sretna sam sa sobom i svojim prosjekom ... da sam nešto izvan toga, bilo bi drugačije, ali očito je u Knjizi sudbine drugačije zapisano pa neka se to ostvaruje što je Netko (Bog) zapisao u Knjizi sudbine mog života
13.11.2023. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow-uvijek je drugačije kada se ide izvan okvira. Nedavna komunikacija me potakla da sastavim blog u ovom kontekstu. Čovjek mora biti zadovoljan, istinski, svojim odabirima i onda je sve na mjestu. Zanima me, da je ikada postojala težnja da budeš nešto izvan kako si spomenula? Zanima me stav i mišljenje o ovoj temi, zbog osobne perspektive.
@Galaksija- malo si me zbunila, izjavom "ne osjećati ljubav", pa moram priznati da te ne razumijem u tom kontekstu. Zašto je ne bi osjećala ili je ne bi bilo u tebi?
13.11.2023. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@WORLD OF A DREAMCATCHER - da, željela sam biti nešto drugo i upisala sam taj faks: Filozofski fakultet, reodovni student: arheologija i engleski. Primili su me. Obožavam arheologiju, a engleski mi je "drugi materinji jezik", jer sam zaljubljena u taj jezik i danas pišem poeziju na engleskom.
Međutim, došla je gorka stvarnost: otac je imao malu mirovinu, mama nije radila i oni su jedva čekali da ja završim srednju školu i da se zaposlim.
Došla sam doma s indeksom i pohvalila se da sam primljena na Filozofski faks, moji željeni smjerovi, a otac je rekao: "slobodno možeš vratiti indeks na fakultet, moraš naći posao, jer te ja ne mogu financirati kao redovnu studenticu. Ako želiš studirati, zaposli se i studiraj izvanredno."
Puklo je nebo iznad mene, srušili se snovi, umrla sam u sebi taj tren, ali sam i oživjela, jer sam vidjela voljene ljude koji su me pazili, mazili, čuvali. Našla sam oglas, zaposlila se i počela raditi. Upisala sam 1980. izvanredni studij na Ekonomskom fakultetu i završila ga. U firmi sam napredovala do šefa odjela, ali kako je to bio stresan posao sa puno podmetanja (obožavala sam ga), otišla sam na bolovanje i dugih 6 mjeseci me nije bilo. Kad sam se vratila, postala sam samostalni referent za investicije - sam svoj šef, odgovarala sam samo šefu Službe i direktoru tvrtke. Imala sam svoj mir i tih 17 godina koje sam provela na tom radnom mjestu bile su mi najljepše i obožavala sam taj drugi posao.
Eto, to se meni dogodilo, ali: nikad nisam zaboravila moju prvu ljubav: arheologiju i engleski. Sve što se tiče arheologije - pratim na TV, obožavam te dokumentarce ili mitske filmove (fantasy) anyway, ... bilo je sve drugačije, nego što sam željela, ali kako kažem: Netko (Bog) je odredio moj put u Knjizi sudbine mog života i tako je moralo biti.
Možda u drugom životu i budem arheolog i to rođena u Engleskoj ili Americi ili Irskoj ili Kanadi ili Australiji (to govorno područje), jer neke stvari me vuku iz prošlih života u Englesku, Irsku: prošla sam postupak regresije u prošle živote 2 puta: 1990. i 1991. i o tome sam ovdje pisala pod naslovom "Regresijska lambada" ... bilo je to nezaboravno iskustvo i sad mi je jasno zašto mi je u ovom životu baš ovako kako mi je.
