Konobarica s tastature
ponedjeljak, 23.01.2023.
Osamdeset i šest
Sjeća se i danas. Tata je ležao u bolnici, mama je otišla kod susjede, a ona je pozvala nekoliko frendova na "tulum". Osmi osnovne. U kućnom baru, onom famoznom ormariću masivnog regala gdje se držao alkohol, stajala je boca cherry brandya iz koje su po gut potezali periodično svi.
Boca je ostala bez otprilike pola litre crvenog napitka, oni su bili mortus i u dnevnom boravku pjevali na novi album Prljavaca, Korak od sna. Ploča je bila rođendanski poklon i neumorno je odvrtila nekoliko puta ispod igle Traviata gramofona.
Nakon dva sata zabave, taman kad je Prljavce trebalo zamijeniti Azrino Krivo srastanje mama je pozvonila na vrata i upitala ju zna li čije ime na vratima piše. Rekla je da zna. A potom je upitala jel zna da taj trenutno leži u bolnici. Bila su to vremena kada su se pacijenti oporavljali u bolnici, a ne doma. I opet je ponovila da zna. A onda je mama, na taj njen četrnaesti rođendan iz stana istjerala sve šeri brendijem omamljene partijanere. Ostale su njih dvije, dok je zrak parala mučna tišina nabijena krivnjom koju joj je mama uspješno, kao uvijek do tada, uspjela natovariti. Tata je bio u rekovalescenciji, operacija je bila daleko iza njega. Nastradao je na Badnjak, a nova je godina već ispisivala prve dane februara. Očekivao se njegov skori povratak kući.
Voljela je tatu, ali sjeća se kako je tih dana pred rođendan Boga molila da se ne vrati baš tih dana. Nego barem jedan dan nakon. Jer do tog četrnaestog, ne sjeća se niti jednog proslavljenog uz prijatelje.
Danas, u istom dnevnom boravku, sjedi sa mamom i zakonitim. Mljackaju izvrsnu čokoladnu tortu. Mama je dobila komad na kojem je ispisano 86. Ona i zakoniti žvaču sretan, nona i rođendan dijelove. Netom prije toga pozvonile su na troja vrata i vjernim susjedama podijelile po tri komadića. Bez brojki i slova. Jedna od tri susjede je i ona koja je mamu tog razbludnog dana gotovo četrdeset godina unatrag udomila na par sati. Traju te susjede u vremenu. Odavno su svoje zakonite pospremile pod mramorne ploče, no one su još, na sreću, tu.
Zašto ju je na današnji dan stiglo baš ovo sjećanje, pojma nema.
-Baš je dobra.
-Mhm.
-Super je.
Dok se između jezika i nepca tale mekani biskvit i čokoladna krema poželi samo jedno.
Da dogodine šesticu na torti zamijeni sedmica.
Sretan ti 86. mama 
