Kućica
Kad pola od pola života proživiš normalnim životom a onda te druga polovica iznenadi surovom realnošću onda ispadneš nekakva kompilacija od osobe. Malo si normalan (to ona prva polovica polovice života) a više si nenormalan i neurotičan (to zbog druge polovice polovice života).
A neurotičnost nastane kad osjetiš da su ti izmaknuli tepih ispod nogu i nikad ga nitko nije vratio.
Pa drugu polovicu polovice života ostaneš u onom smješnom položaju : strah, panika, nesigurnost, gubitak kontrole, pad, gubitak povjerenja.
Onda odlučiš da ćeš iduću polovicu života provesti tako da NIKAD više nikome ne dozvoliš da ti izmakne tepih ispod nogu.
Pa prvo odlučiš da ćeš riješiti egzistencijalno pitanje : dom, na način : MOJ i MOJE IME NA svim papirima!!
To si odlučio davno, ali nije bilo mogućnosti. Bio je samo san.
E sad se san pretvorio u stvarnost.
Kućica je kupljena!
Nigdje više nikada neću biti gost!
Nikada me nitko više neće moći otjerati!
Nikada me više nitko neće gledati kao uljeza!
Nikad više superiornih pogleda, sažalnih pogleda, prezirnih pogleda!
Nikada se više neću osjećati pregaženom. Bar se nadam. Takva su mi očekivanja.
I od sada ću koristiti ovaj blog da bih pisala o kućici i o svim zbivanjima oko nje i u njoj.
Onda ću jednog dana sve to isprintati pa kad budem stara i nemoćna, čitati ću to i prisjećati se kako je bilo u počecima.
A možda i neću. Tko bi to sad znao.
Post je objavljen 21.02.2007. u 14:05 sati.