13.11.2023. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow- Hvala ti na odgovoru. Iskreno. Cijenim ovo. Ali iz svega napisanog ja ne bih rekla da si prosjek. Pročitaj što si napisala :) Možda je žrtva trebala pasti u smislu odricanja od svojih ideala koji su ti ljubav, ali borac si. Izašla si na tron. Postala sama svoj šef. Malo si ipak iznad prosjeka, iako misliš drugačije :))) Za regresiju sam čula i čitala, voljela bih to proći, ali me strah suočavanja s istinom
13.11.2023. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti :) ma, ne mislim da sam prosjek, ali mi je lijepo u sjeni... moj svijet je poezija, nekad moja firma, muž i pas, a sada muž, pas, poezija, moji prijatelji koje poznam i koje ne poznam, a prijatelji smo
inače, prošla sam nehipnotičku regresiju, regresija dovođenjem na alfa nivo, ali o tome drugi puta
13.11.2023. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow- biti u sjeni je velika razlika od toga kada si napisala da si sretna s prosjekom...Biti u sjeni je dio mudrosti, samo pazi da nisi tuđa sjena :)** Živi svoj svijet, jer tamo gdje nalaziš samu sebe je najljepše...Za regresiju-drugi puta
13.11.2023. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikad nisam tuđa sjena, uvijek sam svoja, originalna, direktna, nekad brutalna, ako me netko nagazi nepravedno, a ok kad je netko ok sa mnom
Sjena duše - taj nick je od 2.12.2003. i tako sam nazvala moju 1. zbirku poezije "Sjena duše" i taj nick nosim već 20 godina - sviđa mi se... volim sjene i njihove igre, volim taj njihov neuhvatljivi ples i tu nepredvidljivost, jer sam užasno nisko rizična osoba - ne riskiram, ali sjene su te koje su nepredvidljive pa je to ta sjena koja me fascinira ..
o regresiji otvori temu pa ćemo pisati ... volim takve teme :)
13.11.2023. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow-za originalnost i biti svoj sam uvijek, taj dio bez razmišljanja potpisujem. Sjene su jako zanimljive i sviđa mi se tvoj opis i viđenje njih. Regresija- trebala bih skupiti još malo informacija o tome, pošto nemam osobnog iskustva, pa da mogu složiti smislenu temu, ali imam temelje za to. Podsjetila si me, pa znam gdje tražiti
13.11.2023. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek biram sreću, a ta sreća (uživanje u svom životu i poslu) donosi uspijeh i ispunjenje ciljeva, želja i potencijala. Moj tata je bio poput Tvoje prijateljice, ali moja mama i baka du mene poticale da budem što bolja npr. u skoli, obrazovanju. Mislim da se znam izboriti za svoje mjesto pod Suncem, i trudim se dati najbolje od sebe. Nisam skromna, ne dam na sebe jer dobro znam koliko vrijedim. Ljubim!
13.11.2023. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ravnoteže i unutrašnjeg mira radi, najbolje je biti zadovoljan sobom u statusu kojega sam izabereš. Kažu u nas u Dalmaciji, da NE valja prstom dirati nebo - predaleko je
13.11.2023. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow - također :) @luki2- da, tu se slažem, treba biti sretan, onime što te okružuje, onime što radiš i općenito težiti nekom zadovoljstvu. Hvala ti na komentaru i mišljenju. A znati vlastitu vrijednost, je najveća vrijednost :) kao i znati izboriti mjesto pod Suncem-nekima je taj dio teži... @Annabonni- uvijek na kraju biramo sami, problem je ako malo prekasno shvatimo da smo možda odabrali krivo. Super je kada je čovjek zadovoljan izborima, ali iz bliskih krugova znam one koji to nisu, a opet odabiru biti prosjek. Jer im je linija manjeg otpora lakša. Recimo, taj dio mi je teško razumjeti :/ Ne valja dirati nebo, ali svi bi voljeli dotaknuti Mjesec. Hvala na komentaru
@Galaksija- obzirom na postavke, ne mogu više korigirati svoj komentar, samo želim reći da sam te shvatila :)))
13.11.2023. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prosjek je ravnoteža, statistički gledano prosjek dominira, a osrednjost iliti mediokritet je ispod prosjeka... teško je ocijeniti sebe i staviti u jednu kategoriju... to bolje čine drugi... no svi mi u sebi nosimo i palanku koju ne želimo iznjeti na vidljivost... vanitas vanitatum... bježim od sajmišta taština...sebe vidim u rasponu izmežu želja i njhovih ostvarenja...promjenjivo je to... nekd prevagne jedna nekad druga strana... i horoskopski sam vada, dakle u prosjeku sam...
