Marketing
Jako bih se željela probuditi negdje na Plitvicama. Izađem van i čujem šum vode i ptice kako pjevaju. Čovjeka nigdje da nema. Nikakvog. Ili ako ima ljudi ljudi onda na primjer su takvi da im je odrezan jezik. TO BI HTJELA!!
Onda bi pojela nešto fino za doručak, obukla cipele za hodanje i hodala, hodala, hodala po prirodi. Onda bi ručala, legla na krevet, otvorila širom prozor i čitala čitavo popodne. Televiziju, ako je ima izbacila bih na veliki otpad. Onda bi išla opet jesti a zatim lijepo u krpice i spavanje do jutra. I tako par dana (tjedana, mjeseci, godina?).
Oko mene bi i dalje bili ljudi bez jezika, ako si trebamo nešto reći to bi bilo rukama i pantomimom. Slušala bih ptice, šum vode, slušala bih kako raste trava, slušala bih vjetar. Slušala bih životinje i prirodu.
Čovjek bi samo smetao u svemu tome, zato trebaju biti odrezanog jezika.Neka žive, neka njeguju svoj ego i taštinu u tišini i miru doma svog, ali neka MENI ne pričaju stalno O SEBI i svojim problemima. I neka od mene ne očekuju da ću im ih ja riješiti, jer ni moje nitko ne rješava. Neka ne očekuju da ću ih slušati, jer ni mene nitko ne sluša.
Neka svi idemo svojim putem i svi sretni i zadovoljni!
Spremna sam i na to da se i meni odreže jezik, nisam ja ništa bolja. Samo sam možda umornija i manje naporna.
Post je objavljen 09.02.2007. u 08:35 sati.