Konobarica s tastature

ponedjeljak, 13.09.2021.

Nataša XXIII

JESEN MOG ŽIVOTA


Jedna od dvije razuzdane sexy igrice sa mojim dragim dovela me do ovog. Sjedim na wc školjci i čekam... Najdužih 20 sekundi u mom životu i linija koja je unijela najviše panike u njega. Znala sam koji su mi dani i znala sam da barem onaj drugi put nisam trebala pustiti transu da zamumlja Mhmmm. Al kad ti orgazam trese tijelom, noge otkazuju i um prelazi u besvjesno stanje i nisi baš sav svoj. I evo je. Kao da mi se ruga. Tanka plava linija broj dva. Ajme!
Nisam znala bi li plakala ili se smijala. Za majčinstvo sam u dvadeset i devetoj bila i više nego spremna .Za ovu situaciju u kojoj sam se našla – nimalo. Već tamo nakon Krapine, uredno sam počela bilježiti cikluse. Ivan je uglavnom svoju raskoš razbacivao po mom tijelu, ponekad bi navukao kondom, a vrlo, vrlo rijetko kraj našeg savršenstva odrađivali bi spojeni do kraja. To se uglavnom dešavalo kad sam već bila na početku menstruacije. Ali razuzdanost na Šolti me, ne jednom , već dva puta ponijela doslovno. I olako sam na njegova pitanja pred sam kraj čina u transu odgovarala sa Mhmmm. Odlično!
-Jesi?-upitala me Mirela s druge strane vrata. Cijelu situaciju sa kašnjenjem rekla sam jedino njoj. Nakon 9 dana odlučila sam ipak napraviti test i zamolila ju da prespava kod mene. Tako da mi rano ujutro bude moralna potpora, ma kakav rezultat bio. Ivanu nisam ništa govorila. Reći ću mu kad budem znala. Išta.
-Uđi.-rekla sam kratko. Polako je otvorila vrata i pogledala me upitno. Oči su mi bile pune suza, koje se još nisu odlučile otkotrljati niz obraze. Pružila sam joj štapić. Bez riječi. Pogledala je i uzdahnula. Kleknula je ispred mene.
-Slušaj me dobro! Slušaj me...Hej!- pogledala sam ju. Nastavila je; -Ovo...ovo nije kraj ničega. Al može bit početak nečega. Ma što odlučila, možeš računati na mene sto posto, jer ja znam da ćeš donijeti ispravnu odluku. Okej?-kimnula sam glavom. Zagrlila me je i onda sam se slomila. Ali doslovno .Počela sam glasno plakati u njenom zagrljaju dok me nježno ljuljala i gladila po kosi. Plakala sam Sašu, plakala sam Željka, plakala sam štapić, plakala sam....samo sam plakala...u Mirelinom zagrljaju...minute.. nemam pojma koliko je vremena prošlo, a ona je bila strpljiva. Konačno, kad je prestalo, kad sam izljuštila unutrašnjost suzama, malo sam se primirila. Ne, nikako nije kraj svijeta...
-Sutra ću reći Ivanu.-rekoh. Kimnula je glavom. Prekinula sam zagrljaj i pogledala ju u krupne smeđe oči:- Oćeš ostat još malo? Molim te.-pomisao da sad nakon ove novosti ostanem sama, grozila me. Kimnula je opet.
-Koliko god ti bude potrebno.-rekla je mirno
-Subota je. Sigurno imaš neke planove s Irenom...- prekinula me
-Irena zna zašto sam tu. I rekla sam joj da ću ostati koliko god bude trebalo.-
-Jel ona okej s tim?-upitah, jer po ne znam koji put Mirelu sam sebično ukrala.
-Oćeš da ti kažem šta mi je rekla na sve?-pogledala sam ju upitno:- Rekla je: Sad te volim još više, ako je to uopće moguće...-
-Jooooj.-rekoh i nasmješih se. Te dvije su bile tako...otrcane u svojim izljevima ljubavi...i ne bi ih mijenjala ni za sto drugih Irena i Mirela; -Ljigavice moje.-
-I još nešto.- tajanstveno me pogledala
-Što? Vidim da si sva nekako raznježena..-rekoh, a stvarno je bila. Od jučer poslijepodne kad je stigla...
-Zatražila je da joj obećam da ću i s njom ovako čekati da poplavi štapić, kad bude vrijeme. Moj ili njen. Svejedno.- stala sam. Nisam mogla vjerovat. Znam da su hormoni imali dobar dio u svemu tome, al ovo što je Mirela upravo izrekla raznježilo me do bola. Bila sam presretna zbog njih dvije.
-Ajoj Miro! Ajoj.-rekoh kroz suze koje su mi se opet počele skupljat u očima
-Da. Znam. Baš ju volim.- rekla je sad i ona vlažnih očiju
-Znači, stvarno - to je to, ha?-upitala sam
-Rekla sam ti još prije godinu dana. To je to.-reče i osmjehne se
-Drago mi je. Stvarno mi je drago. Al to znaš.-
-Znam. Idemo. Van iz ove kupaonice. Još ćemo se malo izležavat. Tek je sedam, a subota je.-pružila mi je ruku i povukla me. Ustala sam se, uzela štapić i krenula za njom u sobu.

Trudna sam. Definitivno previše emocija za subotnje jutro.


...

13.09.2021. u 18:05 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< rujan, 2021 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Listopad 2024 (8)
Rujan 2024 (7)
Kolovoz 2024 (7)
Srpanj 2024 (9)
Lipanj 2024 (5)
Svibanj 2024 (9)
Travanj 2024 (6)
Ožujak 2024 (8)
Veljača 2024 (8)
Siječanj 2024 (9)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (8)
Rujan 2023 (6)
Kolovoz 2023 (9)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Svibanj 2023 (9)
Travanj 2023 (8)
Ožujak 2023 (9)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (9)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (9)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (9)
Lipanj 2022 (9)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (8)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (11)
Listopad 2021 (13)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (21)
Srpanj 2021 (14)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (13)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (10)
Studeni 2020 (9)
Listopad 2020 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog! Blog! Moraš otvorit blog...
Pa eto, blog.
Priče za čitanje.
Priče za uživanje.
Jer priča je život...
...i život je priča.
Uživajte!

Linkovi

Loading

Arhiva