14.11.2023. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je problem u kompetitivnosti; ljudi se uvijek imaju potrebu uspoređivati, mjeriti, vagati - i to najčešće mjerilima koja važe za samo dio njih i koja nekima donose prednost, a drugima nevolju. Živjeti u zajednici u krajnjoj liniji nije odabir, nego nužnost; onaj kome nije tako - ili je zvijer, ili bog. Mislim da od svega toga ne bi trebalo praviti vrlinu, nego promovirati pronalaženje najmanjeg zajedničkog nazivnika. Biti sam sebi dovoljan nije stoga moguće, ali može biti nekim zamišljenim, čak prilično dohvatljivim ciljem, barem djelomično; ljudi koji su sami sebi dobro društvo u pravilu će to biti i drugima - ako ih ovi ikada zatrebaju.
Ili, kako je rekao Pascal, svi problemi svijeta proizlaze iz činjenice da čovjek ne umije sam na miru sjediti u svojoj sobi.
To s trebanjem izgleda da je ključno; nije siromašan onaj koji malo ima, nego koji puno treba; nije problem nahraniti gladne, nego site. Teško da će čovjek te stvari riješiti prije propasti. Svoje, ili ukupne propasti ovog svijeta.
14.11.2023. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dinaja- sve je nekakav balans, ali navodiš da sebe vidiš između želja i ostvarenja, samim time ulaziš u domene iznad prosjeka... Jer, ako imaš želju i ideš za time da želju ostvariš znači da si izašla iz zone komfora. Govorim o težnji koja leži u čovjeku i tome da neki idu putem da barem dio toga ostvare, a neki iako to mogu ne žele se maknuti s mjesta. Svjesni su da svaki ulog znači gubitak na nekom drugom polju. Primjer naše Janice, koja nije bezveze KRALJICA, a mogla je biti samo jedna od stotine skijašica, jedno ime u moru njih. Ali nekad prevagne jedna, nekad druga strana, to je istina, samo ako ne odustaneš od sebe i dalje si borac, za svoje ciljeve i ideale, onda definitivno izlaziš iz okvira prosjeka :***
14.11.2023. (12:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da smo svi predodređeni za neki uspjeh a ma koje postignuće dostigneš već si uspješan, i zadovoljan. Teško mi je objasniti.. Ne patim za velikim, samo onim što volim ali obično tu negdje balansiramo kao ljudi. Ali svatko je uspješan u nečem i negdje se vidi samo nije put uvijek lak.. ili dostižan.. a svaki je različit.. obično su putevi ako su veći trnoviti pogotovo ako je tu neko postignuće. Sve ovisi o svakom ponaosob.. nekad je i zdravlje u igri a nekad se mora i posrečiti jer više toga igra ulogu. Zadovoljstvo usponom tako bih ja nazvala.. a kad se natječem u nečem obično se time navodim. Biti bolji zbog sebe u svojim postignućem, korak naprijed od jučer. Dovoljan i on te zapravo vodi je osjećaj, jer uspjeh je gotovo sličan letu. Tako smo mali a onda u srcu tako veliki. Tako je i u sportu.. a mislim i u drugim aktivnostima, ali i u životu, ushićenju vođenim. A to može svašta biti, jer nije sve u novcu a time ne mora ono biti mjerilo već ono samim sobom. Prvo počinješ od sebe.. To sve vodi ka ravnoteži onog što jesi i što želiš. Ima toga i dalo bi se još nabrajati ali natjecati i mjerilo se može biti samo sam sebi. Eto moj osvrt na tvoj post:)) Zanimljivo, duboko i malo teško za objasniti u nekom većem obimu ali eto da bude razumljivo, nadam se:))) Lp*!*
