Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • j.

    Ovaj citat našao sam negdje na bespućima fejsa, nije tome baš za vjerovati; nemam pojma o tome je li taj čovjek to stvarno napisao, ali zvuči dobro.
    Naime, kaj. Hodamo tako prijatelj i ja tim nekim goricama, planinama, ljudi znaju ići satima pa pričati, pogotovo kad je nizbrdo i ne moraš hvatati dah baš na svakom koraku. I tako on na moje znatiželjno propitkivanje, ipak je on profesor književnosti, veli, ma daj, pa jel nije netko napisao da deset knjiga u povijesti sadrži svu mudrost, sve ostalo da je nadogradnja. Mislio sam da je to možda Twain, ali nije, nekako mi je pod prste došlo ovo, pa eto; ideja je tu.
    Ali samo da znate, to već naslućujete, pa ne bih ja tolike traktate ispisivao inače; nisam ja taj koji bi laka srca pristao na to da se kaže: nema se više što za reći; nekako mi to zvuči bumo rekli simplifikatorski, generalizatorski, oportunistički. Ako treba spašavati čovječanstvo, onda ne možeš ponijeti u ruksak baš sve, moraš birati, i s tim se čista srca slažem. No, sve do tog časa - koji nije da je nemoguć - široko nam polje :).

    avatar

    29.09.2023. (11:44)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Nikad ne razmišljam o sto knjiga, niti mogu biti toliko samouvjereno selektivna da ovdje napiše deset od sto naslova koji mi nešto znače.

    Generalno i bez ovog uvoda čitamo, čuvamo ili pabirčimo knjige iz samo dva relevantna razloga :
    - jer smo kolekcionari koji prate broj knjiga
    - ili smo selektivni ljubitelji pa tek neke nama važne kupujemo da bi ih sačuvali

    Sjećam se svog djetinjstva kada su prodavači knjiga hodali po kancelarijama ili stanovima prodavajući na metre Krležu, Andrića ili nekoliko Šenoinih i M.J Zagorke.
    Nije bio izbor bogznakakovelik ali su regali u dnevnim boravcima postali popunjeni knjigama uz ukrase koje je "kuća" njegovala.
    TKO ih je čitao ?
    Moj otac nije osim Zagorke ništa drugo, mama je Šenou , ja kasnije kroz lektiru srednje škole nešto od drugih, da bi , do mojeg braka , popunila se vitrina , maknula se porculanska balerina i staklena kugla s ružama u snijegu , a mjesto dobila Enciklopedija od A do Ž.

    I tako se bogaćenjem vitrine dnevnog boravka bogatio i život s knjigama. I ja, naravno nastavljam dalje, ali BEZ želje za izdvajanjem bilo koga

    avatar

    29.09.2023. (13:26)    -   -   -   -  

  • j.

    Annabonni, slažem se s tobom; to sam napisao i u svom komentaru - no, pokušajmo zamisliti, stvarno zamisliti situaciju koju pisac zamišlja; treba spašavati knjige iz opsjednutog svijeta; to je pravi izazov za pisce, maštu i književnost uopće :).

    Eh sad, ja zapravo doma imam neku vrstu zabrane gomilanja, ne kupovanja knjiga; doista, i sam sam s vremenom zaključio kako je jedna velika polica sasvim dovoljna; sve ostalo u današnje doba čovjek može posuditi iz knjižnice ili pronaći na netu, ako je baš tolika sila. Tako sam zapravo došao do nekog osjećaja, zaključka, što li - da knjigu teško da možemo posjedovati; meni je sve to nekako u plinovitom stanju; knjige su mi više ideje nego stvari, ako me razumiješ.

    Na koncu, mislim da ne mogu prihvatiti nepostojanje bilo kakve želje za izdvajanjem bilo koga. Sve knjige za jednog života ne možemo pročitati; to bi na koncu bila doista suluda ideja; zato moramo izdvajati, htjeli ili ne htjeli. I onda, eto, u tom izdvajanju smijemo maštati, zamišljati, preslagivati.

    Jer, ako je sve vrijedno u književnosti rečeno i napisano, onda doista - zbog čega uopće danas ljudi pišu, i to više nego ikada?

