Pjesnički izazov
Draga Portret snova uputila mi je pjesnički izazov koji se posljednjih dana širi blogosferom. Volim se igrati i ne smetaju mi razni cirkularni zadaci koji se povremeno javljaju o ovom našem prijateljskom prostoru. No pisanje pjesama ipak nije moje područje, to je nešto što mi uopće ne ide, premda rado posjećujem blogove na kojima se objavljuju pjesme. U osnovnoj i srednjoj školi okušala sam se u stihoklepstvu i to je za mene ostalo upravo to - nikad nisam napisala pjesmu kojom bih uspjela izraziti ono što osjećam. Od svih mnogobrojnih načina izražavanja najbliža mi je proza. Zato ovaj pjesmuljak koji sam na brzinu sastavila sa zadanim riječima shvatite kao šalu i slobodno tako komentirajte. Ovo na brzinu kažem zato što ne bih ništa bolje napisala ni da sam satima sjedila za tipkovnicom:
VEČER
Dok u daljini večernjih zvona
Posve neprimjetno zamire poj,
Tiho iz dana budi se grad,
Pospano kreće u život svoj.
Posljednja s izložbe izlazim sama,
Na nebu žustrih lastavica ples
Naglo budi sjećanja na ljeto
Na iznad mora galebova let.
Zadajem riječi: PAUČINA, KAP, JUTRO, ŠUMA, SVJETLOST
Ne izazivam nikoga pojedinačno, nego pozivam sve koji žele da napišu pjesmicu ili pjesmu koja sadrži zadane riječi. 
28.03.2007. u 09:17 | K | 25 | P | # | ^
