Konobarica s tastature
četvrtak, 08.06.2023.
Lula
Mare je uzela lulu. Nije zapravo znala što bi s njom. Prazna od duhana, oglodana davnim zagrizima, ne miriši baš. Možda bi je mogla napuniti, zapaliti, povući iz nje. U čemu je kvaka sa lulom?
Kompliciranija je od cigarete, to svakako. Mah!
Švikne lulu na plohu starog stola. Začuje se tupi zvuk.
Čija li je?
Pokojni deda motao je duhan. Pušio je do svoje devedeset i četvrte. Do kraja. Par cigareta dnevno. Pričao je kako su kao djeca motali kukuruzno lišće I vjerojatno još nešto, samo se ne sjeća. Ne sjeća se svih dedinih priča. Sjeća se i njega i bake. I grbave pratetke i strica. Poredani, sa šanačkog mostića, mašu im dok auto nakon pola kilometra ravne seoske ceste na zamakne za prvu okuku. Najprije svo četvoro. Onda redom, najprije bez bake, pa bez grbave pratetke. Treći je otpao stric, a deda se nikada nije umorio.
Kako su se rijedili oni što mašu, tako su i ovi što odmahuju sve rjeđe dolazili.
Nego...
Otkud lula?
Pegla na žar, električni mlin za kuruz, golemo bure, glineni ćupovi za sirenje, poznata hladnoća podruma, kosa okačena o gredu koja nikad nije tu visila, i kao neka strankinja u svemu tome misteriozna lula.
Posegne opet za njom.
Strina? Nemoguće. Iako, kad malo s odmakom razmisli, što uopće zna o toj ženi? Zvala ju je strinom. Strinstvo se uglavnom svodilo na svakonoćne boravke u stričevom krevetu.Zvali su je skraćenicom njena imena i jedino ju je Mare zvala strinom. Pa kad malo još bolje razmisli, nije nemoguće da je ta žena, o kojoj uistinu ništa nije znala, osim da ima dvije kćeri koje žive daleko od sela, i mamu, dragu staricu s kojom ona živi, zaista pušila (da ne bude prosta) lulu.
Lijepa je.
Dvije vrste drveta, toliko iščitava iz boja koje su odijeljene (ili pak spojene) sjajnom srebrnom alkom.
Uzet će ju.
Baš joj se sviđa.
Još jednom zaokruži pogledom po paučinama starog podruma.
Klikne vrškom kemijske olovke, pogleda na sat. Za deset minuta stavit će dugo odgađani potpis na ugovor.
I preseliti kuću, podrum, dvorište, štalu, bašču, oranice, voćnjak, šljivik i vinograd u zauvijek i samo sjećanje.
Vrijeme je.
