdišući nad mojom tupošću/ "Vidjela si onu moju drugu sestričnu. onu što ima 6,5 godina. ona ti ima sestru. e njezina sestra ti je stara kao i moj bratić" /to ona, slavodobitno/ Pitanje :Koliko bolesni bratić ima godina????? Ali dan koji je odlučio da pred mene postavlja nepoznanice i šifrirane poruke tek je započeo. Idem tako po kavu, nevino, dobra, nikog ne diram nikome ne činim zlo. Dok čekam kavu uzmem Globus koji stoji tamo i okrenem horoskop. Prepisujem. Pa ti sad reci : "Započelo je vaše dugo povoljno razdoblje. Merkur vam još neko vrijeme neće biti sklon pa bi trebalo biti oprezniji u komunikaciji. Trgovački poslovi vam mogu zadavati problema. Važno je također da budete oprezniji u ostalim komunikacijama kako ne biste nikoga uvrijedili. Izbjegavajte novčana ulaganja...". Pitanje : Što na kraju znači povoljno razdoblje? Ili : Na sastanku o sistematizaciji saznajem : Radno mjesto na kojem sam zaposlena traži minimum sposobnosti pa time i neće biti dostatno plaćen. OK taj dio - to poslodavac. Radno mjesto na kojem radim traži maksimum sposobnosti, strpljenja i dosta znanja. To ja. Znam to jer ga radim. Pitanje : da li prestati raditi sve što je dosad rađeno jer očito je da to nije potrebno. Ako prestanem raditi sve što je dosad rađeno dobit ću otkaz jer ne radim a posao nije obavljen. Ali ako radim ono što ne treba poslodavcu onda radim višak ono što ne treba. Ali ako ne radim višak, ono što ne treba onda neće biti gotov posao. Ako posao neće biti gotov onda ću dobit otkaz. Ako opet radim ono što ne treba onda ću opet dobiti otkaz jer radim ono što ne treba pa samo gubim vrijeme i novac. Tu sam sad u beskonačnoj petlji.  Život je ponekad stvarno bezobrazan. |
26.03.2007., ponedjeljak
Ponedjeljak obični
 Gleda sin TV, kao i obicno program skroz bez veze, pa si on radije ode na balkon popušit' jedan joint. Iznenada blizu njega, nicim izazvana, proleti jedna velika žuta kugla. Zacudjen, on si zadimi još jedan joint kad . . gle, opet proleti velika žuta kugla ! ! Malo prestrašen, malo zacudjen - zapali on novi joint, kad'li . . eto opet žute kugle. On ipak udje unutra, u dnevni boravak, i sretne mamu, koja ga zabrinuto upita: "Pa dobro, gdje si ti dosad?" Sin odgovori: "Na balkonu, mama." Ona njemu: "ALI TRI DANA ? !" Torbica.  Malo sam štrikala. Prijateljici za rođendan. Nadam se da će htjeti nositi. A na poslu užas. Proučava se do u detalje nova sistematizacija. Čita se i između redova. I nezadovoljstvo. Strašno nezadovoljstvo. Svi gunđaju. Mene su pitali :"Jesi zadovoljna?" Ja sam rekla "Da, sretna sam što imam posao" Ostali će se a) žaliti b) gunđati po hodnicima c) na svaki telefonski poziv reći - da ali to mi se ne vidi na bodovima Sad to treba preživjeti. Ja titram od nervoze jer je to situacija : tresla se brda rodio se miš. Koliko pričaju po hodnicima mogli su već podići bunu, revoluciju bilo što. Ali to nezadovoljstvo počinje i završava gunđanjem sebi u bradu i udičarenjem. Udičarenje je bacanje udice drugima. Svoja nezadovoljstva podmeću drugima. No kad treba reći u glavu onda nikoga od njih nema. Nema! Svi šute. To je strašno. Prestrašno. Pa sam razmišljala o tom fenomenu. Meni je to fenomen, drugima je normalno ponašanje. I došla do slijedećeg zaključka : svi mi kao djeca smo zaštićeni i imamo dobru logistiku. Mama, tata i cijela familija su na usluzi tebi. I uspijevaš u svemu, budući da imaš podršku. Međutim onda narasteš. Pa podrške više nema, barem ne u onom obliku kako si navikao. Sve je manje drugih, sve više stvari moraš preuzeti sam, i sve veća ti je odgovornost. E sad. Ima ljudi koji rastu i koji to prihvaćaju kao nešto normalno. Ima ljudi koji ne rastu, dođu raditi ali očekuju da im je sad firma mama i tata. A kako firma nije mama i tata tako budu grozno razočarani jer su sami! Potpuno sami. I odatle kreće rečenica :"pa oni ne vide koliko ja radim". Naravno, ne moraju ni vidjeti, nisu ti majka i otac glupačo!!!! Ja sve ovo ne bih pisala kad bih to mogla podnijeti. Ne bi imala potrebu za pisanjem ovakvog posta. Ali kad ujutro dođeš i u 2 sata čuješ 100 puta "oni mi nisu dali bodove" "ja nisam dovoljno plaćen/a" "gle koliko radim a pogledaj kako se ONI prema tome odnose" postaneš jako nervozan i potrebno ti je da se negdje ispušeš jer dignut se i otić na žalost ne mogu. Moram slušati i pokušati ostati normalna i smirena. Ovo opisujem likove iz svoje sredine. Koji su se rodili nezadovoljni. Da su mogli pričati već tada bi rekli doktoru da ih nije dobro porodio i da bi oni to sami bolje napravili. Ili bi rekli mami da je odabrala baš krivi dan da ih rodi, jer vani je hladno, ili toplo...ili... ..pa onda mlijeko, kakvo joj je to mlijeko....pa smještaj u bolnici di su ju/ga stavili među drugu /glupu/ djecu. U svakom slučaju te likove treba izbjegavati. Jer nije poanta u novoj sistematizaciji. Poanta je u njihovom permanentnom nezadovoljstvu životom i samim sobom. A sistematizacija je samo konkretna situacija koja im je data da izbace svoje frustracije. Da nije toga, bilo bi : vidiš ovo vrijeme kako je odvratno. Oni (meteorolozi) su baš mogli reći i neko drugo vrijeme. I tako to ide. Živiš među ljudima koji ne vide ništa. Vide samo da su ZAKINUTI (tko od nas nije u nečemu?) i valjaju se u svojem samosažaljenju od dana rođenja pa sve do svoje smrti. |
