Komentari

y-complicated.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • The Art Of Being Yourself

    Ajde dosta tih pjesmuljaka, napiši nešto! :)))

    avatar

    22.05.2024. (13:28)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    tinejđerski đir

    avatar

    22.05.2024. (13:38)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nešto.

    avatar

    22.05.2024. (13:43)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Vidiš da nije bilo teško.

    avatar

    22.05.2024. (13:47)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Nešto..................................................................... ............

    avatar

    22.05.2024. (14:40)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Lilianke

    Tri stvari su nam ostale od raja: zvijezde u noći, cvijeće po danu i dječje oči.

    avatar

    22.05.2024. (15:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Drži se draga Ypsilonka!!!!

    avatar

    22.05.2024. (15:32)    -   -   -   -  

  • Euro

    Ti ne da neces,nego ne mozes..
    Tak i ja kad mi kazu da dodjem raditi subotom..

    avatar

    22.05.2024. (16:15)    -   -   -   -  

  • sewen

    A vidi Nje sad.....

    avatar

    22.05.2024. (16:43)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Pa ne znam.
    Ja koja sam poznata "nudistica s bloga", moram priznati da se nisam ovdje razodijevala riječima da bi me tu itko razumio. Moj motiv bio je da zbacim sa sebe teško. Napisano manje boli, manje steže, manje guši i peče.
    Razumijelo me, ili se to tako meni činilo, negdje oko 20 % posto ljudi ovdje i to smatram dobrim prosjekom, s obzirom na različitost okolnosti u kojima živimo, temperamenata i naravi.
    Ne pišem više tako jer ne želim odudarati, ne pada mi na pamet više izokretati svoju utrobu, krvariti javno, da bih eventualno dobila natrag osudu, čak i nerazumijevanje manje boli.
    Shvatila sam ( napokoon:-))) da se trebam razodijevati ( jer samo takvo pisanje nešto vrijedi) sebi samo i za sebe, na meni dragim i skrovitim mjestima.

    avatar

    22.05.2024. (16:57)    -   -   -   -  

  • j

    Mislim da razumijem to što si napisala, a čak si zamišljam i to da barem malo razumijem ono što nisi. A i ako baš ne razumijem, što za mene ne bi bilo nikakvo čudo, onda sam se nekako potrudio razumjeti, valjda se i to malo računa. Uostalom, mislim da je za ovo mjesto čak pomalo i vrednije to da netko pokušava nešto razumjeti nego da to uspijeva. E sad zašto, o tome isto možemo napisati post. Ili o tome zašto ne. Ili ne napisati :)).

    avatar

    22.05.2024. (17:27)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Pa naravno, svaki korak se broji. :)

    avatar

    22.05.2024. (17:41)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ovo je moglo biti tajno i skrovito mjesto idealno za dijeljene duše, ali kako @sarah reče nije.

    Jedan dobar trenutak ovdje je bio kada mi je netko rekao kako dostojanstveno nosi svoje gubitke i ne prikazuje ih javno (valjda kao ja bazumnica).
    To je išlo iz osobnog nepodnošenja ne zato što ta osoba ima nešto protiv nečije boli jer u suštini iskazuje sućut za tuđe bol i puno manje povrede.

    U suštini nije ni to razlog što nisam mogla napisati post jer uvijek će biti onih koji te neće obobravati ili će osjećati animozitet.

    Nije bolje ni lakše kada se podijeli. To je razlog.
    Hvala ljudi što mi dođete na post bez posta.
    I to "računam"!

    avatar

    22.05.2024. (17:45)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ja mislim da nas ne bi trebale pogađati tuđe riječi.
    Tko neće s nama, ne mora....
    Tko ima drugačine poglede, neka mu.
    Tko.ima drigačije načine iskazivanja sebe, neka mu.

    Evo, gledam sad svoju situaciju , i zapravo što je nekom normalno, drugom nije, ovo da se netko dostojanstveno nosi s gubicima (pa šuti) možda stoji i možda sd doima dostojanstvenim u njihovim očima, ali kakve to veze ima s onim kojima je (poput mene) javno izgovarati svoju bol potrebno?

    Samo je bitno samopodržati se, samoprihvatiti se.... i izraziti , živjeti, sebe...

    Naći će se uho koje nas razumije, koje shvaća naš način....

    A ostali... svak svojim.putem.

    avatar

    22.05.2024. (19:18)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Srećom pa se život samoobnavlja...

    avatar

    22.05.2024. (19:19)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Otkidam na nepostojanje linka arhiva... ne mogu skrolati postovima unazad (ni ja ni itko),
    Ajd, s kompa ću kroz listu.....

    avatar

    22.05.2024. (19:24)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nema ničega vezano uz ovaj post na prošlom postu.

    avatar

    22.05.2024. (19:26)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    O dostojanstvenosti seru oni koji nisu, srećom njihovom bili na nekim mjestima. Seru, a neki njihovi bliski su za puno manje stvari (u)padali u neka grozna stanja prije njih.

    Ali sve, sve je to nevažno jer je cijeli upis bio licemjeran.
    Mi ovdje jedni o drugima znamo svašta, ali samo zato što smo to ovdje pisali i nikako drugačije. A svi znamo svašta.

    Tako i ja "sve o svima" ovdje znam jer je izašlo iz "njihovog pera".

    Ima ovdje par blogova, dvije zene posmrtno objavljuju o gubitku svojih kćeri, jedna je pisala o umiranju svog djeteta dok se događalo, ti koji u tome vide nešto nedostojanstveno, nek ako imaju muda tamo to napišu.

