Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Dnevnik jedne babe

    Odličan podsjetnik na svakodnevnu potrebu mentalnog čišćenja, na zavadi pa vladaj, na zakon jačega i još svašta nešto kad pročitaš dobar tekst. Hvala!

    avatar

    26.04.2025. (11:34)    -   -   -   -  

  • Mrr Mau

    Ovaj tekst je tako univerzalan, istinit i značajan. Iako se odnosi gotovo na sve u ovom našem ludom svijetu, ja ga trenutno doživljavam kao spomen na Papu Franju, kojeg danas, uz prisutnost mnogobrojnih političara, ispraćaju iz naše stvarnosti.
    Bio mi je vrlo drag jer je svojim primjerom i skromnošću, pa i izborom imena, pokazivao put prema kojem bismo trebali ići. Svidio mi se od trenutka kad je izabrao jednostavni križ, koji mi je neizrecivo draži od crvenih Pradinih cipela prošlog Pape.

    avatar

    26.04.2025. (12:41)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Prvo pometi pred svojim vratima... ali malo nas se toga drži

    avatar

    26.04.2025. (13:32)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    Postoje ljudi koji su u stanju sve odglumiti : svoj život, ljubav, prijateljstva pa i brak. O privrženosti nekome ili nečemu nema : sebičnost je kruna nad uspješnicima

    Kažu – bolje ovako, bar smo prihvaćeni od drugih, kad od sebe već nismo…
    Prigovore rijetko, i to samo ljudima kojima vjeruju, ako uopće nekome vjeruju.
    Kakav je to život bez spontane reakcije?
    Kakav je to život gdje moraš preispitivati sve što izgovoriš i učiniš?
    Što natjera čovjeka da bude ono što nije?…

    avatar

    26.04.2025. (14:42)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Evo u mojih šezdesetak godina po svim meridijanima i paralelama ja ne upoznah nikoga ko bi pred svojim vratima meo, samo mnoštvo krivokletnika koji bi se zakleli da to rade, mnoštvo onih koji misle da oni drugi bi trebali biti bolji tolerantniji, iskreniji

    Valjda ljudima to nije svojstveno ta introspekcija, radije pribjegavaju laganju samih sebe, niko drugi im ionako ne vjeruje

    avatar

    26.04.2025. (16:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    Papa Franjo je živio i nama darivao vječno proljeće... propovijedao: ljubav, milosrđe, poniznosti i poštovanje svih ljudi, bez obzira na vjeru, rasu, seksualnu orijentaciju pa čak i bez obzira na sve ljudske grijehe.

    avatar

    26.04.2025. (17:40)    -   -   -   -  

  • luki2

    O, koliko si u pravu. Uvijek polazim od sebe i drugima želim isto što i sebi. Naravno, I moja tolerancija ima svoje granice....

    avatar

    26.04.2025. (18:51)    -   -   -   -  

  • sewen

    Nemam šta pametno nadodat. Kad bi svi, ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu....

    avatar

    27.04.2025. (08:32)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Kad bi krenuli od one šta ne želiš drugome ne želiš ni sebi...možda.....al radije krećemo od drugog nego od sebe...pa imamo vječnu zimu pod kožom jer nikad se ne zna kad će jezičac bit dovoljan da prevagne... .proljeće je...ali je li??

    avatar

    27.04.2025. (17:19)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Ne znam, počela sam se bojati same sebe i svoje nesposobnosti da
    malo kritičnije progovaram kao što sam to nekad radila, kritika od sebe
    dalje. Kao da me cijela ova vjetrometina (ne zamjeri vjetre) otupljuje, kao da mi ponestaje snage za bilo kakvo pometanje, a to me jako
    brine. Ostaje mi još trunka divljenja prema osobama koje sve stvari
    znaju stavit na pravo mjesto, a ja u nekoj "nirvani", nepomično stojim
    zaustavljena negdje dok sam očekivala nešto, a sad baš ništa. Sve
    sam manje potrebna a to je znak..., neću dozivati. Jedino dobro što
    mi je ostalo je da sam oslobođena bilo kakvih negativnih osjećaja
    prema drugima, a i to mi se čini univerzalnim, ne zaslužuju svi isto.
    Još jednom osvrt na Papu..., stvarno sam vjerovala u njegove dobre
    namjere i želju da barem malo skrene pažnju na to kako smo svi samo beznačajni crvići koje na kraju pojedu istoimeni. Sretno mu putovanje:)))

    avatar

    27.04.2025. (18:53)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    O jednom papi sam pisala diplomski rad iz povijesne perspektive, o drugom sam pisala esej s njegovim ključnim vodiljama. Ipak, priznajem, ovaj mi je bio draži, iako bi se o mom vjerovanju dalo diskutirati.

    Proljeće je, a u meni nemir. I doista je tako.

    avatar

    28.04.2025. (19:24)    -   -   -   -  

  • Livija Less

    Jako lijepo si to sročio. Život je zona interesa, ništa manje, ništa više, sa ponekim tračkom emocije. Čim ih je previše, prelaziš u nepoželjnu osobu. Anaboni dobro zbori o glumi. Većina odglumi i cijeli život. Tako su nas odgoj, predrasude, frustracije naučile. Po blagosti si, dragi Vjetar poznat, nemoj ju nikad izgubiti.

    avatar

    29.04.2025. (01:26)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Ništa za dodati. Izvrstan tekst. Baš.
    Iako, rijetko koji tebi nije takav - izvrstan.

    avatar

    29.04.2025. (11:35)    -   -   -   -  

  • NF

    ma susreo bih se ja već davno sam sa sobom, ali te rupe na putu godinama ne popravljaju, ja sam priznajem kriv što se nisam školovao za poduzetnog vozača cestopokrivača ;)

    avatar

    30.04.2025. (09:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...