23.03.2007., petak
|
Kad šetaš psa susrećeš zanimljive likove. Kao i u životu uostalom, samo što si u svom životu svoj gazda pa ako ti se netko ne sviđa okreneš se i odeš, a kad si sa psom ne možeš jer to ovisi o njemu a ne o tebi. Mislim - ti se okreneš i odeš a pas ti ostane jer mu se drugi pas sviđa . Pa se izvoli vrati i čekaj da on (a ne ti) odluči kada ćete otići. Ja sam se naučila iskustveno u sekundi podijeliti ljude na one a) s kojima ću pričati i tražiti ih ponovo b) one pored kojih prođem c) one koje ne volim i najradije bih im polomila obje noge i ruke ako je moguće al ne mogu pa samo u sebi kažem "smiri se, već ga/ju je Bog kaznio". U stvari tu si dam truda. U glavi . "Vidiš kako igleda. Možeš si misliti kakav život ima, vjerojatno ga žena vara a on ovakav ne može tu niš. Sigurno ni ne ševi, sav je isfrustriran daj ga pogledaj. " Onda mi bude lakše. "Ovaj je na mobitelu i priča. Daj slušaj, pa to nije normalno, pljuje po svima i svakome... pa on se pravi važan. Niko ga doma ne sluša to 100% pa tu sad izbacuje svoje frustracije na mobitel i na tvog psa. Ne ševi, to se vidi iz aviona." Moj pas je mali. I stoga kao svi mali mora biti glasan. Jer ga je strah. Pa laje. Zanimljivo je gledati kako se ljudi odnose prema tome. /laju svi psi. psi laju ja tu ništa ne mogu. to im je prirodno, glupo mi da mu to ne dozvolim/. (Jedan je trčao po parku i vikao "hoće me ugrist, hoće me ugrist"). Mislim.. Počela sam dakle dijeliti ljude na a) one koji se nasmiju , nešto kažu s osmjehom i odu / ima sexa / b) one koji se nasmiju, SAGNU SE i podragaju ga / ima sexa a i bilo ga je nedavno / c) one koji se ne obaziru / nema sexa ali nije još sve izgubljeno, ima nekih naznaka / d) one koji ga mlatnu nogom /već dugo nema sexa i sve liči na to da je sve izgubljeno/ e) one koji ga mlatnu nogom a IMAJU SVOG PSA! /nema sexa a neće ga ni biti u nekoj skorijoj budućnosti a kako stvari stoje i nikad više/ Reagiram na e). To sam se naučila. Priđem i kažem :"oprostite, mislite li da bi se vi dobro osjećali da ja mlatnem vašeg psa nogom?".Smireno. I UVIJEK je odgovor šutnja. Svi su mi jasni osim e). Ok, ne sexsaju se to je jasno, frustrirani su i to je jasno...no ipak.. Ta kategorija me uništava. Uništava me jer nikako da shvatim njihov misaoni proces. Ne mogu vjerovati da imaju vlastitog psa , a tuđe tuku. Ne mogu shvatiti i bok! |
22.03.2007., četvrtak
Desert rose
|
Jutros je Ozana iz Siska ispravno odgovorila na pitanje (Kakav je nesscaffe a) izuzetno jak b) tamno crveni c) hmm ne sjećam se više) i dobila je Nesscaffe šalicu koju će joj poslati poštom. Ali nije to bitno. Mislim, bitno je za Ozanu što je bogatija za jednu šalicu . Za mene je opet bitno da Ozana ima ukus kao i ja i tražila je muzičku želju : Sting "Desert Rose". Na što bi ju bila izljubila da mi je bliže. Pa sam sjedeći u autu i čekajući da dodju oni koje prevozim do posla i natrag, a pušeći u tom čekanju, pa time imajuć otvoren prozor jer ljudi ne vole kad im smrdi, pustila istu na najjače. Uz otvoren prozor. I uživala : u jutru koje se budilo, samoći i pjesmi koju obožavam. Zvučnici u autu su ok, čak pretjerano dobri pa je to rezultiralo zbunjenim okretanjem penzionera na cesti u gledanju odakle zvuk dopire i što je sad najednom ovo. Nisam se dala smetati. Nisam bila jako bezobrazna, samo te 3 minute, a onda sam zagasila radio tako da mi ta pjesma ostane u glavi. I zato sam dobre volje. Što je ujedno i jedini razlog moje dobre volje, jer sve ostalo nagovješta početak katastrofe. No dobro, bar imam nagovještaje pa me neće iznenaditi kad ista i započne. Dosta kuknjave. Život je lijep ako ujutro čuješ jednu od svojih najdražih pjesama. Za Ozanu :  |
20.03.2007., utorak
Mogući odgovori na pitanje kako si
|
Vršila sam istraživanja zadnja dva dana. Postavljala sam pitanje , uz ljubazan osmjeh "Kako ste?" Mogući odgovori :"Nikako" /muško/ "Kako drugi hoće" /e taj mi nikako ne sjeda. užas! muško/ "Ide nekako,ide. A kako ste vi?" /žensko, uljudno, sjetila se pitati mene kako sam , što se za gornja dva ne može reći. dovoljni su sami sebi u svom jadu... /"Ajoj, ludo vrijeme. Ovo je van pameti svake" /muško/ "Odlično, nećemo kvariti. Vrijeme je izvrsno zar ne?" /muško, o.a. vrijeme je isto kao ovo gore, samo 10 minuta kasnije/ "Tako, tako. A dobro" /muško/ "Ide, ide, prehlađeno" /žensko/ "Dobro "/žensko/ "Mogu vam reći da se sve više osjećam kao sivi prilog namještaju" /muško/ "Dobro sam hvala. …Tak. Uglavnom "/žensko/ "Hmm, Kašljem, Zima mi je, ne znam " /žensko/ "A tako" /muško/ "Čisto ludilo...