Konobarica s tastature
četvrtak, 13.10.2022.
Jesenska sjeta
Prolazi ulicom dok mu listopadsko sunce miluje zatiljak. Bablje je ljeto preskočilo rujan i nastanilo se u narednom mjesecu.
Svake se jeseni uhvati u istim razmišljanjima. Sjeta zagospodari njegovim bićem pa iako je sve uglavnom u redu i život mu posložen, ne može se oteti razmišljanju kako mu je žao što vrijeme odmiče. Blicevi ga vraćaju u bivše jeseni. One u kojima su djeca kretala u vrtiće, škole, na fakultete, prve poslove. I on sam zaposlio se u jesen. Jedan za drugim, jesen po jesen put spominjanja odlazili su njegovi roditelji.
Šutne žućkasti trokraki list smeđom mokasinkom.
Uperi pogled na igralište. Sjeti se svojih suigrača Marjana, Vladimira, Gorana, Stipe, Roberta i vječnih im okršaja sa četvrokom. Svaki dan, ko da im je zadnje. Sedmica protiv četvorke. Imali su više ljudi na tribinama negoli neki današnji trećeligaški nogometni klubovi na ligaškim utakmicama. I navijali su. Se-dmi-ca, se-dmi-ca!! Onima iz tabora četvroke bilo je teže artikulirati povike, pa su se snašli. Če-ti-ri, če-ti-ri!!! Pročulo se o hakl derbijima između rivala iz Ivana Gorana Kovačića 4 i 7. Na tribine su vremenom zasjeli i novinari. Pa treneri. Marjanu i Stipi deranje šangajki i top tenki po asfaltu igrališta isplatilo se. Nakon otprilike godinu dana njihove su top tenke škripuckale po parketu Gradske dvorane. A u eri Cibonine dominacije Europom i opće zaluđenosti košarkom nije to bila mala stvar.
Mogao bi on i danas na stopala razmažena mekim mokasinkama navući top tenke i potrčati po asfaltu igrališta. Proturiti loptu kroz noge; svoje dok dribla ili protivničkog igrača dok prolazi mimo njega. Mogao bi se vinuti u skok-šut, zafiteljiti horok, krenuti dvokorakom pa položiti u koš. Mogao bi...
Da ga tuga uvijek uhvati dok prolazi pokraj te magične površine na kojoj blistaju uredno iscrtan reket i sve linije a na obručima mirno, umjesto da se klate vise nove mrežice nije mu potrebno lutati mislima u prošla vremena. Dovoljno je da teren vidi ovako savršen. Netaknut. Prazan. Ma u koje doba dana prošao ne nailazi na one koji đonove jordanica, air maxica, najkica, i boktepitaj kojih još tenisica čudesnih naziva, na njem troše.
I ne bi jesen bila toliko sjetna, kada bi samo jednom bar u svojim šetnjama čuo onaj ssss-srk kojim se mrežica glasa.
Dok ju narančasta lopta u komadiću sekunde silinom dodiruje.
