Marketing
Jučer je Brbljava upalila televizor pa smo morali gledati onu našu sapunicu Obicni ljudi. Ja sam bila smoždena, previše smoždena da bih išla tražiti daljinski pa da to ugasim, pa sam rezignirano sjela i gledala.Strašno!
Prestrašno!
To je kao naša hrvatska sapunica (nemam ništa protiv dobre sapunice) a ono nema veze sa hrvatskom stvarnošću. Kako li živi taj scenarist? Vjerojatno sjedi pred televizijom i gleda sve vanjske serije pa si u glavi stvara svoju na temelju scena koje je vidio u tuđima. Zašto ne obuče kaput i ne prošeta svojim gradom (mjestom, selom) gdje li već živi pa ne skopira TU stvarnost?
Neda mu se valjda, lakše ovako.
A glumci..to je prestrašno! I mislim si..čekaj, pa to su dobri glumci, zašto onda tu glume tako jadno? I sine mi!!!! Oni se nikako ne mogu uživjeti u ulogu. Glume i misle si : što mi je to trebalo? što ja to glumim? ahh..moram sad odigrati do kraja, kćeri treba platiti vozački. Tako nekako.Pa glume radi novaca.
Užas, užas, užas! Niti jedna jedina scena nema nikakve, ali baš nikakve veze sa životom hrvata. To sve pokupljeno negdje sa strane, kopirano. Malo iz francuskih filmova, malo iz američkih serija, nimalo iz hrvacke stvarnosti. I naravno da u tom kontekstu dobiješ to što dobiješ: strahotu za gledanje.
Mislim, imamo mi i svoju stvarnost, koja i nije uvijek ružna. Pa što onda tu stvarnost ne stavimo na ekran? Možemo staviti "glamour" i ekskluzivnost ako baš tako treba,ali stavimo onda svoje a ne tuđe.
Nikad više neću to gledati. Čovječe zatupljuje. Strašno!
Post je objavljen 16.02.2007. u 08:29 sati.