čiiiistoooo ludilo" /muško/ "Ah. Može biti i bolje. Jeste vi dobro bar?" /muško/ "Dobro, a ti?" /muško/ "A evo tako, dobro recimo" /žensko/ "Kako sam? A umorno da budem iskren. Umorno" /muško/ "Boli me glava, boli me noga, sve me boli" /muško naravno /"Aaaaa" /žensko, ovaj sve govori/ "Dobro, a ti?" /žensko/ "Evo, kuk me opet malo boli" /muško naravno/ "Ma nikad bolje. Što bliže penziji to sam sve bolje i bolje" /muško/ "U žurbi. Proizvodnja mi trpi. Krvarim. Ali nedam se." /muško, ali taj se zeza/ "A eto" /žensko; pa ti znaj /"Pospano" / više ženskih likova, točnije 3/ "Promjenjivo, s tendencijom na bolje" /muško/ "Nemoj me niš pitat" /muško/ "A evo. Gore dole, gore dole" /žensko/ Ne bih htjela izvoditi zaključke, ali kad se nameću sami Muško il je umorno, il ga sve boli ili kuka na vrijeme. Žene se trude da ne pokažu da nisu dobro. Tako smo odgajane što ćeš. |
Sastanci uzaludni
|
Ako išta na ovome svijetu ne volim to su sastančarenja. Danas od ranog jutra. Dva puta sam izašla i dva puta me zadržalo "sjedi tu, kud ćeš?". Pa sam sjedila i slušala Jer kolega kad odrapi onda to traje. Tri puta smo dogovorili "Dobro, onda ćemo napraviti tako, a ti mi još napiši to sve na papir" (to šef) "OK ali bih htio još nešto dodati". Pa iduće dodavanje traje idućih 30 minuta. Sa jedno 6 usputnih digresija. Koje oduzimaju po jedno 3 minute. I tako cijelo jutro. U međuvremenu mi ostali sjedimo, pravimo se da slušamo (što da slušam čula sam to već 12 puta u mjesec dana?). Po mome iskustvu kolega toliko iscrpi sve nas, da nemamo poslije volje ni slušati niti govoriti više ništa. I tako to uvijek završava. Sad je nastavak. Baš me zanima što li ću toga još lijepoga čuti a da već ne znam i da već golubovi o tome ne pričaju na krovu ? STIGLO MAILOM Sta smo naucili iz americkih filmova: Kasalj je znak smrtonosne bolesti. Detektiv moze rijesiti slucaj samo ako je suspendiran sa duznosti. Muskarac nece pokazati znakove boli dok prima najokrutnije udarce, ali ce se tresti dok zena pokusava ocistiti njegove rane. Jedna sibica dovoljna je da osvijetli sobu bilo koje velicine. Svaka brava moze se u sekundi otvoriti kreditnom karticom ili spajalicom - osim ako to nisu vrata koja vode u zgradu u plamenu s djetetom zarobljenim unutra. Nije neophodno reci "dobar dan" ili "do vidjenja" kada zapocinjete ili zavrsavate telefonski razgovor. Eiffelov toranj moze se vidjeti s bilo kojeg prozora u Parizu. Jedan covjek koji puca u dvadeset ljudi ima vise sanse ubiti ih, nego dvadeset ljudi koji pucaju u jednog covjeka. Kuhinje nemaju prekidace za svjetlo. Kad u nju ulazite nocu, trebate samo otvoriti vrata frizidera i koristiti njegovo svjetlo kao zamjenu. Nije vazno ako ste visestruko nadbrojani u borbi koja ukljucuje borilacke vjestine - vasi neprijatelji cekat ce strpljivo da vas napadnu jedan po jedan, plesuci naokolo u prijetecoj maniri, sve dok ne oborite njihove prethodnike. Majke svakog jutra pripremaju jaja, slaninu i kolace za svoga supruga i djecu, iako ih oni nikada nemaju vremena pojesti. Jednom nanesen ruz za usne nikad se nece izbrisati - cak i dok ronite s punom ronilackom opremom. Policajcima se uvijek dodijeljuju partneri koji su njihova potpuna suprotnost. Automobili koji se sudare gotovo ce uvijek eksplodirati u plamenu. Cak i pri voznji niz potpuno ravnu cestu neophodno je energicno okrenuti volan s lijeva na desno svakih nekoliko trenutaka. Posteni i radisni policajci u pravilu bivaju upucani tri dana prije penzije. Ako se pozelite izdavati za njemackog oficira, nije neophodno znati njemacki jezik – dovoljan je njemacki naglasak. Sef policije uvijek ce suspendirati svoga glavnog detektiva ili mu dati 48 sati da zavrsi posao. Sto vise muskarac i zena mrze jedno drugo, veca je vjerojatnost da ce se zaljubiti. Ventilacijski sistem bilo koje zgrade savrseno je mjesto za skrivanje. Nitko nikada nece ni pomisliti da vas u njemu trazi i mozete bez teskoca putovati do bilo kojeg dijela zgrade. Kada se suocite sa zlim medjunarodnim teroristom,sarkazam i duhovitost su vase najbolje oruzje. Kada placate taksi, ne morate pogledati u novcanik dok vadite novcanicu - samo zgrabite jednu nasumce i dajte je. Bit ce to uvijek tocan iznos cijene voznje. Kada su sami, svi stranci vise vole govoriti engleski. Skidanje do struka moze muskarca uciniti neranjivim za metke. Ako borave u opsjednutoj kuci, zene trebaju istraziti svaki neobican zvuk u najoskudnijem rublju. Ako trebate ponovo napuniti oruzje, uvijek cete imati dovoljno municije - cak i ako je uopce prije toga niste ni ponijeli. Ako se nadjete uhvaceni u situaciju koja se moze brzo razjasniti jednostavnim objasnjenjem, za ime Boga, drzite usta zatvorena! Ako vidite veliko staklo, netko ce ubrzo biti bacen kroz njega. Ako vas netko lovi po gradu, mozete se skloniti u paradi Svetog Patricka koja je - otvorena u svako doba godine. Ako odlucite plesati po ulici, svatko na koga naidjete znat ce korake. Kada je netko zaljubljen, uobicajeno je odusevljeno zapjevati pjesmu. kada je osoba onesvijestena udarcem u