Konobarica s tastature
četvrtak, 23.09.2021.
Tri
I
Nedavno je Michelin objavio listu restorana koji su protekle godine zaslužili njegove prestižne zvjezdice. Mount Everest za planinare, pobjeda u finalu Svjetskog prvenstva u sportu, Michelin je zvjezdica u ugostiteljstvu. Jedna pak odluka respektabilnog vodiča o dodijeli u Hrvatskoj je, unatoč mega talentiranom chefu i njegovom radu, u gastro krugovima izazvala mnoge rasprave. Jer u času proglašenja restoran je bio otvoren tek nepuna tri mjeseca.
Insajderska priča pak kaže da su Michelin inspektori stigli dva tjedna po otvorenju, a potom još jednom. I udijelili mu zvjezdicu. O radu mladog chefa koji sa nepunih trideset godina ima već dvije Michelin zvjezdice napisano je puno i tu mnogo ne bih. Neosporni talnet, skroman, mnogo se educira, radi ono što najviše voli i u jednom tv prilogu mirno i bez lažne skromnosti kaže: "To priznanje, to nisam ja, to smo mi." Lijepo. Jer uistinu, u ugostiteljskom poslu nema ja. Možeš imati dvadeset ja. Genijalaca. Zvijezda. Messija i Ronalda. Ako tih dvadeset svjetskih klasa ne znaju ili ne mogu funkcionirati i raditi kao tim, priča će se nepovratno poput Titanica sunovratiti do dna oceana.
Imala sam priliku zaviriti u novootovoreni hit restoran. Predivan je. Impresivan. Pogled puca na cijeli Kvarner. Ponuda svjetska. Oko pet stotina vinskih etiketa. Kolegica koja mi je omogućila obilazak ističe da vlada red, rad, disciplina. Pritisak je, no na to smo navikli. Ekipa je super. Respektabilno sve skupa.
No...
Nigdje nisam naišla na podatak da taj zvjezdani hit restoran vodi - žena.
A mnogo sam o restoranu pročitala i popratila.
II
Pred dva tjedna, mi ljubitelji nogometa uživali smo. Gledali smo kako na prepunom Poljudu hrvatska nogometna reprezentacija u kvalifikacijama lomi Sloveniju. Iako se čini da se nakon ruske nogometne bajke naši reprezentativci i ne mogu nešto pronaći, svaka pobjeda veseli. Još više veseli činjenica da nakon tužne i nedruželjubive pandemijske godine, pa onog perioda kad se igralo bez navijača, na tribine uz propisane testove i potvrde navijači ponovno mogu. Poljud je te večeri pucao po šavovima u crveno bijelo kockastom ritmu. Predivno.
U isto vrijeme nekako ostali smo bez svojih nogometnih predstavnika u europskim natjecanjima. Redom su otpadali Hajduk, Osijek, Rijeka, a Dinamo se nije uspio plasirati u Ligu za prvaka, iako u Euro ligi ostao je. Da se za ulazak u elitno europsko natjecanje borila još jedna hrvatska ekipa malo je poznato. ŽNK Osijek ostao je također pred vratima Lige prvaka. Prošavši dva pretkola, zadnju prepreku, islandski Breidablik, osječke nogometašice nisu uspjele savladati.
Ostaje im Prva ženska nogometna liga kojom već godinama dominiraju. A u toj istoj Ligi, za razliku od ijedne hrvatske lige muških im kolega okupljanje na tribinama nije, ni uz kakve mjere, testove i potvrde dozvoljeno.
Znači...
Na utakmicma prve HNLŽ, gdje se po defaultu nažalost na tribinama okupe uglavnom rodbina i prijatelji, ni toj rodbini niti prijateljima nije dopušteno pratiti utakmice.
III
Jučer se u Hrvatskoj obilježavao nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Možda se možemo upitati gdje, kako i zašto sve počinje.
Jer nekim stereotipima na žalost, uvijek i iznova svjedočimo.
