Konobarica s tastature
ponedjeljak, 21.06.2021.
Hendikep
Dugo mi je trebalo da shvatim. Al kako ono kaže poslovica o ikad i nikad, ipak mi se dogodilo ikad.
Evo nekoliko hendikepa moje malenkosti.
Rođena sam tu i ovdje. Gdje bolje prolaze i neupitno su pametniji došljaci.
Volim se našaliti, pa i onda kad to nije "primjereno". Što je živa frka u dozlaboga nesigurnih.
Volim usvajati nova znanja. Ajme meni gubljenja vremena, u onih kojima je to nebitno.
Zaista volim svoju struku i posao. Ali "to može svatko" jer, konobarenje je to.
Poprilično sam u okviru te iste struke i obrazovana i iskusna. U radnoj okolini gdje to zaista nije bitno.
Obožavam i prodala bih se za dobru priču (literarnu). Kužim da mnogi to ne kuže, al isti su se spremni učas narugati na to.
Žensko sam, neloš vozač, volim nogomet i sport općenito, solidno sviram harmoniku... "A ima li nešto onako pravo žensko što radiš?" ( ovo nisam izmislila, uistinu)
No naučila sam. Ranije su me jako nervirali komentari kada bi došlo do situacija da se gotovo moram ispričavati i sa strahom govoriti o gore navedenom. Jer oni oko mene ne razumiju, pa se time sprdaju i učine me učas hendikepom. Karte su se okrenule, pa se u takvim situacijama osjećam superiorno. Da, baš tako. Superiorno nad muzgavcima koji u životu nisu knjigu pročitali, kvalitetnu glazbu poslušali, nasmijali se jedino na Muju i Hasu, a kod "to može svatko" situacija nisu znali razliku između chardonnaya i cabernet sauvignona i postavljaju vječno pitanje "što je to melange" (melange je mješavina, jednom i zauvijek)
Od onako pravo ženskih stvari znam jedno sto. Pa i da se ona mala gumica na veš mašini mora osušiti nakon svakog pranja rublja jer u suprotnom puca, a zamjena će joj muškom slučaju potrajati jedno 6 mjeseci najmanje, da se pod opere i po uglovima, a ne samo gdje se vidi, zašto se i kada posteljina mora zračiti i kako ona zimska po ljeti pospremiti i tako...Znam.
Ako ih i dalje jebe i to što znam što je ofsajd, koliko igrača smije za utakmicu prijaviti jedna ekipa i što su koraci u košarci - stvarno se nemam namjeru ispričavati.
Tako.
To su ti moji neki hendikepi. I s njima baš mogu. Jer, mogu i sarkastično.
No...
Odnedavno imam jedan baš fizički. Što me u poslu poprilično limitira. Ne mogu brzo hodati, trčati nikako. Imam tu sagu s koljenom već preko desetak godina. Dijagnoze "Vaše je koljeno jedno na milijun". Samim time sam malo nesposobnija.
Znači nesposobna radi fizičkog hendikepa, doslovno.
I nije lako.
Pa mi se dogodi neugodna situacija gdje mi tamo gdje sam uistinu najranjivija netko potraži alibi za svoj hendikep. Svoju nesposobnost.
I zaboli.
Al kao što reče najveći od najvećih "Dođu tako vremena kad pametan zašuti..."
Živi bili i zdravih koljena mi ostali !!!
Evo malo današnjeg repertoara. Muzgavcima uprkos.
Peace :)
1