glavu, ona nikada nece pretrpjeti potres ili ostecenje mozga. Kada vozite auto, normalno je ne gledati na cestu, vec u osobu koja sjedi pokraj vas ili na straznjem sjedalu, za vrijeme cijelog putovanja. Na komjutorskom ekranu nikada se ne vidi kursor, nego samo: "Enter Password Now". Prezivjet cete bilo koju bitku u bilo kojem ratu osim ako ne napravite pogresku i pokazete nekome fotografiju vase voljene kod kuce. Televizijske dnevne vijesti obicno sadrze pricu koja vas osobno pogadja tocno u tom trenutku. Lako je prizemljiti avion ako postoji netko u kontrolnom tornju da vam daje upute. Elektricna ograda dovoljno mocna da ubije dinosaurusa nece izazvati trajne posljedice kod osmogodisnjeg djeteta. Tokom svih policijskih istraga bit ce neophodno barem jednom posjetiti striptiz-klub. Uvijek je moguce parkirati neposredno ispred zgrade koju posjecujete. Uvijek mozete pronaci motornu pilu kada vam zatreba. Vecina ljudi cuva album novinskih izrezaka, posebno ako je netko od njihove obitelji ili prijatelja poginuo u neobicnoj nesreci. U Americi svaki "dejt" zavrsi fakingom. U Americi se nitko ne vozi podzemnom osim kad bjezi pred FBI-em ili psychokiller-om. U Americi je do 40. godine cisto O.K. zivjeti sa cimerom/cimericom. Niti jedna zena ne planira udaju prije 40-te. Ni jedna zena ne planira imati djecu prije 45-te. Ljudi kod kuce skoro nikad ne idu na WC, ali dok su na poslu, pola vremena rade, pola provode u unisex ve-ce-ju. Nitko ne radi fizicki posao, svi rade po uredima ili su glumci... 99% neces izgubiti parnicu (ma koliko glupa bila) ako te brane glavni likovi. U Meksiku je moderno oblaciti se kao kauboj i tako izlaziti u grad. Zivi svaki dan kao da ti je posljednji i jednog dana bit ces u pravu. |
19.03.2007., ponedjeljak
|
Ništa se nije događalo osim što sam pametnija za jedno objašnjenje. Kad sam Brbljavoj rekla "znaš da su rekli da će snijeg?" ona mi je lijepo odgovorila "Pa ne može snijeg kad su sada proljeće i ljeto". Na što sam ja pitala "Kako misliš proljeće i ljeto?" I onda mi je dijete glupoj objasnilo : "Gle, zemlja ti je okrugla. To valjda znaš  I sad gle, imaš na gornjem dijelu proljeće, a na doljnjem dijelu ljeto. I onda ti ako to povežeš skupa što imaš? Imaš i ljeto i proljeće zajedno. Shvaćaš?."Na moje pitanje "a što sa zimom i jeseni? " se oglušila i rezignirano slegnula ramenima. Valjda sam previše tupa da bi se zamarala da mi i to objašnjava. Shvatilo je dijete da nisam još dostigla potrebni nivo znanja da bih ju mogla pratiti. A jutros sam zvala prijateljicu u Beograd. Ona je profesor matematike. Pa mi kaže :"čuj ovo ti je sve jako čudno. Imam 27 đaka u razredu. A bude ih 9 na nastavi. Samo se dignu i odu.Ja pitam kud ćeš" a oni odgovore "Imam nešto za obaviti." I odu I još sam se zgrozila kad mi prijateljica rekla "Idem sa kćeri od prijateljice ginekologu. Ide prvi put" Ja pitam "A zašto neide mama sa njom?" "Mama se toga grozi". Hejjjj U kojem mi stoljeću živimo? Ja sam mislila da je 21. ali čini se da Hrvatska sigurnim korakom ide unatrag. Pazi molim te, mama se grozi ići sa kćeri ginekologu. Jadna kćer. |
16.03.2007., petak
|
Fata: Doktore, imam veliki problem! Nijedan muškarac ne može da me zadovolji. - Pokušajte sa dva muškarca! - Ma, probala sam sa dva, tri, cetiri - i ništa! - Probajte sa pet ili 10... - I to sam probala... - Fato, vi ste medicinski fenomen! - Fenomen, doktore, fenomen, a ne kurva, kako selo prica! Boravak u KP domu "Ili se pokori ili na cestu" bliži se kraju. Za vikend nas uvijek puštaju doma. Moramo se ponovo javiti u ponedjeljak ujutro . Tada idemo u svoje sobe i svaki kažnjenik bavi se svojim poslom. Inače nam nije jako loše. Možemo otići na WC kad god hoćemo. Zatim imamo i pola sata pauze da se prošećemo vani na dvorištu i da budemo na čistom zraku. Tko hoće može i pojesti nešto. Zatim, ako hoćemo možemo popiti i kavu. Smijemo i popričati ako se sretnemo vani ili na hodniku. Onda, imamo čak i svoj zbor koji se zove Sindikat. Onda nas ti ljudi predstavljaju i traže za nas neke povlastice koje sada nemamo, a možemo ih dobiti ako se Uprava složi. Ako se ne složi onda ih ne možemo dobiti. U svakoj sobi je dva ili više kažnjenika. U nekima po jedan kažnjenik, a u nekima po tri. Grijanje nam puštaju ako je zima, samo ne uvijek pa se onda nekad smrznemo. Ako je jako vruće kažu nam :"ljeto je, što biste vi htjeli?". Htjela sam reći da se s nama razgovaraju , nije da nas ne slušaju. I odgovore nam. Argumentirano kao što se vidi. Jer normalno je ako je ljeto da je vruće, samo neki kažnjenici to ne znaju. Ako radimo neki posao koji traži više usavršavanja to nam ne daju da idemo na usavršavanje, nego kažu da učimo doma preko vikenda. Ja se s time slažem, jer kud bi stigli kad bi svakog kažnjenika puštali da ide van kad hoće i kud hoće. Reda mora biti! Na kraju mjeseca daju nam materijalna sredstva tako da preko vikenda imamo za hranu i spavanje. Da ne bismo bili na cesti. Ako idemo na WC uvijek ima