14.11.2023. (13:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j.- hvala na mišljenju. Ali ispada da je tanka granica između "trebanja" i ovoga na što sam se pokušala osvrnuti. I moglo bi se razvući na 100 strana. Moj otac, kao pomorac, težio je cilju da dostigne najviši čin, u svojoj kategoriji. Postigao je to, taj dio otvorio mu je mnoga vrata. Ali ga je koštao obiteljskog života i razdvojenosti. Pokušavam ući u neku drugu domenu, ne nužno kroz moć i status. Recimo zašto neki ne žele biti najbolja verzija sebe? Zašto se ne žele graditi mentalno, fizički, duhovno? Zašto ostaju u masi, uspoređujuć se na način-"pa i ona/on je takav pa je živ". Govorim ovdje o onima koji žele priuštiti sebi, djeci, svojima nešto više ali ne žele se za to potruditi, nego stoje na mjestu i čekaju da im padne s neba. Jer je uvijek jako teško napraviti promjenu, pogotovo kada znaš da je prvi korak te promjene najteži-moraš promijeniti nešto u sebi
14.11.2023. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@BlueRose-hvala ti. Jest malo je teško objasniti jer ovo može ići u milion sfera, a kao što sam spomenula nije nužno novac u pitanju. Često se izražavam kroz prizmu metafora. Lijepo si sve opisala i sročila. Mislim da jesmo predodređeni za uspjeh samo doista postoje oni koji to ne žele postići, čak ni minimalno. Ušuškani u krevet lakog ppstojanja i to je to, jer najteže je izaći iz zone komfora-ne kažu bezveze da tamo počinje život :)** Moraš riskirati ako želiš iskustvo života :) A sport je nekako najjednostavniji primjer-jer ima onih koji žele biti nova Janica, a ima onih kojima nije u interesu uložiti trud jer su svjesni uloga i kolika odricanja to nosi. Zamisli da možeš trčati 10km u komadu, bez pauze, trčiš tu rutu godinama. Ni manje ni više-uvijek 10. Sretneš na tom putu osobu koja nakon 10km kaže kako će probati još koji metar barem. I sada imaš opciju-izabrati da staneš, jer brojka 10 je tvoja kvota godinama ili dobiti motivaciju i poticaj istrčati još barem pola metra. Mislim da mi nitko ne može opovrgnuti tu sadisfakciju uspjeha
14.11.2023. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pitanju je izbor. Prosjek postoji u aritmetici. Čak i ako " nadaren " čovjek izabere "prosjek" njegova stvar. Lijepo je biti skroman, znati gdje ti je mjesto i koje su ti sposobnosti. Skromnost je vrlina.
14.11.2023. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@matebalota-skromnost je vrlina, slažem se...Također se slažem i s time da je u pitanju izbor, sve oko nas su naši osobni izbori. Ali ova tematika može otići u 100 smjerova, tanka je nekako granica. Samo me dovelo na razmišljanje i promišljanje...Kako kažu u narodu, kad se nečeg zasitiš-"ne možeš svaki dan jesti grah". A eto ima onih koji to odabiru iako mogu jesti odrezak(metafora).
14.11.2023. (19:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
Jedna za razmišljanje...
13.11.2023. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
sretna sam sa sobom i svojim prosjekom ... da sam nešto izvan toga, bilo bi drugačije, ali očito je u Knjizi sudbine drugačije zapisano pa neka se to ostvaruje što je Netko (Bog) zapisao u Knjizi sudbine mog života
13.11.2023. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
radije ne bih imala ništa, nego da ne osjećam ljubav i da je nema u meni. :)
13.11.2023. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@shadow-uvijek je drugačije kada se ide izvan okvira. Nedavna komunikacija me potakla da sastavim blog u ovom kontekstu. Čovjek mora biti zadovoljan, istinski, svojim odabirima i onda je sve na mjestu. Zanima me, da je ikada postojala težnja da budeš nešto izvan kako si spomenula? Zanima me stav i mišljenje o ovoj temi, zbog osobne perspektive.
