Šeće ateist šumom. I divi se:
- Kakva divna stabla!
- Kakve snažne rijeke!
- Kakve prekrasne životinje!
Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe. Okrene se i
ugleda grizlija od 3 metra kako ga napada. Potrči najbrže što može
puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava.
Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne.
Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njega i podiže desnu
šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili "O, moj Bože!"
Vrijeme se zaustavi.
Medvjed zastane na mjestu.
šuma umukne.
Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas:
- Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a
stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti
pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom?
Ateist pogleda ravno u svjetlost.
- Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina,
no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom?
- Dobro, reče glas.
Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju desnu šapu,
sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže:
- Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po Kristu,
našemu Gospodinu. Amen.
Post je objavljen 13.03.2007. u 08:22 sati.