papira i sapuna. I vode. Zatim daju nam da njegujemo biljke u svojim sobama ako hoćemo. Dva puta godišnje Uprava dođe da nam čestita Božić i Uskrs, jer su to fini i kulturni ljudi i znaju što je red. Tada nas oslove našim imenima i pruže nam ruku. Ja onda ne perem ruke dugo poslije tako da mi ostane trag pravih kršćana. Jako se veselim da danas idem doma. Čujem da u nekim KP domovima neki moraju i ostati preko vikenda ili da se moraju javljati u subotu i nedjelju. Kod nas ne moraju. Osim ako sami hoće. Na primjer ako su potrošili materijalna sredstva koja služe za hranu i spavanje preko vikenda pa nemaju kuda, a nitko ih nije nikuda zvao. Ja si uvijek sačuvam ta sredstva tako da se preko vikenda ne javljam, nego se onda družim sa drugim ljudima, pa kažnjenicima koji se nisu družili pričam što sam radila. Nekada nas naši voditelji odvedu na neki seminar ili prezentaciju. Tako na primjer jučer smo smjeli biti na jednoj prezentaciji i to me je jako veselilo. Tamo su mi dali i kavu i još sam smjela postaviti pitanja kad mi nije bilo jasno. Moj voditelj je dosta dobar kad mi je to dao, a kasnije sam smjela ići nešto jesti mada je već bilo prošlo vrijeme koje nam je određeno za pauzu. Zato ja njemu uvijek napravim kad me nešto zamoli da napravim, kad je tako dobar i kad mi sve da. A i ujutro me pozdravi svako jutro i kaže moje ime. A nekad me i pita "kako si?". Ipak, iako mi je ovdje jako lijepo ja se veselim vikendu. Jer onda sam sa svojim psom pa se šetam pa pričam sa drugim ljudima. I još dosta stvari radim kad sam na vikendu, a nekad se znam i smijati. Pa onda pričam ostalim kažnjenicima kako je to kad se smiješ. Oni me ne razumiju, ali se nadam da će jednog dana i oni ići pa se smijati, pa će vidjeti kako je to lijepo. Uz pozdrav Broj 9858599 |
15.03.2007., četvrtak
Zastave naših očeva
Gledala sam "Zastave naših očeva". Clint Estwood & Stevan SpilbergU kinu. "Europa". U kojem je na projekciji u 20,30 bilo točno, slovima i brojkama 6 (šest) ljudi. Jedva smo se ugurali u dvoranu. Sedmi je vjerojatno bio čovjek koji vrti filmove, ako se ne vrte sami to ne znam i osma osoba bio je čuvar. Budući da sam žensko reagirala sam kao svako NORMALNO žensko : ja to neću ići gledati, baš me briga za rat i ubijanje. Međutim karte su bile rezervirane(čitaj gore o broju ljudi na projekciji ), pa ajde onda idem da ne radim probleme kad je već rezervirano.Nakon prvih 5 minuta filma prošla mi je misao :"Čekaj malo, ovo nije normalna američka standardna produkcija". Tu nešto smrdi. Što više razmišljam o filmu to mi se više sviđa. Kad sam izašla iz kina nisam si znala reći jel to dobar film ili nije dobar film. Već sam toliko zasićena istim standardnim filmskim recept-filmovima (i serijama ) da više ne znam procijeniti što je dobro a što loše.Ali čini mi se da je film JAKO DOBAR. Bar meni. Nisam filmski kritičar. Osim indijanca koji mi je malkice prenaglašen. U svakom slučaju , iako je ratni film, ja kao žensko uspjela sam ga odgledati do kraja, čak ni na WC nisam otišla , mada sam se meškoljila po stolici, a pred kraj već zauzimala nemoguće poze. Ako to može biti jedan od kriterija za ocjenu filma, eto... "Tek u starosti Bradley je počeo svom sinu Jamesu pričati o ratu a on je prema očevim sjećanjima, sjećanjima drugih ljudi i raznim dokumentima napisao knjigu 'Flags Of Our Fathers' koja je postala američki bestseler. Koristeći se tom knjigom ali i ostalim rezultatima svog istraživanja bitke, Eastwood je snimio film na sličan način kao i 'Pisma s Iwo Jime'. Variety piše kako je Eastwood napravio upečatljive scene bitke koje liče na 'Spašavanje vojnika Ryana' a istaknut je i ironičan i tužan pregled sudbina preživjelih vojnika. MaryAnn Johanson tvrdi da su 'Zastave naših očeva' ipak slabije od 'Pisama s Iwo Jime' jer pokušavaju biti i sentimentalne i gorke u isti mah. " Aha, i još nešto. Mi smo učili da se izgovara ajvo đima, a u filmu izgovaraju ivo đima. Pa sam odmah ujutro pitala autoritete (prevoditelja) koji izgovor je ispravan?!?! Izgleda da su oba. Bar tako kaže autoritet. Jer kod vlastitih imena je zbrka i izgovaraju se svakako. Kaže opet autoritet, ne ja.  Trominutni monolog mog kolege. Vrijeme radnje 11,02 do 11,05. Mjesto radnje: hodnik. Radnja : ja cigareta on priča : "Kaj sam ti ja danas nesretan. Zadesila me velika nesreća. Nisam ništa napravio da bi to zaslužio. /gdje se suosjećajno smrznem i u glavi vrtim sve katastrofe ovoga svijeta/ Ja sam stalno mislio da je danas petak. I sad se spremim na plac, mislim si kupit ću ribu i uzmem ti novine i vidim četvrtak. Ja nisam ništa napravio da bi me zadesila ta tragedija. Meni ti je jučer bio četvrtak. Meni ti fali jedan cijeli dan.Cijeli ovaj tjedan ja ti živim tako da mi fali jedan dan. Ja nisam ničime to zaslužio. Ali neće me to omesti. /..sad se ipak malo javlja optimizam.. o.a./ Idem sada polako ipak na plac. Ja sad idem. Ajd bok." |
13.03.2007., utorak
Utorak
|
