Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • luki2

    Divan si pripovjedač. Sve sam shvatila, sve razumjela. Nadam se da će i oni, na koje se odnosi. Ljubim!

    avatar

    10.09.2023. (22:18)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Što prije u koričastu varijantu! :)* Top!

    avatar

    10.09.2023. (23:25)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    bakine oči gledale su stoga u tvoje opraštajući se i ostavljajući ti tu palicu mraka, snova i odmjerenosti da je nosiš dalje –

    Ispunjena sva očekivanja i bez riječi kazana

    avatar

    11.09.2023. (00:04)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    Iako nisam ljubitelj Noleta i Djoleta, prva asocijacija na ovo mi je:
    Čak i oni slični njemu
    Kada razmisle o svemu,
    kažu da je bio čudna sorta.

    avatar

    11.09.2023. (06:55)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Vjetre, ovo je tako dobro napisano, tako višeslojno u odaslanim porukama, tako bolno, a tako uzvišeno......od neimaštine, života bez struje, vode, gustog crnog dima koji se nadvija nad nama jer iz dlana sve ispada, u srce ništa ne stane, um zamračen krivim vrednotama, od svega toga dostojanstvo je iznad svega.. u življenju i umiranju..... tekst dubok ko ponornica jer ostavlja brazdu na kojoj baš svatko od nas na sebi ima za raditi..... od srca ti šaljem morski blogozagrljaj:-)

    avatar

    11.09.2023. (07:53)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ovo je jedan lijep i nostalgičan vremeplov.....

    Mislim da i dan danas postoje takve osobe kojima je važnije dati nego primiti.
    Rijetke su, ali uvijek, u svaka vremena, postoje.

    A načini svijeta se stalno mijenjaju, da, moda se stalno mijenja, no kamo.god zašli, u kakve god prašume napretka i zadivljale tehnološke superiornosti, uvijek nas na zemlju spušta (makar i prisilno) činjenica da smo.od krvi i mesa (sve što to podrazumijeva).
    Otrežnjava i nameće važna pitanja, daje moralni kompas.

    Nema tog što te bolje probudi za duhovnu zbilju od življenja u ovom mesnatom tijelu.

    Samo, polako. Svatko.u svoj čas.

    avatar

    11.09.2023. (09:35)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Sinoć sam pročitala polovinu posta, danas se trudim drugu, ali toliko su svijetla slova da mi je baš naporno čitati, iako ja nemam baš nekih problema sa vidom, vidim što treba i ne treba .......ili možda ipak imam, a da ne vidim da imam dok ne navratim kod tebe......hm...inače treba se uzeti godišnji za pročitati tvoj post...i to je umijeće napisati.

    Daj, boga ti pocrni ova slova..i ubuduće...da mogu iz prve pročitati a ne da koristim kojekakve rekvizite. Zna se u koje se svrhe koriste rekviziti,

    avatar

    11.09.2023. (10:48)    -   -   -   -  

  • Potok

    Poput poetskog knjigovodstva. Ili, kao jedna od opeka od kojih je sazidana tvoja građevina, jedna od opeka povezanih sentimentalnim značenjima, malterom jedinstva. Ta cigla je nečim izbijena iz ravnog zidea tvog trajanja. I ti ju opisuješ. Vrtiš ju ti u svojim rukama i vratit ćeš ju u prazninu , jer ti je tvoj zid važniji od sudbine Valjka. Ili je to isto?

    avatar

    11.09.2023. (17:05)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    pročitao sam još sinoć i na prvu nisam znao što kazati, mislim, ne znam ni sada osim da si vrhunski pripovjedač :) ali ako bi napravija neki rezime onda mi se čini da si došao u godine kada bakine riječi za tebe poprimaju opipljiv oblik, a život potvrđuje svoju prolaznost i univerzalnu konstantu mudrosti

    avatar

    11.09.2023. (17:16)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Očito je da si prilično mlađi od mene, jer ono kako propovijedaš o baki,
    ja mogu o majci i ocu jer prethodne ne upoznah. Poznat mi je život i svijet od druge polovine pedesetih do danas i uvijek sam ga duboko
    proživljavala, kudeći ono licemjerno i diveći se rijetkoj otvorenosti. Ni
    meni nije dopiralo do mozga ušutkavanje, ono da se jedno govori u
    kući a vani po mogućnosti šuti, to kod djece izaziva zbunjenost. Nije
    mi bilo jasno govorenje iz dana u dan da treba činiti dobro čak i onda
    kad onaj do tebe to ne zaslužuje, znali bi reći: "ti radi ispravno, neka
    i nepravde, sve će to doći na svoje". Prođe čitav život, na način "što
    si čula nisi čula, što si vidila nisi vidila". Tako šetnjom kroz život, ranije
    bez vode, struje i najosnovnijih sredstava, bez glasa kad osjećaš da
    baš ti moraš reći, kroz društvene turbulencije od "proljeća do ratne jeseni", ozarena čekajući novo slobodno vrijeme kad govoriti možeš,
    ali riječi zastaju. Dođe jutro slobode i vrijeme kad neki "zaslužni"
    uzeše s hrpe nezasluženo a zaslužni ostadoše na margini jer su
    uvjereni da nije zasluga biti svoj uz svoje, to se jednostavno mora.
    Pitam se često što je to drukčije od onog vremena kad je jedna malo
    slobodnija žena pitala biskupa koji je došao u selu obaviti krizmu:
    "Prisvitli, koliko metara robe iđe u tu vašu veštu (haljina), pet naši cura bi se moglo lipo obuć, bi li drugi put ponili sa sebon jednu balu"
    Naravno, nju nitko nije doživljavao, samo su je izgurali jer se drznula
    tako se obratiti biskupu. Zamjerite, ali nikako mi do glave ne dolazi
    kako manji dio onih što od prezasićenosti svim i svačim ne vide one
    do sebe koji ne mogu podmiriti ni najosnovnije potrebe od plaća iz
    "njihovih" kasa. Dobro se pitaš, koliko je vrijedno truda djecu gurati da uče da bi se prosvjetlili i popkušali mijenjati svijet kojemu će u
    najboljem slučaju biti na usluzi otpuhujuć prašinu sa skupih toaleta
    velikim gazdama prebirući crkavicu na kraju mjeseca.
    Ne znam napisati kao ti ali jako dobro razumijem, mogla sam u jednoj rečenici izraziti ti zahvalnost na podsjećanje na ljude koji i u svojoj krajnjoj oskudici nalaze vrijeme i prostor da bez samoreklame
    čine dobro ne osvrćući se. Zbog takvih vrijedi živjeti a tebi hvala:))

