GRIPA
Pitaju neki jesam li živa. E pa, živa sam, ali sam protekla tri dana uglavnom provela u horizontali s jastukom na glavi i temeraturama oko 39°C na kojima ja sa svojim niskim tlakom nikako ne funkcioniram. Muški dio obitelji (dakle tri četvrtine) zasad je zdrav pa su uredno funkcionirali uz moju malu pripomoć u lucidnim trenucima. No zato ja baš nisam dobro prošla. Hoće oni pomoći i tako, no njima moram u detalje, ponekad i više puta precizno opisati što želim od njih, a zatim se treba strpiti dok se ne sjete to napraviti, ako se sjete... Kad je čovjek bolestan dobro je imati pri ruci neko žensko čeljade, iako nije pravilo. Zapravo, postoje izuzeci koji pravilo potvrđuju.
U ova tri dana prisilnog ropstva u krevetu koji se nalazi u dnevnom boravku naslušala sam se i nagledala televizijskog programa više nego u posljednja tri mjeseca. Možda i više. Nije sve ni tako loše. Koliko ne gledam telku zaključila sam po činjenici da pola reklama uopće nisam poznavala. Popelo mi se navrh glave stalno ponavljanje istih informacija o vremenu, o papagajskoj klamidijazi, o raznim nesrećama i sporovima. Mislim da ne gubim puno ako to inače ne pratim. Sad je za kraj Globalnog sijela bila reportaža o kolinju. Brrr. Znam da neki to vole, no ipak je pogled na sedamdesetjednogodišnju mesaricu koja raspolućuje prase koje je još maloprije snimljeno živo, blagorečeno neugodan prizor.
Morat ću privesti ovaj ne baš pametan post kraju, jer osjećam kako se ponovo kuham. Neću vas sad obilaziti, nego sutra, ako budem u stanju dovoljno dugo sjediti bez vrtoglavice. Dotad svima 
P.S. Stavila bih ovoga: 
, ali se bojim da nekoga ne zarazim...
06.03.2007. u 21:51 | K | 65 | P | # | ^