Šeće ateist šumom. I divi se: - Kakva divna stabla! - Kakve snažne rijeke! - Kakve prekrasne životinje! Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe. Okrene se i ugleda grizlija od 3 metra kako ga napada. Potrči najbrže što može puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava. Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne. Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njega i podiže desnu šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili "O, moj Bože!" Vrijeme se zaustavi. Medvjed zastane na mjestu. šuma umukne. Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas: - Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom? Ateist pogleda ravno u svjetlost. - Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom? - Dobro, reče glas. Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju desnu šapu, sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže: - Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po Kristu, našemu Gospodinu. Amen. |
12.03.2007., ponedjeljak
Izlazak
U nedjelju smo slavili rođendan prijateljice koji je odavno prošao. Bliže je idući nego ovaj što smo proslavili. Izašle smo nas tri, a dogovarale se od jutra. Četvrta je odustala jer joj se nije dalo, pete nije bilo u Zagrebu. Budući da se ja dižem u 7 jer imam priglupog psa koji ne shvaća da je nedjelja nedjelja i da se nedjeljom spava, to sam u 7 na nogama (što na nogama- vani u šetnji, vukući se po naselju nepočešljana i bijesna, i gdje mi oni koji tek otvaraju trafiku i kiosk sažalno dobace «nije vama lako») a 9 mi je već podne. Jedva sam dočekala tih 9 da mogu početi zvati, misleći da je to ipak normalno vrijeme kad su svi već budni. Bili su presretni kad su me čuli i reagirali su oduševljeno :«Jesi ti normalna???!! KAD to zoveš? pa TEK je 9 sati?» Pa sam onda morala čekati 10,30 (što je meni već popodne) da se dame izvuku iz svojih kreveta /nemaju svi priglupe pse / i uzvrate poziv. Dogovori su trajali i trajali, kao da se spremamo na dodjelu Oskara a ne na posve običan izlazak navečer. Te kada, te kako, te gdje, te tko će koga pokupiti, te da li nam svima paše mjesto … I baš je bilo dobro. Lijepo smo se zasjele, klopale, pile kavu bez kofeina da možemo spavati jer sutra je radni dan i coca-cole i pričale./Zamijetiti : bez alkohola, kava bez kofeina, bez glasne muzike, bez muškaraca, bez droge, bez striptiza, bez poroka../. U stvari tračale smo i olajavale one koji nisu bili prisutni. Obožavam ta tračanja , osim u slučaju kad se olajava mene. Nije fer i nije pošteno. Da se olajava i trača mene koja nisam prisutna i ne mogu se braniti....strrrrašno. Nisko i podlo.  Nikakva posebna večer, a opet meni baš posebna. Zato što smo se dotjerale, zato što smo napokon bile same bez dosadnih i napornih muškaraca, zato što smo se opustile, zato što smo bile zajedno. U 11 su pogasili sva svjetla i značajno nas pogledavali. Nije bilo druge, ljudi su htjeli ići doma pa smo i mi morali. Budući da je bila nedjelja a ne subota, išli smo kući, u krpice, brzo, brzo spavati da sutra budemo u formi za nove i uvijek nove radne i ine pobjede. Prepušila sam se, i popila previše coca-cole i sad mi je zlo.  Naravoučenje ove priče : 1.) budi prisutan na svim događanjima jer te se onda ne može zlobno ogovarati. 2.) piješ li alkohol ili coca-colu, svejedno je bit će ti zlo ionako. Zato bolje pij alkohol. 3.) Pušio , ne pušio bit će ti zlo od coca-cole , pa onda puši bar imaš kud s rukama 4.) Jeo ne jeo opet će ti biti zlo, pa jedi bar nećeš bit gladan. |
09.03.2007., petak
No inspiration
|
Nemam nikakvih inspiracija ovoga petka. Danas me ništa ne veseli, ništa ne čudi, ništa ne izbacuje iz takta,ništa ne ljuti, ništa ne očekujem, ništa me ne raduje. Radim kao kakav mravac, obavljam dužnosti i obveze, dobra sam ko kruh, nasmješena sam . Dijelim komplimente i trudim se širiti pozitivnu energiju. /Što u ovim prostorima iziskuje popriličan napor/. Tako sam dobra da se sama sebi čudim. Svako bi me htio uzeti doma k sebi. Tako krasnu i milu. Polako počinje nikotinska kriza. Nemam cigareta već od 10 sati, sada je 11 i 18 i krajnje je vrijeme. Sat otkucava pet do dvanajst, ako ne dobijem cigaretu u idućih pola sata moglo bi biti svačega. Odlazim na bankomat, podići ću manju količinu gotovine(veća se podiže u banci sa čarapom), otići do trafike, odgovoriti na uvijek isto pitanje - "a nemate ništa sitnog?" :"a ne nemam sitnog gospođo, ja sam navikla baratati samo krupnim novčanicama.Ako mi ostane 100 kuna ja to dam u kafiću za napojnicu da mi se TAKAV SITNIŠ ne povlači po đepovima ili ih koristim kao list od blokića pa na njih pišem zabilješke a onda ih bacim kad sve što sam popisala pozavršavam. " Onda ću otvoriti kutiju, sjesti na klupu i popušiti cigaretu. Sama. Sa užitkom. Gledati ću djecu u parkiću kako se igraju i bake kako uživaju s njima. I onda ću se dići s klupe, otići nešto pojesti pa se vratiti na svoje radno mjesto kao svaki dobar i savjestan građanin i radnik ove naše lijepe nam domovine. I nitko me ne može izbaciti iz takta, jer danas je petak. Zadnji dan u ovim prostorima KP doma u kojima služim svoju kaznu. Šalju me na vikend. 2 puna dana neću vidjeti ostale kažnjenike. I to me čini sretnom. Neću slušati njihove životne priče i neću morati odgovarati na njih. Neću slušati gunđanja i nezadovoljstva. Biti ću slobodna!! Danas je dan za živjet i pustit druge da žive. |