@Galaksija- malo si me zbunila, izjavom "ne osjećati ljubav", pa moram priznati da te ne razumijem u tom kontekstu. Zašto je ne bi osjećala ili je ne bi bilo u tebi?
13.11.2023. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
@WORLD OF A DREAMCATCHER - da, željela sam biti nešto drugo i upisala sam taj faks: Filozofski fakultet, reodovni student: arheologija i engleski. Primili su me. Obožavam arheologiju, a engleski mi je "drugi materinji jezik", jer sam zaljubljena u taj jezik i danas pišem poeziju na engleskom.
Međutim, došla je gorka stvarnost: otac je imao malu mirovinu, mama nije radila i oni su jedva čekali da ja završim srednju školu i da se zaposlim.
Došla sam doma s indeksom i pohvalila se da sam primljena na Filozofski faks, moji željeni smjerovi, a otac je rekao: "slobodno možeš vratiti indeks na fakultet, moraš naći posao, jer te ja ne mogu financirati kao redovnu studenticu. Ako želiš studirati, zaposli se i studiraj izvanredno."
Puklo je nebo iznad mene, srušili se snovi, umrla sam u sebi taj tren, ali sam i oživjela, jer sam vidjela voljene ljude koji su me pazili, mazili, čuvali. Našla sam oglas, zaposlila se i počela raditi. Upisala sam 1980. izvanredni studij na Ekonomskom fakultetu i završila ga. U firmi sam napredovala do šefa odjela, ali kako je to bio stresan posao sa puno podmetanja (obožavala sam ga), otišla sam na bolovanje i dugih 6 mjeseci me nije bilo. Kad sam se vratila, postala sam samostalni referent za investicije - sam svoj šef, odgovarala sam samo šefu Službe i direktoru tvrtke. Imala sam svoj mir i tih 17 godina koje sam provela na tom radnom mjestu bile su mi najljepše i obožavala sam taj drugi posao.
Eto, to se meni dogodilo, ali: nikad nisam zaboravila moju prvu ljubav: arheologiju i engleski. Sve što se tiče arheologije - pratim na TV, obožavam te dokumentarce ili mitske filmove (fantasy) anyway, ... bilo je sve drugačije, nego što sam željela, ali kako kažem: Netko (Bog) je odredio moj put u Knjizi sudbine mog života i tako je moralo biti.
Možda u drugom životu i budem arheolog i to rođena u Engleskoj ili Americi ili Irskoj ili Kanadi ili Australiji (to govorno područje), jer neke stvari me vuku iz prošlih života u Englesku, Irsku: prošla sam postupak regresije u prošle živote 2 puta: 1990. i 1991. i o tome sam ovdje pisala pod naslovom "Regresijska lambada" ... bilo je to nezaboravno iskustvo i sad mi je jasno zašto mi je u ovom životu baš ovako kako mi je.
