Komentari

lousalome.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • Annabonni

    .......i zbog tog "groznog gubitka vremena " tebe dugo nije bilo ?

    Bolje to, nego da te pojela vlastita hibernacija......Dobro se vratila na 1. april ove godine Gospodnje

    avatar

    01.04.2024. (21:50)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro došla u blogocarstvo fascinacijo najvećeih mislioca, nietzscheova nad ženo... fasciniraš ovom objavom... nadam se nije samo aprilska šala...

    avatar

    02.04.2024. (08:35)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Zeleni travanj :-)).

    avatar

    02.04.2024. (08:42)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Odavno ne pročitajh bolji post i realniji prikaz svakodnevice većine nas.
    Samo...
    Možda da pripaziš da ne skreneš u ogorčenost.
    Ne želim zvučati kao neki osrednji lajfkouč, al uživaj čim više.
    Peace.

    avatar

    02.04.2024. (09:17)    -   -   -   -  

  • Iznajmljivačica

    Oni su te ubili jer ne trpe bolje od sebe, jer se ne uklapaš u njihov standard izvrsnosti. Jer su oni na vlasti, a ti i tebi slični ližete rane i potiho protestirate virieći iz raznih skloništa. Ne zato što ste slabići i pičkice nego zato što je to mudro. Za sada.

    I jako si me drmnula.

    avatar

    02.04.2024. (09:35)    -   -   -   -  

  • airsoft pokret Plaćenici

    Zanimljivo promišljanje s kojim se vjerojatno mnogo nas susrelo kroz život. Ubijanje kroz mobing počiva na okruženju kojim dominiraju samodopadni likovi opijeni svojom moći. Točno.

    Rješenje problema je promjena okruženja ili promjena vlastitog mentalnog sklopa. Ako prvo nije moguće drugo se postiže s postizanjem zena boliqurčine i posvećivanju bitnim stvarima u životu. Za mene osobno to nije joga i crtanje, već nešto drugo.

    U tome se sama moraš pronaći. Početi raditi ono što te ispunjava.

    avatar

    02.04.2024. (09:37)    -   -   -   -  

  • Lou Salome

    hvala na promišljanjima

    avatar

    02.04.2024. (13:55)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Well, well,
    Jako dobar tekst za nekoga tko je izgubio sposobnost pisanja. Prije će biti da si izgubila užitak u pisanju. Zanimljiv tekst, iako težak za tebe. Osobno jako često koristim tu ideju, umrijeti s 25, biti pokopan sa 70 ili koliko već, jer je stvarno dobra i istinita. Ajde, koliko uopće znaš zaista živiš ljudi? Pa to je šačica. Mislim da to što si imala prije, uglavnom imaš i sada, ali spava. Emerson je negdje u svom dnevniku, u 19. st. napisao kako se ponekad osjeća kao da je izgubio želju za bilo čim. A onda se pojavi netko ili nešto i stvar se promijeni. On je to jako zanimljivo usporedio s magnetom koji stoji u ladici i djeluje kao da je izgubio svoje magnetno svojstvo. Međutim, čim se sretne s čavlom, odmah ga privuče. Riješenje je potražiti neku zraku koja će napraviti razliku. Čim se stvari malo drukčije poslože i promijeni se konstelacija, sve je odmah drukčije. Vidi malo jel ima kakva zraka koja se može probiti kroz tamne oblake.

    avatar

    02.04.2024. (19:11)    -   -   -   -  

  • j.

    Kažu da na svijetu postoje dvije grupe ljudi, oni koji su razočarani i oni koji su zgaženi. Vjerojatno postoje i oni koji su istinski sretni, ali sasvim je moguće kako ti još nisu shvatili da pripadaju u jednu od ove dvije grupe.

    Još je Mladen Delić krajem osamdesetitreće promatrajući let lopte nad loše osvijetljenim travnjakom konstatirao sasvim određeno i nedvosmisleno kako „nema vremena“; ljudi su to izgleda shvatili kao vapaj očajnika koji zbog jedne lopte više ili manje u nekoj tada još koncem ispletenoj mreži ne može doseći dnevnice u Parizu, ali ljudi uvijek stvari shvaćaju pogrešno; u stvari se radilo o očitoj i jasnoj spoznaji činjenice kako je trenutak sve, a sve trenutak – pa dakle vrijeme niti može postojati, niti – sasvim konzekventno – postoji.

    Nema vremena.

    Dakle, ne može se izgubiti nešto čega nema, jel tako?

    E onda, zapravo, sve bi mogao biti dobitak: i spoznaja, i bol, i žudnja, i razočaranje, i stvaranje kamene duše koja bi pisala, a više niti zna o čemu bi i kako i zbog čega pisala.

    Pisali bismo možda i zbog toga da sebi dademo zadovoljštinu; da sebi dokažemo da to umijemo – i da u tuđim očima i dušama možemo zakuhati vodu na sto pa doseći čas zanosa u kojemu će pomisliti; vrijedilo je ovo sve – ako ni radi čega, a onda radi tog časa.

    Malo brus. Mi bismo opčinjavali druge, pa da oni vele: vidiš koja je to faca; tako se piše.

    Onako kako čovjek primjerice pomisli da bi trebalo kada Nehljudov ostavi sve i pođe za Katjom – jer kakti shvaća da tako mora. Da tako želi. Da je sve ostalo tlapnja – i gubitak.

    A oni koji rade nešto što žele, ti ljudi navodno i nisu nešto posebno; to je dokučio još Šotola kada je pateru Hadu u usta umetnuo onu strašnu misao kako su istinski heroji samo oni ljudi koji rade ono što ne žele.

    Očito je u tome kvaka: raditi ono što ne želiš. Neporočan i umjerenome zakonu mio pojedinac morao bi ovdje naglas zamijetiti da nema pojma kako to niti zašto, ali sve ostalo već je očito odavna prokljuvljeno kao gubitničko. :)

    avatar

    02.04.2024. (21:55)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    da

    avatar

    03.04.2024. (12:13)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Draga Salome,
    nikad nije kasno za poraditi na svome biću.

    avatar

    05.04.2024. (13:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...