08.03.2007., četvrtak
BITI ŽENA
|
Zapisana je u hebrejskom Talmud-u, u knjizi, koja je sastavljena nakon dugogodišnjih razmišljanja, i doživljaja rabina… izreka:  Budi jako pažljiv da ne natjeraš ženu u plač jer Bog broji njezine suze. Žena je stvorena iz muškog rebra. Ne iz stopala po kojem se hoda. Ne iz glave, da bude nadmoćna. Nego iz muškog rebra da bude jednaka. Ispod ruke, da bude zaštićena i sa strane srca, da bude ljubljena |
07.03.2007., srijeda
|
Moj prijatelj ima vizit kartu na kojoj piše :"Gospodo molim vas nemojte me zajebavati". I meni je ta vizit karta ostala u sjećanju kao dobra zezancija a riječi mi se podkradu tu i tamo u mom stvarnom životu. E ta mi rečenica došla kad sam bila prisiljena ponovo gledati "Obične ljude" jer je upalilo televizor a ja bolesna i eto. Pa dakle gledam tu seriju mada sam rekla da više neću i gledam scenu . I dođe mi da zavrištim : "Gospodo, molim vas nemojte me zajebavati!!!". Jer scena je slijedeća : Sjedi on šef u fotelji, oko njega se skupilo likova i sad on govori smrtno ozbiljnim glasom "Ja bih volio da u meni vidite prijatelja, ali isto tako i nesmiljenog šefa koji će ovu firmu dovesti na prvo mjesto u Hrvatskoj a zatim i čitavoj regiji". Sreća da sam već sjedila. Jer nakon toga mislim da bih se strovalila. U bezdan. Nemam komentara. Nikakvog. Osim onog već navedenog s vizit karte : "Gospodo, redovno plaćam TV pretplatu.Molim Vas nemojte me zajebavati!" Ali ipak ću proanalizirati samo tu jednu scenu. Jadnu. Pazi, on sjedi oko njega likovi u podređenom položaju tipa "samo mi daj posao i plaću a ti pričaj što hoćeš" a priča da bi htio biti prijatelj. Prijatelj stoji U ISTOM POLOŽAJU KAO I DRUGI. Prijatelj pokušava biti isti sa svojim prijateljima. Ne u podređenom položaju, ne u nadmoćnom položaju. Ne da ga se gleda odozgora, ne da ga se gleda odozdola. Prijatelji se gledaju ravnopravno. Daklen prva nebuloza.Tko god da je producirao, režirao..tu je pogriješio. Druga nebuloza je : kako mi netko može biti prijatelj a istovremeno i nesmiljeni šef? Kako netko nekome može biti prijatelj a istovremeno i nesmiljeni šef? Tu nešto smrdi. Ali ajde. Čovjek radi u multitaskingu pa se pretvara iz jedne osobe (prijatelj) u drugu osobu (nesmiljeni šef) brzinom svjetlosti, pa likovi to ni ne zamijete... Onda kaže : mislim dovesti ovu firmu.... u prvom licu jednine. Nije rekao : mi ćemo ZAJEDNO dovesti ovu firmu....Ne, ON ĆE...sam...dovesti firmu na prvo mjesto. ON SAM! Ne sa svojim prijateljima nego on kao nesmiljeni šef. A di će se onda vidjeti prijateljstvo??? A da ne pričam o bajkama ..dovesti firmu na prvo mjesto..i pazi sad, nisu mu ambicije da sa svojim prijateljima dovede firmu na prvo mjesto samo u Hrvatskoj....neeeeeeeeee...on će sa svojim prijateljima ići i šire. Odmah u Bosnu, pa Crnu Goru, Albaniju...tko zna gdje još..nije bilo naznačeno i to me sad malo muči.. Molila bih producenta, režisera , glumce da prestanu raditi svoj posao ako ga ne znaju obaviti kako treba. Da sam ja to morala glumiti mislim da bih rekla da tu rečenicu ne želim reći. Da nije normalna, da nije realna, da me sram to glumiti. Osim ako mi ne bi bilo svejedno. A izgleda da njima svima je. Ja nisam ovca i za novac koji redovno dajem za tv pretplatu želim i kvalitetu. Želim kad upalim televizor nešto i pogledati a ne skakati u šoku tražeći daljinski da brzo to zgasim. Ako vam treba posao , predlažem da dodjete k meni oprati prozore, platit ću dobro. Samo vas molim nemojte preko mojih leđa puniti svoje novčanike, jer mi se to niti najmanje ne sviđa. |
|
Danas je mali pas opet dobio kompliment. Mislim, u našoj kući je on najljepši i najšaramantniji to stoji. Mi smo samo nevažna pratnja. Već smo navikli da mu se dodjeljuju komplimenti, no nekako si mislim, žensko sam, moglo bi i meni nešto lijepo reći. Tu i tamo. Mislim, dotjerujem se, idem frizeru, idem kozmetičarki, pazim što ću obući a sve u funkciji dopadanja drugima. I ništa. A on prljav, neopran, nepočešljan, blatnjav..Gdje je tu pravda pitam se s pravom gubitnika?!?! Čuli smo svačega , pogotovo kad je bio mali:"uh što si lijep", "vodit ću te doma", "kaaako je to lijep pas" "stvarno je lijep" . Meni ništa. Ali ja sam strpljiva, možda ipak jednom...  Današnji je bio jedan od originalnijih komplimenata kaže Muškarac jer je danas on bio beznačajna pratnja. "Ti si miss naselja, nazvat ćemo ulicu po tebi". I TO SE KAŽE PSU  Muškog spola Ulicu po njemu... A ja...? Meni ne ostaje ništa. Ni utješna misao :"To je moje dijete, kakva mama takvo dijete", jer mi nije dijete, samo je pas; ne ostaje mi ni nategnuta misao "Čovjek mi se upucava preko psa" ,jer ga nisam ja šetala. Ta bi me mogla malo razvedriti i utješiti. Ostaje mi da prihvatim bolnu i tvrdu istinu :"I pas je ljepši od mene". te izvedem novu pouku za buduće naraštaje :Pouka žene sa iskustvom :"Kad nabavljate psa osigurajte se da bude ružniji od vas" Ovo je egzibicija na temu : imam mali ostatak vune, imam špage, imam park sa grančicama, dosadno mi jer sam bolesna i moram bit doma... Nije neko remek djelo, al eto čovjeka veseli.  |
