SRETAN ROĐENDAN!!!!!
Sjećam se kao da je bilo jučer. Sjećam se noći s petog na šesti studenog 1994. kao da ju je netko uklesao u kamen temeljac mog postojanja. Kad si nakon napora neprospavane noći snažnim glasom objavio svijetu svoju odluku da započneš boravak u njemu. Kad mi te već okupanog i utješenog toplinom meke tkanine babica pokazala na trenutak prije nego što te odnese među male vršnjake. Na prelijepom licu porculanske puti uokvirenom paperjastom crnom kosom ugledala sam dva niza dugih crnih trepavica. Trudio si se otvoriti oči, kao da me želiš pogledati, no potreba za snom bila je prejaka. Kapci su bili preteški i prije nego što su te odnijeli bio si uljuljan u prvi ovozemaljski san.
Taj prvi susret bio je dugo pripreman. Davno prije začeća znali smo ti ime. Nježno smo te dozivali, molili da dođeš. Da svojim postojanjem zauvijek potvrdiš naše jedinstvo. Onda si odjednom bio ovdje, promijenio naš život, dao potpuno novi smisao našoj svakodnevici.
Danas kad si dvanaest godina stariji, kao i u svim budućim zajedničkim trenucima koji su nam namijenjeni, željela bih da znaš da nam nisi ništa manje važan, drag i lijep nego što si bio u tim prvim danima. Promjene koje su se dogodile nakon rođenja brata, početak odrastanja sa svim nesigurnostima i malim problemima, sve je to nebitno u odnosu na činjenicu da si ovdje, da postojiš. Kamo god otišao, gdje god tražio svoje vlastite puteve, koliko god lutao i griješio, ništa se u tome ne može promijeniti.
Molim Gospodina da sigurno vodi tvoje korake ka cilju, gdje god se on nalazio. I da nam da snage da te ispratimo onoliko koliko možemo na ovozemaljskom putu kojim svatko od nas kroči sam...
06.11.2006. u 00:02 | K | 33 | P | # | ^