13.11.2023. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@shadow- Hvala ti na odgovoru. Iskreno. Cijenim ovo. Ali iz svega napisanog ja ne bih rekla da si prosjek. Pročitaj što si napisala :) Možda je žrtva trebala pasti u smislu odricanja od svojih ideala koji su ti ljubav, ali borac si. Izašla si na tron. Postala sama svoj šef. Malo si ipak iznad prosjeka, iako misliš drugačije :))) Za regresiju sam čula i čitala, voljela bih to proći, ali me strah suočavanja s istinom
13.11.2023. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
hvala ti :) ma, ne mislim da sam prosjek, ali mi je lijepo u sjeni... moj svijet je poezija, nekad moja firma, muž i pas, a sada muž, pas, poezija, moji prijatelji koje poznam i koje ne poznam, a prijatelji smo
inače, prošla sam nehipnotičku regresiju, regresija dovođenjem na alfa nivo, ali o tome drugi puta
13.11.2023. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@shadow- biti u sjeni je velika razlika od toga kada si napisala da si sretna s prosjekom...Biti u sjeni je dio mudrosti, samo pazi da nisi tuđa sjena :)** Živi svoj svijet, jer tamo gdje nalaziš samu sebe je najljepše...Za regresiju-drugi puta
13.11.2023. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
nikad nisam tuđa sjena, uvijek sam svoja, originalna, direktna, nekad brutalna, ako me netko nagazi nepravedno, a ok kad je netko ok sa mnom
Sjena duše - taj nick je od 2.12.2003. i tako sam nazvala moju 1. zbirku poezije "Sjena duše" i taj nick nosim već 20 godina - sviđa mi se... volim sjene i njihove igre, volim taj njihov neuhvatljivi ples i tu nepredvidljivost, jer sam užasno nisko rizična osoba - ne riskiram, ali sjene su te koje su nepredvidljive pa je to ta sjena koja me fascinira ..
o regresiji otvori temu pa ćemo pisati ... volim takve teme :)
13.11.2023. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@shadow-za originalnost i biti svoj sam uvijek, taj dio bez razmišljanja potpisujem. Sjene su jako zanimljive i sviđa mi se tvoj opis i viđenje njih. Regresija- trebala bih skupiti još malo informacija o tome, pošto nemam osobnog iskustva, pa da mogu složiti smislenu temu, ali imam temelje za to. Podsjetila si me, pa znam gdje tražiti
13.11.2023. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
lijepo je s tobom komunicirati ... baš nekako opušteno, sukladno, lijepo... hvala ti :)
13.11.2023. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Uvijek biram sreću, a ta sreća (uživanje u svom životu i poslu) donosi uspijeh i ispunjenje ciljeva, želja i potencijala. Moj tata je bio poput Tvoje prijateljice, ali moja mama i baka du mene poticale da budem što bolja npr. u skoli, obrazovanju. Mislim da se znam izboriti za svoje mjesto pod Suncem, i trudim se dati najbolje od sebe. Nisam skromna, ne dam na sebe jer dobro znam koliko vrijedim. Ljubim!
13.11.2023. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
ravnoteže i unutrašnjeg mira radi, najbolje je biti zadovoljan sobom u statusu kojega sam izabereš.
Kažu u nas u Dalmaciji, da NE valja prstom dirati nebo - predaleko je
13.11.2023. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@shadow - također :)
@luki2- da, tu se slažem, treba biti sretan, onime što te okružuje, onime što radiš i općenito težiti nekom zadovoljstvu. Hvala ti na komentaru i mišljenju. A znati vlastitu vrijednost, je najveća vrijednost :) kao i znati izboriti mjesto pod Suncem-nekima je taj dio teži...
@Annabonni- uvijek na kraju biramo sami, problem je ako malo prekasno shvatimo da smo možda odabrali krivo. Super je kada je čovjek zadovoljan izborima, ali iz bliskih krugova znam one koji to nisu, a opet odabiru biti prosjek. Jer im je linija manjeg otpora lakša. Recimo, taj dio mi je teško razumjeti :/ Ne valja dirati nebo, ali svi bi voljeli dotaknuti Mjesec. Hvala na komentaru
@Galaksija- obzirom na postavke, ne mogu više korigirati svoj komentar, samo želim reći da sam te shvatila :)))
13.11.2023. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kejtoo
"ako želiš jesti kavijar, prvo moraš jesti govna" Zašto bi itko želio jesti nečiju djecu!?! Tu ti leži jedna izvrnuta lažna istina.
