Marketing
U ovim godinama kad ti srce zaigra pa stane...
I osjetiš nemir,
Kad ti se pred očima zamagli...
I pamet ti se pomuti,Ne boj se!
Nije to ljubav...
To je infarkt!!!
Nnnnnda, no to s pokazom bila je samo uvertira u jedan drugačiji svijet.
Jer kad te krene, krene te.
Daklen sišla sam s tramvaja , ljuta i bijesna na sebe i na cijeli svijet. Imala sam dogovor u 6 sati. Pa sam došla na taj dogovor točna kakva jesam, ali mi reklo da se ima drugih stvari za obaviti i da se mene mora za danas otpisati, drugim riječima...izvisila si, sad se vrati doma. Pa sam se vratila doma. Raspoloženje mi nije bilo naj haj. Cijelo to vrijeme nosim psa . Jest da je to 4,70 kg. Ali kad 4,70 kg nosiš sat vremena,čini se kao da je to 3 tone.
I još pazi na njega.
Otvorila sam poštanski sandučić a u njemu ni više ni manje opomena za parkiranje 120 kuna. Koje parkiranje? Pa što nije to plaćeno??
Pa sam tak bijesna i ljuta nazvala prijateljicu pa sam joj sve ispričala pa sam još i od nje čula ono što mi se u tom trenutku baš nije sviđalo čuti.
Pa sam se otišla otuširati i pokušala ići spavati rano, jer san je ponekad najbolji bijeg. Okupaš se, baciš u krpice i zaspiš s nadom da se sve što se moralo dogoditi dogodilo i da će sutra biti bolje.
I nekako ja to prespavam sve skupa i sada da si dignem moral odem tu u firmi donijeli neke krpice. Pa kao idem pogledati, kupit ću si nešto, neku majcu da se malo razveselim. A njih tamo troje. I svi troje oko mene.
I sad je krenulo :"neee, nemojte to gledati to nije za vas". "OVO je za vas."
" Vidite ja vas pokušavam staviti u boje"
Mislim, vidjela me je prvi puta prije minutu i odmah ZNA!
"Nee, nemojte gledati ni to, to isto nije za vas".
Ja sad već zapanjeno počnem gledati NJU a ne robu koja visi.
Onda odem do kutija na stolu kad evo ti glasa "Ahhh, ovo vam je dječje, TO NIJE ZA VAS".
Sad već otvoreno piljim u nju, zabezeknuta.
Kad evo ti nje :"A vidite imamo i hlače. Ove recimo su za vas".
Diže se muško i kaže "Ne, ja imam nešto za Vas, za Vas je manji broj".
I pokazuje mi hlače.
Kad li će glas prvi :"NEE, pokazuješ joj SKUPO, to nije za nju".
E tu sam pala.
Na koljena.
Pazi molim te, skupo nije za mene
Izašla sam van dostojanstveno koliko MI SIROTINJA to možemo.
I sada pišem ovo i liječim svoje poljuljano samopouzdanje.
Ahhh da. Zaboravila sam pripomenuti da je prihvaćena nova sistematizacija. U kojoj visokoobrazovani kadar i dalje nije prepoznat kao nešto što bi trebalo platiti.
Pa će mi plaća i dalje biti ista kao što je i bila. Što me neizmjerno veseli, jer se troškovi života uopće ne dižu.
Post je objavljen 27.02.2007. u 13:00 sati.