Konobarica s tastature
četvrtak, 02.06.2022.
Jutarnji fleš
Fokus. Fokusiraj se. Proći će. Sve prođe.
Uvijek se tješio s tih nekoliko kratkih rečenica. I prolazilo bi. Sve. Prije ili kasnije, sa više ili manje uspjeha. Bolno ili ne.
Trima bradu na peticu. Voljela je tako, a vremenom se i njemu svidjelo. Osam godina već trima bradu na peticu. Kad završi, ritualno prođe slobodnom rukom preko uređenih dlačica. Zatim okrene glavu ulijevo, promotri, pa udesno, promotri.
Lakše se fokusirati na bradu, nego razmišljati o boli. Prohujala je godina. Vrtlog tuge, boli, sjećanja, brige, čupanja u prsima, ljutnje, malodušnosti, sjete… Nema koji ga osjećaj nije posjetio, zasjeo mu na potiljak, dosadno masirao dok ne bi dalje odšetao ispraćen sa nekoliko kratkih rečenica. Iscrpilo ga. Ožmikalo, posrkalo na slamčicu. Vertigo svakodnevice. Sažaljenje bližnjih. Svesrdna pomoć koju su dobroćudno nudili, ustručavao im se reći, više je odmagala no bila korisna.
Da je bilo dugo i očekivano, mislio je, bilo bi lakše. Teško al' ipak lakše. Mogli su sve, stremili visoko. Dala mu je život za koji nije znao da je moguće živjeti. Stanovala je u njegovim porama, mislima, kostima. Besramno. Nastanila se onog jutra kad su se sudarili na pragu novootvorene pekare. „Ej, aj mi svrati po mafin od čokolade u pekaru tu dolje kod crkve“ zabipala je poruka, kad se već spremao uspeti stepenicama do ureda. Osmjehnuo se i vratio. Mora paziti na trudnu kolegicu. A i da nije trudna po mafin bi joj, da je trebalo, u Berlin išao jer sto ga je puta spasila kavom u ona teška jutra kad se glava od tijela odijeliti hoće. Srećom po svih, trebalo je samo do pekare na uglu. Dovoljno. Za susret, za život cijeli. Dok ih smrt ne rastavi.
Doslovno.
Sekunda koja nije mogla pričekati još života zaskočila ih je praskom kod iste pekare nekoliko godina kasnije. Dim, urlik, krv, maska s kisikom, vozilo pod rotirkom.
Odluka. Njih dvije. Jedan život. Ljudi u bijelom odlučili su.
Fokus. Fokusiraj se. Proći će. Sve prođe.
Osim ožiljka boli na zaheftanoj pukotini zdrobljene duše.
Pažljivo nanese vosak na dlanove. Miriši božanstveno. Na duhan, vaniliju i klinčiće. Zagladi uređene dlačice.
Ide probuditi malenu.
Njenu mini kopiju.
