Marketing
Susreti jutarnji
Kad sam još bila mala i sretna a moja mama je radila a ja sam uživala, a ne kao sada 
di ja moram svako jutro na posao a drugi uživaju, onda je pričala kako na tramvajskoj stanici uvijek sreće iste ljude i kako se već svi poznaju.
Meni je to tada bio čudan svijet, kao kako možeš pozdraviti nekoga koga ne poznaš mislila sam tada mlada, naivna, neiskvarena i vrlo vrlo pametna..
A sada se meni događa isto. Kad idem na posao ne samo da srećem iste ljude već i znam njihovu garderobu.
Ima jedna u crnoj jakni plave kose srednje dužine po kojoj točno znam koliko je sati ovisno o tome na kojem je mjestu sretnem. Ona ide u suprotnom smjeru od mene i uvijek se sretnemo i uvijek je u istoj crnoj jakni i uvijek u istim crnim hlačama.
Ima još jedna koju sretnem. Ona mijenja garderobu. Cijeli tjedan sam ju sretala i nosila je zeleno. Zelena suknja, zelena majca, jakna. Onako indijski.
Danas se je presvukla.
Danas je u crveno-crnoj kombinaciji. Crvena majca, crne hlače, crna jakna.
Te dvije su mi drage mada ih ne poznajem. Ako sam dobre volje onda pustim mašti na volju pa zamišljam tko su one i kuda idu???!?!
Za plavu u crnoj jakni mislim da bi mogla biti neka učiteljica na školi. Tako nekako učiteljica violine ili likovnog.
Ova druga sa dugom smeđom kosom u ludim zelenim kombinacijama mi još nije sjela. Ne mogu zamisiti tko je i kuda ide.
Post je objavljen 30.03.2007. u 08:51 sati.