Konobarica s tastature
subota, 07.08.2021.
Nataša XXVII
-Aleluja, onda...samo nemoj mi puno vrištat okolo, ako vas ponovno spopadne.-rekoh dok mi je glavom prošao flashback.
-Ne, stavit ću jastuk preko face.-rekla je sarkastično
-I dabome da hoćeš, jebate još me progoni ono ljetovanje na Cresu...aaaa...kako ti se zvala ona Engleskinja?-
-Joj šta ti iskopaš, kad je to bilo?- malo se promeškoljila
-Šta kad je to bilo. Sad ispada da prije Irene niiiiiičeg nije bilo.- a i nisam bila daleko od istine. Bile su nepopravljivo zaljubljene jedna u drugu i zaista kao da prije njihove zajedničke veze nitko u njihovim životima nije postojao. A meni je to ljetovanje u kampu gotovo traume ostavilo.
-Pa ne kažem da nije bilo, al to je bilo...kad ono.-
-Prije tri godine. Nije baš da se moraš vraćat dvajst godina unazad. Kako se zvala? Faith? Hope? Nešto tako obećavajuće...-trabunjala sam.
-Ne seri, Angie se zvala i to nema nikakve sličnosti s ovim što si nabrojala.-smijala se
-Je, više sličnosti bi imalo engine, obzirom na zvučnost vaših seansi...-
-Aaaaaa. Dobrooooo...Malo vrištim, šta sad.-
-Malo? Ako je to malo, pitam se kako je puno.-zavrtila sam Mirelu u razgovor. Kao prvo voljela sam te naše razmjene iskustava, voljela što nijednoj od nas nije ni mrvicu bilo čudno što ustvari pričamo o različitim upražnjavanjima te aktivnosti, a kao drugo taj mi je razgovor trenutno odvlačio pažnju od mog nadolazećeg D.J. debija.
-E pa nemoj se puno pitat, da te ne pogodi kakav odgovor skoro. -poentirala je.
-Cool. Zamolit ću Irenu da malo uspori bar sad dok smo na ljetovanju.-
-Aaaaa ne! Nećeš! Da ti nije palo napamet.-
-Okej. Onda ćeš joj ti reć'. Il' niko nikom neće ništa reć', al' nema vrištanja, jel' jasno?-
-Jasno. Nego, imaš ti sve spremno za večeras, jer, već ti je jedanaest i deset, mogle bi krenut.-
-Ej, već? U jebote, a istuširat se?-
-Ma tuširat se my ass ionako ćemo se izlijepit od znoja, vrućine i svega noćas, osim toga, nadam se da si se ti nakon svojeg umjerenog seksa otuširala, jer ja nakon svog jesam, pa, ako nemaš ništa pametnije za reć' idemo se obuć' i krenimo pomalo.-
-Ma daj, moram se malo barem podaprat..-krenula sam prema minijaturnoj kupaonici u kojoj se uz dobar manevar moglo sjesti na školjku bez da se polomi zube na umivaoniku. A vještim provlačenjem između to dvoje, bome uvući se i u tuš-kabinu. Bio je to manje apartman, više soba s kupaonicom. Koju su dijelili Ivan i Irena. Sami su tražili premještaj, jer su im cimeri s početka sezone, blagorečeno išli na živce, dok su u vrijeme kad bi se prebijeni vraćali s posla priređivali razne afterice uz blagosov jointa i alkohola. Naša dva studenta-sportaša, bili su netolerantni na takav način života. Ponekad su fakat bili malo dosadni sa tim svojim sportskim navikama. Nije da su bili sveci, ali živjeli su malo drugačije od ostalih sezonaca-partijanera. Tako bi svaki drugi dan, ravno nakon posla, dok još ne bi počela žega išli na trčanje. A neke svoje rute plivali bi pak u popodnevnim satima prije posla onim drugim danima kada trčanje nije bilo na programu. Što je bilo u svakom slučaju bolje nego da su, npr, lovili komade po Pagu. Kako bilo, nakon dva tjedna preselili su se, u ovu sobu s kupaonicom koja im je sasvim odgovarala, a i manje su ju plaćali. Kako ćemo proći kroz ove dvije noći ili dana kakogod, spavajući na dva uska kreveta nas četvero, nismo imali pojma.
xxxxxxxxxxxxxxx
Kao samouki nazovi DJ nisam uopće imala pojma koju ja to vrstu glazbe radim. Znam samo da me nešto iza ponoći DJ Oh predstavio i prepustio mi mix pult. Trudila isključiti, zaboraviti da je podij krcat polugole rulje kojoj je bilo bitno da su u dobrom ritmu. I uspjelo mi je. U principu, kao da mi je ne znam koji put, samouvjereno sam stavila par mekanih, kvalitetnih slušalica na glavu i počela. S vremena na vrijeme pogledala bih dolje na floor (tako se to sad zvalo, riječ podij bila je totalno out) i vidjela da se ljudi zadovoljno izvijaju na moje, MOJE EEEJ, uratke. Adrenalin je plovio kroz mene i da sam htjela, nisam mogla podbaciti. Uostalom i da je nešto pošlo po krivu, Ivan Oh je stajao iza mojih leđa i bio spreman uskočiti u svakom trenutku. Nekoliko sam se puta ohrabrila i pogledala prema mom Ivanu, koji je, evidentno je bilo iz aviona, nemilo bio ponosan na mene. Mirela je stajala na Ireninom šanku i kad sam pogledala u njenom smjeru, podigla mi je palac uz osmjeh. Osim tih nekoliko pogleda, stvarno sam se trudila koncentrirati na ono što radim, i bilo je neopisivo. Ne vjerujem da bi me ikakav kokain bolje dignuo. Ustvari je bilo vrlo jednostavno, ufurala sam se da sam u svojoj sobi, ništa ne postoji, samo kotači, ja i užitak glazbe. S vremena na vrijeme ciljano podizanje tonaliteta i ritma i glasno odobravanje plesača podsjetilo bi me gdje sam. A to bi mi izmamilo osmijeh i dignulo samopouzdanje. Nakon nešto više od pola sata, vratila sam upravljanje kotačima DJ Oh-u koji je bio jako zadovoljan i spustila se do Ivana na šank. Našla sam se u njegovom zagrljaju. “Totalno si seksi za tim pultom, znaš?“ promrmljao mi je u uho. Zaprela sam mu zadovoljno nazad, i kunem se, da je bilo samo upola manje ljudi oko nas, skočila bih na njega bez beda. “Hvala, hvala, hvala ti. Volim te ljubavi“ izletjelo je iz mojih usta nekontrolirano. Kad sam postala svjesna šta sam lanula, vješto sam se, ne prebrzo, izmigoljila iz zagrljaja. Ni ja, kao ni on ranije te večeri, nisam očekivala odgovor. Samo se toplo nasmiješio i rekao: “Šta ćeš popiti?“.Fuck, pomislila sam, zavoljela sam totalno zrelog mulca.
xxxxxxxxxxxxxxx
