Marketing
Tako, lijepo sam si postavila pustu plažu da si gledam kad već nisam tamo. Htjela sam nešto zeleno, neku prirodu ali ne možeš naći ništa na internetu što bi bilo inspirativno. Do daljenjega ću gledati plažu.
Nova čokolada je na pomolu. Napravila sam opet dobar posao, dva dobra posla, valjda će biti dvije dobre čokolade.
Zašto se umjesto čokolade ne sjete staviti u kuvertu neku stranu valutu, eure na primjer, pa ću si ja sama kupit čokoladu, negdje na Karibima . 
Baš imam puno posla ovaj tjedan. Pritisli me sa svih strana jer su svima rokovi. Sva sreća da to znam pa sam sve imala spremno, inače ne znam di bi mi bila glava. Tako da su svi oko mene histerični a ja samo dirigiram i usmjeravam, to zato što sam pametna i pripremljena na ovakve tjedne, a i znam s kim imam posla. Pa bolje biti korak naprijed nego korak iza..
Jučer sam kupila kupaonski ormarić. Nije to ništa bitno što sam ja kupila kupaonski ormarić jer i drugi ljudi imaju kupaonske ormariće to mi je jasno. Nego mi bitno i čudno što na čitavom Velesajmu nije bilo NIKOG osim mene i prodavača. Dva kata, ogroman prostor SVE PRAZNO!!Ja sam bila valjda jedini kupac. Što rezultira time da se oko tebe sjate : dva prodavača, šefica i još jedan prodavač u rezervi. Pa ti kupuj ako možeš uz tolike savjete i mišljenja. Više uopće ne čuješ svoje.
Pa sam otišla na kavu - naravno kafić prazan - ja i konobar sami u platonskom odnosu ti meni kavu ja tebi novac i bez priče molim, pa sam se pokušala doći k sebi i riješiti se tuđih mišljenja i odlučiti i vidjeti ŠTO SAM JA TO HTJELA PRIJE NEGO SU MI DRUGI ULETILI SA SVOJIM SAVJETIMA????
Pa kad sam se vratila, kupila, pokušalo me poslati samu u skladište. Ja sam pitala : koji je problem? Zašto da ja idem u skladište? Koji je problem nisam shvatila ali sam shvatila da nešto ne štima?! Pa se baš iz inata nisam dala pa sam baš iz inata počela inzistirati, lijeno i smireno da bi ja po ormarić došla na Velesajam. Pa što sam više ja to tražila to su se više opirali.
No ne znaju ljudi s kim imaju posla!
Plavuša je plavuša, i nikako da joj dopre do mozga. Mozak mali, a unutra već ima dost drugih informacija pa ne stane ništa više novoga.
Pa su morali popustiti. Hrabro i žilavo su se borili, no kažem, nisu jadni znali na kakvog su protivnika naišli. Podcijenili me.
Tako da se ormarić čeka do daljnjega. Ja imam vremena, kud ga do sada nisam trebala, mogu ja još čekati da ga prebace iz skladišta u prodavaonu. Baš me živo zanima koliko će to trajati, a još me više zanima zašto šalju kupce u skladište? Di je kvaka?
Post je objavljen 08.02.2007. u 12:43 sati.