14.11.2023. (01:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
N po Annabonni je to najbolje oslikala!
14.11.2023. (06:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@kejtoo-samo metafora za uspjeh, novac...ako idem s polazišta da je kavijar jedna od najskupljih delicija u svijetu
@sewen- treba znati balansirati
14.11.2023. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
prosjek je ravnoteža, statistički gledano prosjek dominira, a osrednjost iliti mediokritet je ispod prosjeka... teško je ocijeniti sebe i staviti u jednu kategoriju... to bolje čine drugi... no svi mi u sebi nosimo i palanku koju ne želimo iznjeti na vidljivost... vanitas vanitatum... bježim od sajmišta taština...sebe vidim u rasponu izmežu želja i njhovih ostvarenja...promjenjivo je to... nekd prevagne jedna nekad druga strana... i horoskopski sam vada, dakle u prosjeku sam...
14.11.2023. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mislim da je problem u kompetitivnosti; ljudi se uvijek imaju potrebu uspoređivati, mjeriti, vagati - i to najčešće mjerilima koja važe za samo dio njih i koja nekima donose prednost, a drugima nevolju. Živjeti u zajednici u krajnjoj liniji nije odabir, nego nužnost; onaj kome nije tako - ili je zvijer, ili bog. Mislim da od svega toga ne bi trebalo praviti vrlinu, nego promovirati pronalaženje najmanjeg zajedničkog nazivnika. Biti sam sebi dovoljan nije stoga moguće, ali može biti nekim zamišljenim, čak prilično dohvatljivim ciljem, barem djelomično; ljudi koji su sami sebi dobro društvo u pravilu će to biti i drugima - ako ih ovi ikada zatrebaju.
Ili, kako je rekao Pascal, svi problemi svijeta proizlaze iz činjenice da čovjek ne umije sam na miru sjediti u svojoj sobi.
To s trebanjem izgleda da je ključno; nije siromašan onaj koji malo ima, nego koji puno treba; nije problem nahraniti gladne, nego site. Teško da će čovjek te stvari riješiti prije propasti. Svoje, ili ukupne propasti ovog svijeta.
14.11.2023. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@Dinaja- sve je nekakav balans, ali navodiš da sebe vidiš između želja i ostvarenja, samim time ulaziš u domene iznad prosjeka... Jer, ako imaš želju i ideš za time da želju ostvariš znači da si izašla iz zone komfora. Govorim o težnji koja leži u čovjeku i tome da neki idu putem da barem dio toga ostvare, a neki iako to mogu ne žele se maknuti s mjesta. Svjesni su da svaki ulog znači gubitak na nekom drugom polju. Primjer naše Janice, koja nije bezveze KRALJICA, a mogla je biti samo jedna od stotine skijašica, jedno ime u moru njih. Ali nekad prevagne jedna, nekad druga strana, to je istina, samo ako ne odustaneš od sebe i dalje si borac, za svoje ciljeve i ideale, onda definitivno izlaziš iz okvira prosjeka :***
14.11.2023. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°•BlueRose°•
Mislim da smo svi predodređeni za neki uspjeh a ma koje postignuće dostigneš već si uspješan, i zadovoljan. Teško mi je objasniti.. Ne patim za velikim, samo onim što volim ali obično tu negdje balansiramo kao ljudi. Ali svatko je uspješan u nečem i negdje se vidi samo nije put uvijek lak.. ili dostižan.. a svaki je različit.. obično su putevi ako su veći trnoviti pogotovo ako je tu neko postignuće. Sve ovisi o svakom ponaosob.. nekad je i zdravlje u igri a nekad se mora i posrečiti jer više toga igra ulogu. Zadovoljstvo usponom tako bih ja nazvala.. a kad se natječem u nečem obično se time navodim. Biti bolji zbog sebe u svojim postignućem, korak naprijed