    Blog od @sredovječnog je u cijelosti bio posvećen njegovoj pokojnoj supruzi, ti si godinama pisala o svom pokojnom suprugu. Svi oni kojima je to nedostojno nek se gone u materinu i što dalje od mene.

    A pičke čitaju kriomice i u toku su, to da.

    avatar

    22.05.2024. (19:53)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    Nekako mi je uvijek bilo lakše kada sam ispisala i ostavila neki trag u ovom beskraju, osjećala sam se kao da je dio tereta pao. Podržavali su, nisu, razumjeli su, neki nisu, neki su tješili, neki napadali. Najvažnije mi je ipak bilo skinuti makar djelić toga tereta.

    avatar

    22.05.2024. (20:05)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @metamorfoza, u ruci držim mobitel i kada ću željeti podijeliti nazvat ću te. Jednostavno je.

    Osim toga u vrijeme kada si ti pisala blog je bio savim nešto drugo.
    Od tih ljudi s kojima si ti tada intenzivno komunicirala vidim ovdje samo @Arta.

    I njega ću nazvati kad se uputim prema njegovom kraju.
    I opet jednostavno.

    @Blog nije blog koji je nekada bio jer da je i ti i @Art bi pisali, a ne svraćali.
    Odoh....

    avatar

    22.05.2024. (20:39)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Blog čine ljudi, @Ipsi.
    U moje i Metino razdoblje intenzivnog pisanja ovdje, nismo se baš nimalo poznavali i iz te je anonimnosti išla i ta vrijedna i kvalitetna ispovijedna linija, koja pisanje i čini pisanjem.
    Sve drugo sada obična je zeka peka.
    Malo bi piškila, malo kakila- forma, tako ja to vidim.

    avatar

    22.05.2024. (20:48)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    Bile smo Sarah i ja da u isto vrijeme, mislim da sam skoro 15 godina tu, bilo mi je ljepše prije to je istina i tako uvijek govorim.

    avatar

    22.05.2024. (21:33)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    U to vrijeme nisi čitao blogere koji te nisu zanimali, nego si se "udruživao" i čitao po nekim svojim interesima.

    Neku reći ćemo "ljubavnu tematiku" nisam pratila, @Arta recimo jesam jer pisao područje koje me zanimalo.

    Ono što nikada nisam kužila je odakle potreba iskočiti "iz žbuna" i posrati nekoga koga ne čitaš, nije ti zanimljiv i potpuno je nevažan čak i za tvoj blogerski život.

    iz te je anonimnosti išla i ta vrijedna i kvalitetna ispovijedna linija

    Misliš na međusobno nepoznavanje?

    Meni to ne smeta, poznavanje dapače, ono što sve @metamorfoza ili @Lilianke u ovom trenutku znaju o meni "ne stane na blog", možda je već roman! :)

    To sam što sam. Van bloga na blogu. @Blog sam promatrala dijelom svog privatnog života tako sam se i ponašala. Na poslu recimo rijetko ili nikako iznosim svoje privatne stvari jer ne želim dijeliti s tim ljudima. Nismo u takvom odnosu, ali u svojim privatnim odnosima dijelim sve, neprerađeno, upravo takvo kakvo je tog trena. Bez kalkulacije, predumišljaja.
    Stvar je u tome da takve odnose želim imati i imam. Nikako kod mene po tom pitanju neće doći do promjene nego jedino što se može dogoditi da ono što se ne uklapa u moju viziju "kvalitetnog života" može otpasti. To je sve.

    Da blog su ljudi, i ima još šaka divnih ovdje zato ovaj blog ovdje još stoji.

    avatar

    22.05.2024. (21:52)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Mislim da ljudi koji nisu spremni izlaziti sa najosobnijim stvarima bilo na blogu bilo u privatnoj sferi imaju jako opravdane razloge za to. Netko tko prolazi kroz težak period života možda ni nema snage ni potrebe izlagati detalje svog života pred drugima.
    Nećemobu reali izaći na trg i urbi et orbi izvikivati svoje boli.
    U virtuali kao možemo, kao trebali bi, ali oni koji imaju jasne granice javnog i privatnog to ne mogu jer se to kosi s njihovim karakterom.
    Osobito dok prolaze kroz to nešto.
    Imati jednu, dvije osobe s kojima ćeš se čuti ili vidjeti i razgovarati je meni vrijednije nego ispisati to nešto ovdje.
    Osim ako će biti toliko zakukuljeno da nitko ni ne kuži da je to osobna priča.
    Ukoliko ćes je pisati tu, moras to uciniti s dovoljnim odmakom.
    Bespotrebno je sam sebi crtati metu na prsima, smatram, jer komentari koje ces dobiti te nece zadovoljiti, koliko god empatični, pametni i puni razumijevanja bili.

    Ispisati sve ne mora biti niti olakšavajuće, moje iskustvo barem je takvo, jer ce se uvijek naći neka dežurna budala koja će sa patološki nakačiti i zlobno se sprdati.

    Osobno u životu trenutno imam dvije osobe s kojima mogu sjesti i pričati o bilo čemu iz svoga života. Delikatne stvari ne želim dijeliti sa svima, ni privatno, ni na poslu ni ovdje.
    Nije sve za svačije oči, a niti uši.

    avatar

    22.05.2024. (23:29)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Što god da je bilo, bilo je, treba polako naprijed. Bit će boljih, bit će lošijih dana, ali neke ciljeve staviti pred sebe i krenuti tim smjerom.
    Ponosno i s puno ljubavi prema sebi, za početak.

    avatar

    22.05.2024. (23:52)    -   -   -   -  

učitavam...