Livija Less

Magla je zaprtila put od prozora do ulice.
Ne vidim prolaznike,
i u slijepilu izmišljam likove.
Naprimjer, dimnjačar, starica koja prodaje cvijeće, poštar,
djeca koja hrle put škole, i jedan visoki, nadmeni par u ranim pedesetima.
Kad ih tko pogleda, osjeti zavist,
i oni to znaju.
Pa kao paunovi dižu vratove
da opravdaju takvo mišljenje.
Svaki dan su sve viši.
Mogla bi se zakleti da su jutros prošli
i da su im glave dodirivale drugi kat moje zgrade.
Pitam se, dokle će?
A onda opet pogledam kad se razvedri
oni se usitne kao dvije kišne gliste
i umigolje u zemlju.
Jesu li to ljudi s platna?
Znaš li, nebo je veliko platno.
Tko bi imao hrabrosti i dovoljno velike ruke
da razmakne platno poput zavjesa
i vidi šta je iza,
taj bi imao sreće
da u samog sebe uđe,
i pomiluje svaku stanicu i poru,
taj nečujni svijet,
krvotok iza neba.
Tako čujem da Ana Karenjina
svako jutro uzme svojim divovskim rukama tračnice
sa svih meridijana,
pa ih raskoli i od njih kroji haljine.
To je iza platna, takva čuda.

Oznake: poezija

Budućnost se priprema.
Bira haljinu za novogodišnji doček.
Marija spava i prede dahom,
pokatkad se zagrcne,
probudi, pa nastavi spavati.
Šta da ponesem u budućnost,
pita se Modrobradi.
31.12. za par dana.
Maže paštetu na kruh.
Pogleda kroz prozor.
Mora poslati mail.
Gospodin M. ne nosi mailove u budućnost.
Isključi kompjuter.
Pravi se da te nema bar prvih 10 dana Nove.
Čisto da ne podlegne iluziji
da je vrijeme za nove početke,
ili da je previše vremena iza njega.

Oznake: poezija

Idem za tobom i tvojim cvijećem

Možemo se praviti da se radi o antičkim posudama za vino,
kad ugledamo duboko u očima drugoga izvor.
Bolje je baciti se u njega.
Izraste cvijeće i poljubac maćuhice.
Rasklija se poezija.
Zato se obećavam ovoj pjesmi
u kojoj Modrobradi kuca po tastaturi,
čudeći se što je postao čovjek u odijelu.
Neka izađe na pauzu.
Ja ću poslati zračni zapis nad Sisak.
"Idem za tobom i tvojim cvijećem."
Potom će on otići na kupalište,
nabrati trantinčica
i umiti svoju crvenokosu proljećem.

Oznake: poezija

Marija, život je košnica vode.
Izblijeđeni med koji teče ka kraju.
Iskapljena, čarobna čaša iz kojih smo pili trenutke.
Postaviš li stol, stoljeća koja su čekala na gozbu, brzo će ga pozobati.
Rat začađaviti bijele oprave netom vjenčanih.
Njihove sreće, plitke i male, preliti će huda voda.
I svi će pitati: Otkud ovo i zašto?
Tvoja vjenčana oprava je u njegovoj radnoj sobi na kraju svijeta.
Ali voda zna da mora uzeti tijela.
Voda zna da je čovještvo mijena i buka.
Ona će nas prekriti tražeći nove ljude da ih napaja i žedni. I nikad se neće zasititi.
U njenoj košnici je nemir. I ona se mora kretati.
Dok se tako kreće, pomišljam,
koliko je mala mogućnost da ću te sresti, Marija
i iz zvijezda poezije izvajati u prijateljicu.
Voda je to.

Oznake: poezija

Svega imamo. Ogrjeva za kamin,
trstike na balkonu,
pelargoniju koja svira saksofon
u dnevnoj sobi,
košulje kućnog miša u ormaru,
tenisica i vjenčano prstenje.
Kad se smrači i praznina otkuca takt mirovanja,
sjeti se da svega imamo.

Zastava se vije sa našeg prozora,
i na njoj naš simbol, godine
u kojima se nismo utopili.
A mnogi jesu.
Uvijek se tog sjeti.
Tako je govorila Marija.

Oznake: poezija

Ljeti joj Modrobradi zakopčava
gornji dio badića.
Leže u pijesku kao Modrobradi i Marija.
Ona mu je nešto iznad lakta.
Oduvijek su Dinko i Marija.
Marija mu je za po kući, za po vani,
trenirka za šetnju, kaput za snijeg.
Marija mu je rukavica, novčanik i kišobran.
Ljeti mu je Marija okusa lubenice.
Tako miriši kad izađe iz mora.
Zato zagnjuri lice u njene dojke
i pomisli:
Nisam morao ni putovati na ljetovanje.
Marija okusa lubenice mijenja za Modrobradog
godišnja doba i sezonu dobrih dana
sa meridijanima koji prave bore
i kroz koje protječe vrijeme.
U dubokoj starosti, on će tražiti komad lubenice, zagristi je i vidjeti da je to tek početak.

Oznake: poezija

U zelenom raju Kupe
mreža je amforastih žilica koja se grana ispod porozne, tanke kože.
Čovjek te poželi udomiti zbog krhkog tena.
Zato ću te usvojiti poezijom.
Postati ćeš mi sin.
Prije počinka ću misao o tebi
staviti u kolijevku navrh dlana.
Njihati te dok se misao uspava.
Tako ćemo ja i ti, moj sin, svjetlonoša,
biti luka nedogođenih obitelji.
I moj nerođeni sin više me neće dozivati,
pored ovog visokog, izduženog momka.
Možemo objedovati pastrvu i salatu,
poškropljenu gustim, otočkim uljem.
I sir boje sutona.
Za stolom neispisanog blagoslova,
reći ćeš:
Majko, žurim! Pritisnuti mi poljubac u čelo i odletjeti sa svojom crvenokosom, medenom Marijom u život.

Oznake: poezija

Gospodin M. me otreso k’o snijeg sa kaputa

Gospodin M. me otreso
k’o snijeg s kaputa,
hladno, bez riječi,
ko da nisam ni tu bila.

Samo je stresao rukom,
bez traga, bez glasa,
a ja sam još stajala,
s grudom leda kraj pasa.

Reko bi’ da me volio,
al’ ne sjećam se kada,
možda u nekom snu,
možda nikada.

Sad stojim na pragu zime,
dok vjetar nosi trag,
gospodin M. ide dalje,
a ja sam snijeg što pada nag.

Oznake: poezija

Ovom prilikom pozdravljam Suputnika, Anabonku, Dinaju, Sunčanu, Eura, blog admina, Nachtfressera i sve ostale.
Nemam ništa posebno za reći pa neću ništa ni pisati.
Dobro sam, jedino novo što nije staro je da već mjesecima vježbam, iako sam bucka i da već dižem utege od 14 kg.
Poslije se lijepo osjećam.
Eto... Da imam šta još reći, rekla bi.
Šaljem gospodinu M. poljubac posred srca.

Grli vas Livija!

Oznake: Osobno

Gledam na Viasat Nature.
Znate kako se jeleni pare, tj.jebu.
Jelen piša, pa se valja u svojoj pišaći
i to je, slušaj ovo- Neodoljivo ženki.
Oplakah od smijeha....

Oznake: Jeleni i srne