Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Sarah

    Lijepo:-)
    Dječaka treba grliti.
    Zagrliti tu dragu djecu u nama.

    avatar

    14.08.2024. (14:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    neka živi dječak u tebi... daruje radost...

    avatar

    14.08.2024. (16:12)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Izuzetna pjesma. Dok se sjećaš, u tebi je ostalo dosta od tog dječaka.

    avatar

    14.08.2024. (16:15)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    Eto, grlim ove riječi, ovaj vlak prema moru
    dječaka punog radosti i snova
    onoga, koji je upisao svoje inicijale u debeli list
    agave
    ne samo za tada nego i za svo vrijeme poslije
    i stvorio - u sobi prigušenog gorućeg sunca -
    sjećanje pretočeno u malo riječi a punog srca
    i zato
    pružam ruke koje grle daaaalekoooooo

    avatar

    14.08.2024. (16:53)    -   -   -   -  

  • sewen

    Valja istim putem natrag...

    avatar

    14.08.2024. (22:03)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    dani djetinjstva nekad su tako živi kao da sam tamo

    avatar

    15.08.2024. (11:52)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Takvo je i moje raspoloženje ovo ljeto. :)

    avatar

    15.08.2024. (23:05)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    Nekad mi se javi neka slika, neki trenutak, osjećaj
    Uglavnom je to osjećaj bezbrižnosti
    Takvu bezbrižnost imaju samo djeca

    avatar

    15.08.2024. (23:52)    -   -   -   -  

  • pričopričica

    Najljepše je kad smo bili djeca.
    Ta sjećanja nas drže i zatreperi nam srce svaki put

    avatar

    17.08.2024. (14:40)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Eeeeeee... topla poslijepodneva u ljetima bez kraja. Čekanje da mine žega, jer na kupanje se išlo ujutro, potom riješio ručak i sad je siesta.
    Soba je topla, zamračena i jedina svjetlost je ona što se kroz sitne rupice prozorskih sjenila probija.
    Čeka se večer.
    Da ekipa iziđe na stepenice...

    avatar

    18.08.2024. (14:46)    -   -   -   -  

  • viviana

    Sjećanje je vezivo koje cjelinu drži na okupu.

    Pjesma je naizgled jednostavna, ima tu lijepu liriku, sentiment koji plijeni, ali to je ipak tek jedna njena razina - deskriptivna, jer sadrži i drugu kao ontološko pitanje o tome - tko je taj koji govori - vidi i sjeća se - s pogledom unutra "dječak u meni sjeća se" i s pogledom izvan na jednog osamljenika koji se u sebi sjeća dječaka kako se sjeća.

    Ovo je u svojoj suštini jedna vrlo rafinirana, kompleksna misaona pjesma - poticajna za razmišljanje. Upućuje da je cjelina otvorena - kao pogled. Upućuje da cjelinu sačinjava pogled koji je uvijek nekako kao za stepenicu, stupanj više (razina više, ili viša razina) od onoga na što se odnosi. I taj "netko, ili nešto" ostaje neodređen, ali je određujući.

    Od Descartesa naovamo, to je otvoreno ontološko pitanje. Ali pitam se, može li se uopće odrediti ono čime određujemo?

    avatar

    21.08.2024. (18:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...