06.03.2007., utorak
|
MALO SAM ŠTRIKALA. SA ŠPAGOM I VUNOM. Torbice. Koje je moj prijatelj opisao ovako : Ova crvena je lijepa. A ova druga ti liči na miša kojeg je pregazio auto.   "Medjugradski vlak staje na stanici Borongaj. Kondukter se obraća putnicima: Dragi putnici imate 15 minuta pauze da popijete kavu, zapalite cigaretu, pojedete sendvič, ZAVRŠITE FAKULTET..." Brbljava je izjavila slijedeće : "Znaš, ja ti volim sve životinje. I one koje su ružne i one koje su lijepe. Meni su ti životinje kao braća i sestre. I vi ste mi ko brat i sestra". /Pri čemu dijete misli na mene i Muškarca./ Pa ti znaj...  koja kategorija te dopala.. |
01.03.2007., četvrtak
|
O KUĆICI Ne znaš gdje bi počeo. Što god kreneš raditi prije treba napraviti 700 drugih stvari. Na primjer. Ima stari frižider koji radi i koji je u ok stanju. Dakle super, samo ga treba oprati i ne moramo kupovati novi. E sad kreneš prati frižider. Budući da je voda (za sada još) iz cisterne, ta ista je hladna. Pa ne možeš oprati frižider jer ti se ruke lede. Hmmm...drugi puta doneseš sa sobom plinsku bocu da si ugriješ vodu. Hmmm..u čemu da ju ugriješ kad su sve posude prljave i treba ih oprati. Pa nosiš sa sobom doma posude da ih opereš. Pa doma opereš posude. Pa se vratiš na kućicu oboružan : plinskom bocom, posudom, deterđentom. Ali da...nema spužvice. Pa opet odeš natrag doma. Pa idući puta doneseš 10 spužvica. E sad kao možeš prati frižider. Pa kreneš prati frižider ali već se smračilo, i postaje hladno. A ti nisi napunio drugu plinsku bocu koja bi trebala služiti za peć. Pa odeš doma. Do ovog stadija, prošlo je već 2 mjeseca,uspio si oprati vrata frižidera i počeo prati lijevu stranu. Misliš si : ako se ovako nastavi, do penzije ću vjerojatno uspjeti srediti i ostalo. To je samo što se frižidera tiče. A tako je sa svim ostalim. Vrtiš se u krug ko hrčak kavezu, gubiš tone energije a napravio si ništa. Iz šupljeg u prazno!!! Imaš krevete. No nema madraca. Pa skupljaš novac za dva madraca. Pa si skupio novce, otišao i kupio ih. Hura, misliš si naivno, veselo i raspoloženo. I neko vrijeme živiš u uvjerenju kako ćeš vrlo brzo moći tamo i spavati. Dok ne shvatiš da su kreveti MANJI od madraca. Sad već imaš dvije stvari koje su kao gotove ali totalno nisu u funkciji: frižider koji će raditi kad ga opereš, krevete kao posebnu cjelinu i madrace kao drugu posebnu cjelinu. Imaš 4 stolice koje su još u nabavci odnosno u transportu. Kupio si stolice pa ti onda rekli da ih za sada nema ali će ti javiti ČIM STIGNU da dodješ po njih. Imaš stol , ali ne možeš ništa s njim jer nema stolica. Pa tako imaš i treću cjelinu. Stol i prostor za stolice. Koje će doći. Jednom. U budućnosti. Nekoj. Ima i jedan krasan stari ormar. Al ga treba prefarbati. Prije toga oprati. Prije toga oguliti staru boju. Pa onda prefarbati novom. Super misliš si. Pa tegliš ormar doma da ga opereš u stanu jer je tako ipak lakše. Pa ga doneseš u stan pa shvatiš da u stvari nije potrebno pranje jer ako skidaš boju skinut ćeš i zmazanoću. E sad. KAKO skinuti staru boju? Ima način : let lampa. Ima drugi način : neka tekućina. Pa nabavljaš tekućinu. Ali ona jako smrdi ako to radiš u stanu. E pa onda tegliš ormar natrag... Pa se u neko gluho doba noći počneš pitati - možda meni moj otac nije otac, možda je meni otac bio SIZIF???? Što nije lijepa gesta prema mom ocu. Koji se ipak trudio da me odgoji i postavi na noge.No ta teorija jedina može objasniti moje stanje. Genetski sam predodređena za rad bez vidljivih rezultata. |
|
Ja sam podijeljena ličnost. Gosp.Jekyll i Mr.Hyde. Ja po noći jedem. Obrstim pola frižidera. Pa se vratim u krevet i nastavljam spavati snom pravednika. Ujutro se budim, nesvjesna svih tih događanja. Kupaona, umivanje, zubi, frižider. Pokušavam naći nešto za pojesti, jer svako pristojno i dobro odgojeno biće ujutro doručkuje, jer važno je dan početi sa doručkom, učila me mama. I sad tu zaštekam. Prvo, UOPĆE nisam gladna. Drugo, i da jesam ,u frižideru ničega nema, točnije nema onoga što je JOŠ JUČER BILO TU!!! Zapalim cigaretu, pijem kavu i žderem sama sebe mislima :"vidiš, pušiš i piješ kavu natašte. To ti nije zdravo. Umjesto da jedeš. Već si se naučila tako nezdravo živjeti da nisi više niti gladna ujutro. Umrijet ćeš od raka ili od iscrpljenosti". /.. tko može biti gladan ako je u 2 u noći pobrstio pola frižidera? / I tako svaku noć. I svaki dan TEK oko 10 shvatim da sam ja u stvari ipak doručkovalaPa mi bude lakše. |