Nemam nikakvih inspiracija ovoga petka.
Danas me ništa ne veseli, ništa ne čudi, ništa ne izbacuje iz takta,ništa ne ljuti, ništa ne očekujem, ništa me ne raduje.
Radim kao kakav mravac, obavljam dužnosti i obveze, dobra sam ko kruh, nasmješena sam . Dijelim komplimente i trudim se širiti pozitivnu energiju. /Što u ovim prostorima iziskuje popriličan napor/. Tako sam dobra da se sama sebi čudim. Svako bi me htio uzeti doma k sebi. Tako krasnu i milu.
Polako počinje nikotinska kriza. Nemam cigareta već od 10 sati, sada je 11 i 18 i krajnje je vrijeme. Sat otkucava pet do dvanajst, ako ne dobijem cigaretu u idućih pola sata moglo bi biti svačega.
Odlazim na bankomat, podići ću manju količinu gotovine(veća se podiže u banci sa čarapom), otići do trafike, odgovoriti na uvijek isto pitanje - "a nemate ništa sitnog?" :"a ne nemam sitnog gospođo, ja sam navikla baratati samo krupnim novčanicama.Ako mi ostane 100 kuna ja to dam u kafiću za napojnicu da mi se TAKAV SITNIŠ ne povlači po đepovima ili ih koristim kao list od blokića pa na njih pišem zabilješke a onda ih bacim kad sve što sam popisala pozavršavam. "
Onda ću otvoriti kutiju, sjesti na klupu i popušiti cigaretu. Sama. Sa užitkom. Gledati ću djecu u parkiću kako se igraju i bake kako uživaju s njima.
I onda ću se dići s klupe, otići nešto pojesti pa se vratiti na svoje radno mjesto kao svaki dobar i savjestan građanin i radnik ove naše lijepe nam domovine.
I nitko me ne može izbaciti iz takta, jer danas je petak. Zadnji dan u ovim prostorima KP doma u kojima služim svoju kaznu. Šalju me na vikend.
2 puna dana neću vidjeti ostale kažnjenike. I to me čini sretnom. Neću slušati njihove životne priče i neću morati odgovarati na njih. Neću slušati gunđanja i nezadovoljstva. Biti ću slobodna!!
Danas je dan za živjet i pustit druge da žive.
Post je objavljen 09.03.2007. u 11:11 sati.