Još malo Bosne.
SUTJESKA
Kad se voziš od Nevesinja prema Foči prođeš kroz NP Sutjeska.
"Nacionalni park "Sutjeska" obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat Perućicu, kao i dijelove planina Maglića, Volujaka i Zelengore. Proglašenjem ovog područja Nacionalnim parkom, 1962. g., u njegove granice ušli su najljepši dijelovi tri hercegovačke opštine, Foče-Srbinja, Gacka i Kalinovika. Ukupna površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je preko 66% pokriveno šumama, a ostali dio čine pašnjaci, livade i goleti iznad gornje granice šuma."

To sve skupa neda se slikati. To moraš doživjeti sam jer slika je samo blijeda sjena, loš pokušaj da taj doživljaj preneseš.
Prekrasno. Sami kanjoni, priroda u nedirnutom stanju.
Još da smo vidjeli išta živo bilo bi nekako lakše
Ni auta, ni čovjeka, ni muhe. Ničega. Kao da si sam na svijetu.
Malo povijesti.
".Tjentište i čitava njegova okolina doživljavaju se kao središte gotovo nestvarnog svijeta prirode – čudesne i izuzetno rijetke romantike pejzaža. Uokolo uzdižu se planinski visovi, isprepliću šume, mrmore potoci, presijavaju ogledala jezera, a kruna svega je najveća balkanska prašuma Perućica. Upravo na ovom prostoru – danas tako romantičnom – između visova Zelengore, Maglića, Vučeva, Volujaka i Tovarnice, odigrale su se dramatične bitke pete neprijateljske ofanzive (njemačka "operacija Švarc"). Okupatori su bili odlučni da ovdje unište Glavnu operativnu grupu NOV-a, koja se poslije uspjeha u četvrtoj ofanzivi i prelaska Neretve kretala prema istoku. Neprijatelj je angažovao 127.000 vojnika uz podršku avijacije, tenkova i osam artiljerijskih pukova. Sva ta sila pokrenuta je protiv 19.700 partizana, među kojima je preko 4000 ranjenika i tifusara. Sa Glavnom operativnom grupom su drug Tito i Vrhovni štab. Poslije prvih borbi neprijatelj je zatvorio obruč. Slijedi mjesec dana (15. maj – 15. juna 1943. g.) najtežih i najkrvavijih bitki koje su partizanske jedinice vodile. Završne borbe traju neprekidno 720 sati. Devetog juna 1943. godine ovdje je ranjen drug Tito. Dogodilo se to na Ozrenu, visu Zelengore, prilikom bombardovanja neprijateljske avijacije. On je jedini vrhovni komandant savezničke armije ranjen neposredno u bitci za vrijeme drugog svjetskog rata. Uz nadljudske napore partizani su uspjeli da probiju mnogostruki neprijateljski obruč na Zelengori. Cijena pobjede je visoka – palo je 7366 boraca, među kojima i 43 narodna heroja. Tu je pao i legendardni komandant Sava Kovačević, nad čijim se grobom na Krekovima neprekidno vije crvena zastava. Ostao je na Dragoš-sedlu potpredsjednik AVNOJ-a Nurija Pozderac. Netragom je nestao Veselin Masleša. Nedugo poslije bitke, u selu Vrbnici nadomak Sutjeske četnici su uhvatili pjesnika Ivana Gorana Kovačića, koji nije htio da ostavi ranjenog dra Simu Miloševića. Obojicu su ubili, a pjesniku se ispunila slutnja o grobu za koji nitko neće znati. Danas je Sutjeska veliki memorijalni kompleks, sa Titovom porukom – "...da bude mjesto koje će naši narodi uvijek s ponosom gledati i podsjećati se koliko nas skupo košta ovo što je stvoreno". Godišnje ovamo dođe i do milion posjetilaca, među kojima je najviše mladih. Na Tjentištu podignut je impresivan spomenik, uređena spomen-konstrukcija sa posmrtnim ostatcima 3301 borca. Na zidovima Spomen-kuće bitke na Sutjesci, svojevrsnom muzeju, ispisana su imena i prezimena palih boraca sa porukom pjesnika "tu niko nije umro ko je umro", a njena unutrašnjost ukrašena je sa 13 fresaka Krste Hegedušića. Do Ozrena gdje je ranjen drug Tito probijen je put (12 km). Inače, predviđeno je da se obilježi na poseban način preko 70 mjesta značajnih po događajima iz bitke... "
Dobavljeno iz hr.wikipedia.org
Spomenik bitci na Sutjesci 1943.

Memorijalni kompleks "Tjentište"

Da smo imali dovoljno odvažnosti vjerojatno bi stali i malo razgledali.
No bili smo u Republici Srpskoj, sa hrvatskim grbom na autu i zagrebačkom registracijom, pa smo zaključili da se sve tako i tako može vidjeti i iz auta. Što sad da šetamo okolo, ionako nam se žuri..
Malo mi nije bilo svejedno, iako sam deklarativno hrabra i odvažna osoba. Ničeg se ja ne bojim
, no ipak....sigurno je sigurno
Možda neki drugi put...ovoga puta bilo je prerano.
Post je objavljen 14.02.2007. u 09:11 sati.