od jučer. Dovoljan i on te zapravo vodi je osjećaj, jer uspjeh je gotovo sličan letu. Tako smo mali a onda u srcu tako veliki. Tako je i u sportu.. a mislim i u drugim aktivnostima, ali i u životu, ushićenju vođenim. A to može svašta biti, jer nije sve u novcu a time ne mora ono biti mjerilo već ono samim sobom. Prvo počinješ od sebe.. To sve vodi ka ravnoteži onog što jesi i što želiš. Ima toga i dalo bi se još nabrajati ali natjecati i mjerilo se može biti samo sam sebi. Eto moj osvrt na tvoj post:)) Zanimljivo, duboko i malo teško za objasniti u nekom većem obimu ali eto da bude razumljivo, nadam se:))) Lp*!*
14.11.2023. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@j.- hvala na mišljenju. Ali ispada da je tanka granica između "trebanja" i ovoga na što sam se pokušala osvrnuti. I moglo bi se razvući na 100 strana. Moj otac, kao pomorac, težio je cilju da dostigne najviši čin, u svojoj kategoriji. Postigao je to, taj dio otvorio mu je mnoga vrata. Ali ga je koštao obiteljskog života i razdvojenosti. Pokušavam ući u neku drugu domenu, ne nužno kroz moć i status. Recimo zašto neki ne žele biti najbolja verzija sebe? Zašto se ne žele graditi mentalno, fizički, duhovno? Zašto ostaju u masi, uspoređujuć se na način-"pa i ona/on je takav pa je živ". Govorim ovdje o onima koji žele priuštiti sebi, djeci, svojima nešto više ali ne žele se za to potruditi, nego stoje na mjestu i čekaju da im padne s neba. Jer je uvijek jako teško napraviti promjenu, pogotovo kada znaš da je prvi korak te promjene najteži-moraš promijeniti nešto u sebi
14.11.2023. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@BlueRose-hvala ti. Jest malo je teško objasniti jer ovo može ići u milion sfera, a kao što sam spomenula nije nužno novac u pitanju. Često se izražavam kroz prizmu metafora. Lijepo si sve opisala i sročila. Mislim da jesmo predodređeni za uspjeh samo doista postoje oni koji to ne žele postići, čak ni minimalno. Ušuškani u krevet lakog ppstojanja i to je to, jer najteže je izaći iz zone komfora-ne kažu bezveze da tamo počinje život :)** Moraš riskirati ako želiš iskustvo života :) A sport je nekako najjednostavniji primjer-jer ima onih koji žele biti nova Janica, a ima onih kojima nije u interesu uložiti trud jer su svjesni uloga i kolika odricanja to nosi. Zamisli da možeš trčati 10km u komadu, bez pauze, trčiš tu rutu godinama. Ni manje ni više-uvijek 10. Sretneš na tom putu osobu koja nakon 10km kaže kako će probati još koji metar barem. I sada imaš opciju-izabrati da staneš, jer brojka 10 je tvoja kvota godinama ili dobiti motivaciju i poticaj istrčati još barem pola metra. Mislim da mi nitko ne može opovrgnuti tu sadisfakciju uspjeha
14.11.2023. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
matebalota
U pitanju je izbor.
Prosjek postoji u aritmetici.
Čak i ako " nadaren " čovjek izabere "prosjek" njegova stvar.
Lijepo je biti skroman, znati gdje ti je mjesto i koje su ti sposobnosti. Skromnost je vrlina.
14.11.2023. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
@matebalota-skromnost je vrlina, slažem se...Također se slažem i s time da je u pitanju izbor, sve oko nas su naši osobni izbori. Ali ova tematika može otići u 100 smjerova, tanka je nekako granica. Samo me dovelo na razmišljanje i promišljanje...Kako kažu u narodu, kad se nečeg zasitiš-"ne možeš svaki dan jesti grah". A eto ima onih koji to odabiru iako mogu jesti odrezak(metafora).
14.11.2023. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...