OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

nedjelja, 19.10.2014.

Ličanin na putu u New York (3. i zadnji dio)

Mili je visila vilica dok je gledao u "Kip slobode". Sto posto je bio uvjeren da se radi o King Kongu sve dok nije došao Mtomba i pridružio mu se uz ogradu:

– Mtomba moj… gledajde King Konžine kolikački je! – čudio se Mile prikazu ispred sebe.
– Mile, nije to King Kong… to je spomenik koji se zove "Kip slobode".
– Kip slobode!?
– Je… Kip slobode.

Brod je pomalo pristajao u luku a Mile je cijelo vrijeme nagovarao Mtbombu da odu do Kipa Slobode, pa ako kip nikome ne treba da ga on sasječe, jer kako Mile reče:

– Moj Mtomba, utoj kipini ima željeza edno 500 tona… to ako srežemo, jab to sve u Liku nekako odvuka i proda. Para bi imali više neg Ronalno i Messi zajedno!
– Pa ne možemo Mile rezat Kip Slobode… pa jebem ga ja! – ljut bi već bio Mtomba.
– O jeba ti ja vaku zemlju. Ja sam lani pobra edno 20 partizanski spomenika u Lici, sve bronca bila… kad sam doša sa traktorom i u prikolci 20 partizana, ovi su na otkupnoj stanci dizali ruke uzrak u znak predaje, mislili su da ih napadam. Reko što ste digli ručerde uzrak, pa nisu pravi neg brončani. Fini sam para pobra taj dan.

Mile i Mtomba su se iskrcali sa broda. Mtobma je dobio 7 slobodnih dana, a vidjevši da se Mile baš i ne snalazi dobro, odlučio je sa njim provesti svih 7 dana što je Mile sa oduševljenjem prihvatio. Došli su do prve ulice te odlučili taksijem otići do hotela u kojem Mile odsjeda, hotel se zvao "Hilton" što je i pisalo na brošuri koju je Mile dobio uz nagradno putovanje i sve ostale karte.

– STANDEEEE, JEBAT JA MATER ŽUTU… DIVLJU!!! – bacao se Mile pred njujorške žute taksije.
– Mile, ne zaustavlja se taksi tako. Samo lagano ruku digneš i on će te vidjeti – objašnjavao je Mtomba te laganim dizanjem ruke navukao na sebe pažnju taksiste koji im je stao.
– Kume, vozi nas u hotel "Klinton"! – važno reče Mile taksisti.
– You mean "Hilton"!? – upita Milu taksista.
– Tako je, KLINTON! – potvrdi Mile svoju grešku.

Dok su se vozili, Mile je u čudu gledao kroz prozor taksija, jer nikad u životu nije vidio toliko afroamerikanaca odnosno crnaca.

– Moj Mtomba, ja sam mislijo das ti jedini garavi čojk kojeg poznam… al vide sad ovo!? – iščuđavao se Mile, te nastavio - Pa Mtomba, majka ga jebla, esul ovi svi tebi štogod u rodu? Majket Božje, pa smračilo se kolko ih ima!
– Mile, nisu mi ništa u rodu! – rekao je Mtomba okrećući očima.

Vozikali su se tako njih dvojica, a Mile je opet, ovaj put njujorškom taksisti, objašnjavao kako je 91.-e sam trčao na JNA tenk, te mu skinuo obje gusjenice koje je kasnije utopio na otkupnoj stanici po vrlo povoljnoj cijeni. Mtomba je drijemao, nisu ga zanimale Miline priče jer ih je ionako sve znao… a onda… onda je Mile skočio sa sjedala i dreknuo:

– STANIDEEEEEEEEEEEE MAJKA TE JEBLAAAA!!!! HALT!!! STOP!!! – urlao je Mile ko lud na ,ono malo stranih jezika što je znao ("Halt" i "Stop").
– Što je bilo!?!? – skočio je Mtomba sav krmežljav.
– Vide ovo, suncelti Božje poljubim!!! – oduševljeno je pokazivao Mile na stabla u njujorškom centralnom parku.
– E pa što!? To je najpoznatiji njujorški park. – reče Mtomba, iznenađen time što su morali stati.

Taksi je stao sa strane, a Mile izašao van te digao bunker od auta gdje su mu stajale stvari. Nisu prošle ni 2 minute, Mile je sa ganjc novom motornom pilom rezao najdeblje stablo iz parka. Zvuk motorne pile, inače neuobičajen za njujoršku sredinu, prodorno je parao zrakom. Stablo je palo sa vrlo točnom preciznošću točno tamo gdje je Mile zamislio, pri tome poklopivši piknik ručak jednog mladog njujorškog para.

– Ekskjuzmi pipl… aj nekad promašim bat vud palo egzaktli ver aj vont! – ispričavao se Mile mladom paru na uništenom im piknik ručku.

Iz torbe koja je bila u taksiju, Mile je izvukao sajlu te u dva poteza zakačio stablo za taksi. Sve je bilo spremno da se trupac odvuče do hotela, no naravno tu su već bile najmanje 24 policijske patrole koje su Milu sa lisičinama na rukama strpali u auto i odvezli u policijsku postaju. Mile nije bio oduševljen vlastitim hapšenjem.

– Jeba vam ja majku amerčku, kaka ovo država kad ni drva nemoš rezat! – vrištao je Mile iz zatvorskih rešetki policijske postaje.

