Konobarica s tastature
četvrtak, 17.06.2021.
Cjep, cjep za stoti :)
Mogla je i neka druga tema za stoti post. Ali nekako osjećam da ovo moram jednom napisati. A odlučujem da će ovo biti prvo i zadnje moje na temu cijepljenja i naglašavam da je ovo moj osobni stav koji naravno ne mora biti ispravan.
Imam prijatelja, poznanika, kolega sa kojima ne dijelim svjetonazor niti isto mišljenje u mnogim pogledima, pa je tako normalno da me tokalo među njima imati i one za i protiv cijepljenja.
Da malo raščlanim.
Djecu cijepimo. Ja bar svoje jesam, a i gotovo svi koje znam cijepili su svoje. Sjećam se lamentacija o cjepivima iz beba perioda Juniorke. Imala sam sreću da su mi 4 tada bliske prijateljice godinu ranije porađale pet beba, pa sam imala odličnu potporu u mnogočemu o čemu novopečena mama pojma nema. Uglavnom cjepivo te ne valja ovo, te valja ono, te nemoj nikako 4 u jedan, nemoj ono neko čudnog imena kojeg se sad ne sjećam...Ali na kraju, toga se sjećam, Juniorka je cijepljena onim cjepivom koje nam je preporučila naša pedijatrica, inače izuzetna žena. Kako tada, tako i dalje cijepila se vremenskom linijom propisanim cjepivima. Kada je u 8. razredu imala priliku cijepiti se protiv HPV virusa, poslušala sam vijeće mama i nisam ju dala cijepiti. U drugom srednje došao je opet upit o cijepljenju i onda sam sama malo istražila. Ništa mame, ništa forumi. I cijepljena je. Nuspojave - bol u ruci u koju je primila cjepivo, svaki put.
Unatrag nekoliko godina ganc novim nožem, za koji sam cijelu obitelj upozorila da paze kako njime režu, uspjela sam sjeckajući kupus za salatu odjseckati komadić nokta i jagodice. Ne budi mi teško pronašla sam komadić odsječenog tkiva,zalijepila ga natrag na kažiprst i cijelu tu instalaciju posipala onim praškom, previla te na večer otišla na posao. Drugi dan sam ipak svratila kod doktorice. Koja me poslala na kirurgiju. Gdje su mi odstranili mrtvi komadić, obradili ranu i zveknuli antitetanus. Rekoše da cjepivo štiti 4 godine, pa da pamtim kad sam ga dobila, i da večernju šihtu taj dan ipak preskočim. Da me ne zaskoče nuspojave. A od istih malo mi se vrtjelo u glavi, a na fešti par dana kasnije živa je muka bila svirati harmoniku a ne moći udarati kažiprstom po durskom basu.
Aktualno cjepivo za koje smo svi, kao i za našu nogometnu reprezentaciju, stručnjaci još nisam primila. Prijavila sam se i kod doktorice i u firmi, no moram čekati neko vrijeme da izgubim antitijela koja je organizam uspio stvoriti kad se borio sa virusom. Doktorica kaže šest, druga kaže tri mjeseca od preboljenja. Zakoniti je neki dan izvadio Covid putovnicu na kojoj mu stoji da je180 dana bezopasan. Bolovali smo u isto vrijeme, pa eto ja računam da je i meni rok trajanja antitijela 180 dana iliti šest mjeseci.
Cijepit ću se. Nije mi neki big deal , iako sam u vrijeme prijava izjavila da se neću cijepiti Astra Zenecom. Strah me tih ugrušaka iz jednostavnog razloga. U predmenopauzi sam i ona redovna krvarenja dolaze kad se sjete, a i u onih 0.008 posto koji su imali fatalne nuspojave, za koje nam tvrde da je to smiješan postotak, je ipak neka osoba kojoj je dotično cjepivo napravilo problem u vidu ugrušaka. Možda (vjerojatno) brijem no eto tako razmišljam.
Iz kruga bliskih osoba koje su primile jednu ili dvije doze ovog ili onog cjepiva upoznata sam zaista sa različitim reakcijama na cjepivo. Ali to je normalno. Situacija sa Covid cjepivom je takva da je ono, iako pruža zaštitu, u konačnici još nedovoljno razvijeno. I da će trebati neko vrijeme dok se sa sigurnošću bude moglo reći da je djelotvorno u onoj mjeri koja je potrebna. No to je normalan tijek stvari kod razvijanja lijekova, terapija, cjepiva. Obično razgibavanje vrata kod zagrijavanja pred trening više se ne radi kružnim pokretima, već pomicanjem glave naprijed-natrag i lijevo-desno, jer su oni koji su u tom području stručni shvatili da kružno razgibavanje dugoročno šteti. Znači govorimo o običnih nekoliko kružnih pokreta. Nastavno na to, logično je da mnogo složenija stvar poput cjepiva ne može odmah biti sasvim djelotvorna i da će proći godine još istraživanja. Reakcije i nuspojave će postojati i tada, a da se ne lažemo nešto ovisi i o organizmu.
Postoje oni koji se ne žele cijepiti. Shvaćam. Imaju svoje razloge, ne razmišljaju kao ja i meni slični i iz svojih uvjerenja i razmišljanja ne žele se cijepiti. I to je u redu. U redu je iz razloga što nam je dan izbor. Oni su izabrali ne cijepiti se.
Kroz povijest gledano, sve su se epidemije rješavale iznalaženjem cjepiva. Teške bolesti pronalaskom lijekova. Mnoge su bolesti sasvim iskorijenjene, neke se uspješno mogu liječiti, a neke su od smrtonosnih postale benigne zahvaljujući razvoju i dostignuću cjepiva i lijekova od kojih niti jedno nije u samom početku davalo željene rezultate. Pa i onaj moj famozni antitetanus (sad se ne sjećam jesu li mi tada na kirurgiji dali izbor da ga primim, a vjerojatno jesu) štiti samo četiri godine.
Činjenica sa aktualnom bolesti jest da će pandemija biti zaustavljena kada većina populacije bude procijepljena, pa i sa nedovršenim cjepivom. Od toga će profitirati i necijepljeni.
Također je činjenica da danas imamo previše kanala informiranja i prepunjeni smo svakakvim informacijama.
Pa i onima koje tvrde da državnici piju krv male djece, a cijepljeni otpuštaju zločeste proteine iz cjepiva prema necijepljenima samim stajanjem uz njih.
Svega.
Za stoti post vas dragi blogići častim svojom fotkom.
Ja na poslu.
Za sada ovako. Neprocijepljeno.
Pozdrav od konobarice i zdravi bili!!!