    Da li zato što je tako lakše, što je i pred sobom i pred društvom lakše opravdati da se nešto piše - i jer je pisanje na taj način lakši, komforniji i bezbolniji oblik života od recimo rada u skladištu ili kopanja zemlje? Jer, sasvim sam siguran da i među skladištarima i kopačima ima vrhunskih mislilaca - samo što oni teško da imaju vremena, energije i živaca zapisivati svoje konstrukcije. :)

    avatar

    29.09.2023. (16:59)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Među tih 100 našlo bi se barem deset iz spaljene Aleksandrijske biblioteke, koje čovječanstvo nakon tog nesretnog događaja nikada nije vidjelo niti zna za njih. :)

    avatar

    29.09.2023. (18:22)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Kriteriji ili ključevi za izbor 100 knjiga su veoma različiti. Ja bih, npr., svakako uvrstio Castanedu (ali ne samo jednu knjigu, to je kod njega nemoguće), Ramanu Maharshija i Jiddua Krishnamurtija, a profesori književnosti s tim se sigurno ne bi složili, možda bi se i zgražali nad mojim izborom. :))

    avatar

    29.09.2023. (18:28)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ako bi zbog X prijetećeg dogadaja trebalo spasit 100 knjiga da se očuva postojeće znanje, kultura, civilizacijski doseg...nastao bi sveopći rat prije X prijetećeg događaja zbog nesuglasja oko izbora...eto, toliko su te vrednote od knjiga naučile čovječanstvo:-))

    avatar

    29.09.2023. (21:05)    -   -   -   -  

  • NF

    na početku sam bio uvjeren da je autor citata borges, što je tekst odmicao odbacivao sam tu ideju, ali nisam uspio otkriti sumnjivca, od njega sam čitao samo jednu knjigu, razumije se u filozofiju i vino. s nietzscheom i hesseom, možda camusom od mojih favorita bi se kritična masa složila, s böllom teško, ja bih stavio veto na dio nabrojanih u komentarima, vrag su te selekcije.

    avatar

    29.09.2023. (21:37)    -   -   -   -  

  • luki2

    Mislim da bih bez problema sastavila sto najboljih - ali, po mome.....Ljubim!

    avatar

    30.09.2023. (00:15)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Na klasicima se tijekom školovanja uči analiza. Brusi se razumijevanje. Zaranja se u srž i tehnike. Uči se kritički promišljati. Obogaćuje se vlastiti rječnik.
    Tek kasnije nastupa otkrivanje svijeta knjiga u punom smislu.
    O ukusima se ne raspravlja. :) Ne bih mogla izdvojiti stotinu najboljih. Da se sad svi okupimo i prikažemo odabire, ništa ne bi bilo slično.
    Meni je jedan od najdražih romana, onaj lirski, Dunja u kovčegu, Milana Begovića. Romanopisac u sjeni dramatičara. :) Recimo, gospodina Frica ne preferiram jer mi je predosadan sa svojim kilometarski - agresivnim rečenicama.
    Stoga, ni ne pomišljam o 100 najboljih.

    avatar

    30.09.2023. (03:28)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ima se još šta za reći, ali najjače je već napisano.

    avatar

    30.09.2023. (07:49)    -   -   -   -  

  • j.

    Tko zna, možda činjenica da se ljudi ne mogu dogovoriti oko sto, a kamo li trideset - najbolje pokazuje kako je stiglo doba o kojemu govori gospon Bela, doba u kojemu će se morati birati :).

    avatar

    30.09.2023. (09:29)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Smijem biti tako drska pa na popis dodati Igru staklenim perlama Hessea? :))

    Čini mi se da bi rješenje bilo napraviti set od sto objektivno najboljih, najvažnijih djela, onih koja pokazuju srž autora (ma kakav način odabiranja to bio :)) ) i set od sto subjektivo najboljih djela, onih koja pokazuju srž čitatelja. :)

    Inače ne vidim kako bi se moglo na zelenu granu s time :))

    avatar

    30.09.2023. (11:05)    -   -   -   -  

  • starry night

    Listam ih od pete godine, čitam od sedme, uopće nisam "kolekcionar", nego ih istinski obožavam, volim uzeti bilo koju i zaroniti u nju, recimo, Atlas svijeta, koje mape, putovanje, Zemlja je okrugla, onda Nevidljive gradove, magija, sinoć, dobila sam new book na poklon, Singerove priče, naslov knjige Strasti, čitam o profesoru i njegovoj tupoj učenici Beli, bila je glupa ali je bila opsjednuta njime i to ga je privuklo, Anna Soror, kultna knjiga, sve su to knjige za dušu, a za čovječanstvo, ponijela bih Bijeli hotel D.M. Thomasa, Sofijin izbor William Styrona i o logorima za silovanje Slavenke Drakulić.