Oko jutarnjih sati, Mtobma je platio jamčevinu i sve kazne koje je trebalo poplaćati. Mile je bio slobodan, ali jako ljut.

– Jeba ti ovu državu moj Mtomba! Pa ja sam kodkuće izvuka trupaca da sam presta brojat nakon broja 2 864, a ovdje me jebu za edan trupac!

Nekako su uspjeli doći do hotela "Hilton". U hotelu "Hilton" su ih dočekali sa pićem dobrodošlice, jegermajsterom natočenim u epruete!

– Pa štostem piće sasuli u apruetu, žaračem po vas guzičetini namlatlo, pa ja ka da pijem u nekvom labartorju. Pit piće iz apruete!?!? Još mi naspite u mensuru pa da i ižnje pijem, ćaća vas ludi jeba da vas jeba. A lude države u pičku maternu!

Mtomba je Milu tih nekoliko dana što je ostalo, vodio po njujorškim znamenitostima. Kad ga je doveo pred zgradu UN-a i kad je Mile vidio našu hrvatsku zastavu, odma je zaorila pjesma:

– ZOVIIIII SAMO ZOVIIIII…. SVIIIIIII ĆEEEE SOKOLOOOOOVIIIIIII….

Provozali su se i kroz Bronx, opaku četvrt, a Mile cijelo vrijeme glave iz auta nije digao jer toliko pak afroamerikanaca u životu vidio nije a svaki je opako izgledao. Bili su i kod Kipa slobode, no Mili na pamet nije padalo da izvlači brusilicu iz torbe jer je već zbog trupca nadrapao. Kad ga je Mtomba provodao kroz kinesku četvrt, Mile je ostatak dana proveo na apaurinima jer nikad u životu nije vidio Kineze a ni općenito ljude žute rase pa je bio u velikom šoku. Bio je Mile i kraj najvišljeg neboder u gradu, Empire State Buildinga, pa je reka da bi bilo pametno da se jedna ovakva zgrada napravi u Lici gdje bi svi Ličani stali u nju i svi skupa živjeli al mu nikako nije bilo jasno gdje bi ljudi onda razvukli štrik i sušili veš.

Nema gdje nisu bili i što vidjeli nisu. Mile je bio pun dojmova. Predzadnji dan obilaska grada vratili su se u hotel tek oko 8 navečer i jedva ušli u njega od silnog osiguranja koje je bilo oko hotela. Mile je već navikao na njujorški standard pa je bio uvjeren da je hotel opljačkan pa zato toliko policije i svega. Ušao je u lift, te krenuo na 29-ti kat na kojem je imao sobu. Lift je stao, a Mile izašao i krenuo prema svojoj sobi, no opet, toliko policije i nekih ljudi u crnim odjelima nikad nije vidio. Čak je mislio da je njemu netko provalio u sobu i iz torbe mu ukrao motornu pilu. Približavajući se vratima svoje sobe odjednom se pojavi mnoštvo ljudi od kojih 5-orica krenuše ravno na Milu. Jedan ga je primio za kragnu i nabio na zid hodnika dok su ga ostala četvorica pretresala.

– Ama ljudi što vam je!?!? – drečio se Mile.

Sve bi još nekako dobro i prošlo da jedan od ove 5orice nije Milu udario po glavi… e… tu mu se prelila čaša. Jednim udarcem sa otvorenim dlanom je zakačio dvojicu koji su instant pali u nesvjest. Preostala trojica su se odmaknula, no nedovoljno brzo jer Mile je i njih trojicu išamarao, sve sa otvorenim dlanom, te svu trojicu spremio u nesvjesticu. Adrenalin je kolao kroz Milu brzinom obrušavajućeg sokola. Svih 5 ih je spremio na pod, okrenuo se, a ispred njega je stajao još jedan čovjek… crnac…. fino obučen… malo mršav...

– Hellooo… I am Barac Ob…
– Jeba ti ja mater da me neš iti napasat! – reče Mile te otvorenim dlanom sasu šljagu čovjeku ispred sebe.

Nakon što je udario i šestoga te ga spremio u nesvjesticu, Mili je odjednom pao mrak na oči, netko ga je udario, te se srušio na pod.

Mile je pomalo dolazio sebi. Jedva je otvorio oči, a svjetlost koja je udarala kroz prozor totalno ga zasljepila.

– Mile moj jesil mi dobro!? – začu Mile poznati glas.

Bila je to Milina žena Kata, a Mile nakon što je uspio otvoriti oči, vidje da se nalazi u vlastitoj kući u Lici!

– Kato moja, dat sad idem pričat kakav sam san ima, neb mi vjerovala! – veli njoj Mile uvjeren da je sve sanjao.
– Kakav san moj crni Mile… pa ti ode u Nju Jork i ošamari precjednika Amerke, onog Baraka Obamu. Odsjeo čojk na istom katu hotela ka i ti!



– Još on meni veli "Helou, ajm Barak Ob…", al jebga Kato, ja sam njega već kod drugog slova "B" tako ošino dasum zubi letli po podu. Nego, ko me vratio nazad?
– Nesrećo jedna, deportirali su te nazad u Hrvatsku istog trena i to vojnim avionom da te se što prije riješe!
– Kato?
– Štoe?
– El me voliš?
– Znaš da da.
– E pa jebeš ti onda svu Amerku!

THE END

Autor: Bloger Krule
19.10.2014.

<	listopad, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31