Konobarica s tastature
srijeda, 05.02.2025.
Slušam pjesmu
Pa opet. I opet. I mislim da je za moj glazbeni nivo uistinu dovoljno. Dovoljno šansi datih.
Tražim ovdje post o jednoj drugoj pjesmi. Iste svrhe. Motivacija sportašima.
Nakon Katara 2022. (vrijeme baš leti). Nađoh, pročitah. Solidan post, bome.
Za podsjetnik, ako uopće treba, u Kataru smo na svjstskom nogometnom osvojili broncu, a momci iz tog ekipnog sporta za motivacijsku su pjesmu odabrali nekim slučajem onu koju smo generacijama pjevali uz različite stihove.
U onoj izvornoj verziji spominjalo se Sutjesku, hladnu vodu, barjak časti i slobode... Znate uopće kako idu ti stihovi? Evo samo prve dvije strofe:
Kraj Sutjeske hladne vode,
Barjak časti i slobode
Leprša se iznad glave,
Komandanta druga Save.
A okolo guja ljuta
Opasala po tri puta.
Fašističke crne čete
Obruč stežu i prijete.
Komadant Sava je bio kultan i red je bio da mu se posveti pjesma gdje on povede braću partizane da probiju obruč ljute guje. Ima tu mitraljeza koji kose, bombi što smrt donose itd...Uglavnom stihovi su kakvi jesu, ali je melodija tralalajka pa se pamti. Toliko je dobra da nam nam je klincima služila kao dobra razonoda dok smo putovali na izlete i uredno smo je ponavljali uz neke nove stihove.Ove:
U tunelu usred mraka
Sija boca od konjaka
A na boci sitno piše
Da konjaka nema više
Popili je učenici
Naše škole mučenici.
Modificirali smo ponavljanja kako je pjevnosti najviše odgovaralo, a nama je iskreno najviše odgovaralo i bilo bitno da se zna da smo ispili cijeeelu bocu od konjaka. Muke ju ispiti ako nas ima barerm jedan razred... Ali bili smo klinci kojima je to bio vrh, da se zna da iza nas ostaju boce ispijene iako su mnogi od nas svoja iskustva s alkoholom imala tek u pokojem gutljaju vina, piva ili gemišta kada bi nas neki vrckasti stric ili ujak ponukao na taj gutljaj.
Onda je devedesetih došao Stublić koji se na istoj melodiji vozio na raketi kroz Chicago. A mi smo OPET pjevali. Po treći put u dva-tri desetljeća godina naša je generacija pjevala na Sutjeska stihove. Ovaj put o onima koji su opljačkali narod, izgradili vile i stanove. Ovako:
Vozio se Jura Stublić na raketi kroz Chicago
Vozio se Jura Stublić na raketi kroz Chicago
U Chicagu su gangsteri opljačkali narod cijeli
U Chicagu su gangsteri opljačkali narod cijeli
Oj, gangsteri iz Chicaga! Jura Stublić progovara
Oj, gangsteri iz Chicaga! Jura Stublić progovara
Vrati BMW i Mercedes, vrati vilu i tri stana
Vrati BMW i Mercedes, vrati vilu i tri stana
Tu su Juru nešto i zabranili, pa mu oprostili. Sjećanje da je Jura propjevao svom drugu beogradskom u jeku rata kada mnogi nisu za to imali klatilice, možda je i prevagnulo. Kako god, treći će napjev ostati legendaran jer je bio motivacijska pjesma brončanih nogometaša. Koji ništa od navedenoga ovdje vezano uz Jurin Chicago ne znaju. I ne trebaju znati.
Opet slušam pjesmu s početka priče, iako sam još na prvu shvatila da nije moja šalica čaja. Ali mi se ukaže nova spoznaja. Ova zadnja, motivacijska srebrnih momaka, isto je što i ova koju ispratih kroz priču. Malo geografije, malo povika, malo patetike, dobra trlalala melodija, puno zašto smo se mi borili kroz stihove, malo prijetnje, savjeta i uvjeravanja i etogac!
Kraj Sutjeske hladne vode ili po Dunavu oko Vukovara, isto je. Strahote rata su uvijek i oduvijek pogađale one najnebitnije, najnedužnije i najsitnije u tim ratovima.
Te ljude, te žrtve treba poštovati dostojanstveno ne koristeći ih za promidžbu ili jeftine bodove.
I ne samo nakon čaše vina ili ostvarenih pobjeda po terenima.
Pa kada adrenalin splasne i strasti se primire, svatko od nas bi se trebao upitati činimo li to.