    avatar

    11.09.2023. (17:46)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala svima, u gužvi sam, Luce, evo, uvijek to zaboravim, ponese me tekst ;)

    avatar

    11.09.2023. (19:18)    -   -   -   -  

  • starry night

    Savršeno od prve do zadnje riječi, prozor u svijet kakav je bio, Mirkovićeva sretna djeca su vani živjela. Danas sama pustoš, otvoriš prozor - nema ničeg. Divan tekst, uživala sam u čitanju :), skoro bez daha.

    avatar

    11.09.2023. (20:19)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    E hvala hvala..:))

    avatar

    11.09.2023. (21:32)    -   -   -   -  

  • j.

    eto mene, ja okolo kao nekakav čvorak, malo jedan blog, malo drugi, a tu kod mene se skupilo ljudi, pa ispadam nepristojan, jedva da sam vidio da mi Luce veli, daj to malo podebljaj, susjed :))

    hvala vam svima od srca; nema garancije se baš potrudila, predivno vas je čitati; svatko ima neki svoj doprinos; Lilanke u minijaturi; kako mi je drago da ste izdvojili vremena i pročitali, pa još da vam nije krivo; strašno bi mi bilo da vam je krivo

    eto, kad bih sad dodavao nešto na ove vaše riječi, samo bih kvario, neka ostane ovako :)))

    e da AnnaBoni, ti si uočila i taj mrak; namjerno sam stavio i mrak; što bismo bez mraka, kakv bi to život bez mraka bio, ne možemo mrak negirati, hvala na tome što si skrenula pažnju

    avatar

    11.09.2023. (22:28)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    nekada su zaista zemljom hodali ljudi kojima nije bilo važno što i koliko imaju...
    sve si ovim rekao. a ima ih i danas :)

    avatar

    13.09.2023. (08:06)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Vremeplov o nekim drugim vremenima ,blistavim,
    vrijednim i neponovljivim trenutcima iz bliske prošlosti (doduše,kako kome, ima ih puno koji su mirisali ljubičice, ali danas ne prepoznaju sami sebe), a koji ujedno otvara vrata novim temama.

    Vrijedna bi bila i pokoja ilustracija, npr.nalakćene udovice babe na prozoru, samo ne znam da li bi za nju bilo imalo mjesta na ovom postu :))

    avatar

    13.09.2023. (09:54)    -   -   -   -  

  • j.

    smjehotvorine, fala Bogu da ima, samo danas se prema njima nitko ne odnosi s poštovanjem, ili barem dužnom distancom, nego sa podsmijehom
    Riba Luca; konačno, već sam mislio povećavati font :))) jako mi je drago ako sam u tebi upalio neku žigicu, lampicu, temu, pa eto, udri, ja ću ti biti najvjerniji čitatelj, mislim - šteta je da ovdje, možeš kod sebe, ali ako ti se ne da, možeš i ovdje dalje, to s temama je uvijek lijepo i poticajno, barem meni, kod mene se još uvijek ne kunemo da sa teme ne skrećemo :)
    što se tiče novih tema kojima ću se ja baviti, a ne znam, probat ću još tako, vremeplovski, ali vidiš, meme to odvuče u par kartica teksta, ne znam koliko je to zapravo ljudima zanimljivo čitati, nije to lako prohodan teritorij, zamorno je i dugo, pa još kada krenem sa asocijacijama, mnogome bi se čitatelju s pravom moglo učiniti kao puki gubitak vremena
    a ovo za ilustracije, nemam sliku svoje bake, još manje sliku svoje bake kako nalakćena sjedi uz prozor, a ako na internetu i ima neka takva, primjerice ova, deveta na stranici odozgor, onda ih više tu ne smiješ stavljati; gunđaju i lupaju po prstima; tako da - zamišljajte, šta ću vam ja, reko bi dida Toni, vježbajte, mp3. :)))

    avatar

    13.09.2023. (12:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...