Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • jelen

    Samo bi pitao nešto dok ne zaboravim- jeste li išli ono od Lepoglave do vrha Ivanščice pa prema čemu ono? Milengradu? Nešto smo spominjali tu rutu lani u jesen ako se dobro sjećam.

    avatar

    02.02.2024. (21:03)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    ja te neću ništa pitati : ovo je pravi muški solilokvij

    avatar

    02.02.2024. (21:19)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Huk sove u podne ; kako si se samo sjetio.
    Danas si Tribuson.
    Čovječe! :))

    avatar

    02.02.2024. (21:22)    -   -   -   -  

  • j.

    Nismo, dobri čovječe; moj frend se boji krpelja, veli da su sa Ivanščice i Kalnika najstrašniji, kaj da mu radiš, a ja sam previše ustrašen od Strahinja ili nekud sa zapada ići sam na vrh pa dole u Budinšćinu, ono kak smo rekli, jednosravno iz te oetlje mi je no way out :)).

    Ane, ovo su šuplja staračka pretakanja :).

    Galaxy, to sa sjećanjem, nije to ništa posebno, to dođe s godinama; saznat ćeš kad budeš trebala saznati, hvala Bogu, još nisi :)).

    avatar

    02.02.2024. (22:05)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ne sjećam se, jasno, ovog zviždanja i konkretne situacije, ali se dobro sjećam što nisi smio govoriti a što si baš trebao govoriti, što se nije smjelo pjevati, a što se je baš trebalo pjevati, kako se je trebalo mahati kad bi određeni ljudi prolazli, i kako si trebao biti sretan, bio zapravo sretan ili ne, i sjećam se vječne Milicije o Božiću u našem selu, prozivanju na ploču djece koja idu na vjeronauk, sječam se zadržavanja na granici jer idemo iz Rima, kao, nosimo protudržavni materijal (kazete s crkvenim pjesmama i osobne fotografije s Papom), sjećam se, sjećam se.... svašta se sjećam.

    avatar

    02.02.2024. (22:42)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Je, dođu godine i naviru sjećanja...a u njima se svega nađe......ponekad se zgrči želudac al već za tren kažeš, nema toga više...to je samo bljesak uspomene...neke su lijepe, neke...ne ponovilo se...

    avatar

    02.02.2024. (22:58)    -   -   -   -  

  • luki2

    Koja sjećanja...koji opis.....U mnogome si u pravu. Ljubim!

    avatar

    02.02.2024. (23:11)    -   -   -   -  

  • NF

    lijepo ispričano i sve poznato, možeš misliti kakve su bile moje dogodovštine, ja se dopisivao s njemicom ;)

    avatar

    03.02.2024. (20:33)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Znak onog što tek dolazi, nagovještaj jasan da se vremena mijenjaju.

    avatar

    05.02.2024. (07:19)    -   -   -   -  

  • sewen

    Nemam zapravo šta komentirat. Proguta san tekst iako je dug. Jer život je.... Život je.... Život....

    avatar

    05.02.2024. (14:58)    -   -   -   -  

  • starry night

    Nedavno sam slušala priče iz vojske, iz Bjelovara, muške priče o čizmama i gljivicama, hrkanju i stražama, oteklim nogama i straži u papučama i ko ga hebe, neću ja tu biti i napuštanju isuviše mračnog i opasnog mjesta u nekoj šumi u samoći i traženje ljudskog društava za prebroditi noć, zanimljive su te priče, ova je iz vojarne, a ima ih i iz kasarni, priče o čučavcima bez vrata i velikim i malim nuždama kad te svi mogu gledati pa sam pitala a zašto bez vrata, pa da se ne može vojnik objesiti, bio je odgovor.

    avatar

    05.02.2024. (16:17)    -   -   -   -  

  • Blumi

    Je, televizija je svakakva i mnogi se osjećaju dobro kad ističu kako je uopće ne gledaju. Čovjek bi pomislio, pametni ljudi imaju pametnijeg posla. A onda vidiš da ti isti imaju vremena baviti se nečim na što nemaju utjecaj, ne mogu promijeniti program, gledati s odgodom, ... na kraju ispadne da je televizija mila majka, Jamajka, za onoga tko ima mrvičak snage u bar jednom prstu jedne ruke. Ono što je bilo i prošlo, pogotovo loše, neka voda odnese bestraga, naučiti ionako nećemo ništa.

    avatar

    05.02.2024. (17:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...