    avatar

    30.09.2023. (11:47)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Jutros smo Jedinica i ja bile na sajmu knjiga, baš sam s njom podjelila jednom pročitanu činjenicu, za koju nisam ni sigurna da li je točna, kako je Orwellova `84. jedna od onih knjiga za koju ljudi najčešće lažu da su je pročitali :)
    Dobar je zadatak, sad sam se uhvatila u razmišljanju nekog svog popisa i kad odbacim klasike za koje vjerujem da bi ih većina odabrala, možda i griješim, što bih još spasila
    Ljubav malim slovima (Francesc Miralles) i Traktat o ljuštenju graha (Wiesław Myśliwski) bih uvijek ko iz topa ispalila

    Inače da, ne znam kako bi to zapravo bilo moguće :)

    avatar

    30.09.2023. (19:02)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Zadatak je stvarno težak, realno, je i to je prije možda zadatak za nekakvu umjetnu, bezosjećajnu i beskompromisnu inteligenciju koju je stvorio čovjek, a ne zadatak za čovjeka samog. :)
    Kad su knjige u pitanju, uvijek je tu u igri osobni neki kriteriji, mene knjiga mora oduševiti, uvući me u svoj svijet i biti čudo neviđeno, nepročitano prije, i tek tada ulazi u osobnu biblioteku "srca", postaje dio mene, moje. Nemam sto takvih, svega nekoliko i sasvim je to osobni izbor pa ne znam bi li zadovoljilo kriterije. :)

    Ne znam, pročitajte, ako niste, Mi, Zamjatina, koji već na prvoj stranici romana, kao uvod, obrađuje ovu temu kojom se Hamvas bavi ovdje ;).

    avatar

    01.10.2023. (07:17)    -   -   -   -  

  • j.

    Lilianke, ja sam siguran da – kad bi se moralo – da bi se to u tili čas uzmoglo; sve dok se ne mora, ne može se, takvo je čovječanstvo :)

    Starry night, znam, znam, toliko se toga sa tog bloga može pokupiti, tri života su malo za pročitati sve što bi nas povelo na čitanje; ove posljednje tri, naravno da sam čitao samo Sofijin izbor, iako mi je onaj film nekako... ostao više u sjećanju; jedan od rijetkih, obično je obrnuto, ostane u sjećanju knjiga a ne film...

    Nisa, pišem i kopiram na popis za čitanje, hvala puno :)

    Dvi, tri, možda to što ti kažeš nismo ovdje uopće naglasili, a vjerojatno je ključno; knjiga mora od čovjeka učiniti nekoga tko teži boljim stvarima kada je na kraju nego što je bio na početku; sjajna asocijacija je ovo za Zamjatina...

    avatar

    01.10.2023. (10:36)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Odgledali smo večeras "The Quiet Girl", film je divan, hvala ti na preporuci!

    avatar

    02.10.2023. (00:34)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Jao Annabonni me upravo podsjetila na to odrastanje bogaćenjem vitrine :)
    Težak zadatak, ali mislim da nije nemoguće...Eh sad tko bi odlučivao o tome kojih 100 djela bi bilo dostojno da vjerno prikazuju srž književnosti?

    avatar

    03.10.2023. (22:51)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Imam doma knjigu Sto djela svjetske književnosti. Bila je obavezna u okviru priprema za komparativnu književnost.
    B(l)ože mi prosti, u njoj sad prešam cvijeće, među salvetama da je ne isprljam, a mojih je sto djela svjetske književnosti postalo sasvim drugih sto knjiga. I tako otprilike svakih deset godina, moj bi se popis od stotke mijenjao.
    " Žene koje su voljele cvijeće", " Svježa voda za cvijeće" dva su zasad posljednja naslova koja su me oduševila.
    Mene knjige nađu, kliknemo se i onda kreće prijateljevanje s kompletnim opusom dotičnog autora/ autorice.
    A ima i jako nagrađivanih knjiga s kojima se uopće ne nađem na valnoj dužini.
    Sad čitam " Sva plavetnila neba" i " Ni koraka više", obje su knjige o hodanju i Caminu, odlično su koncipirane, al nismo osjetile strast jedne spram drugih;-)
    Hamvas je meni drag čovac. Njegov odnos s prirodom mi je blizak.
    Danas čistim stalažu s knjigama.
    Za osmi sam mart od jednog dobila Pedeset nijansi sive.
    Dat ću je u dobre ruke:-)) živi užas od priče.
    I tako..mislim knjižnici pokloniti neke naslove koje sam prerasla..

    avatar

    04.10.2023. (08:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...