Komentari

kakotikupus.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • .Annabonni

    znaš li ti dokle sam ja dogurala bez slike i tona na blogu ?

    Do Vladivostoka 15 dana širokotračnom željenicom sa šlaf vagonima i restorranom

    Ali, greška je moja : Nisam ni NISA ni LASTAVICA a nemqm reprezentativne sliike s putovanja

    I šta c obićni smrtnici doli diviti se boljima ?>

    avatar

    13.07.2023. (14:29)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    Istina. Ja se i sad sjećam šta smo jeli u Veroni kod Koloseuma i pizze iz Venecije koja s pizde vode nije vrijedila. Kad ne mogu priuštiti na godišnjem ići u restoran i probati barem neki lokalni specijalitet, onda nikamo ni ne idem.
    Pod stare dane smo krenuli putovati okolo tako da iznajmimo auto pa se vozimo okolo. Amerika nas se više dojmila putujući na taj način, sad kontamo road-filmove. Široke su ceste, nema baš divljanja, imaš osjećaj da se nikome nikamo ne žuri. Island je na taj način bio podosta avanturistički, na mjestima smo se doslovno usrali vozeći, najradije bi se bili vratili nazad (na jednom mjestui jesmo), što će reći da onu ludu cestu u Boliviji nikada nećemo vidjeti. Ali zato planiramo vratiti se u Ameriku pa po Road 66 od Chicaga do Los Angelesa. Države tipa Indija i slično me ne zanimaju, kao što sam ti već napisala. Nekako smo našli srednji put izmedju dva ekstrema o kojima pišeš. Cruiseri su nešto što bi ja zabranila da se mene pita, švapski sistem ljetovanja "all inclusive" najveće je smeće koje postoji. U prvom slučaju plaćaš da te voze u putujućem neboderu sa tisućama ljudi u drugom uživaš u razvodnjenoj bevandi i bazenu jer je u cijeni, dok ti je pravo more i plaža na 20 m hoda ali izvan kompleksa. No putovanje tipa Željka Malnara po Amazini medju ljudožderima mi isto nije baš, treba takav biti po prirodi a ne samo na godišnjem/putovanju. Nešto izmedju mi je aman taman. I da nema previše "sirinje", kako je moja baba zvala treći svijet. Barem na godišnjem volim pobjeći od stvarnosti i bijede, ima je previše iovako.

    avatar

    13.07.2023. (14:37)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Pa čisto je, uredno i skladno. :)
    Krpe se hvatamo i previše. Svaki tjedan generalka. Miriši sve po izbjeljivaču kao u bolnici.
    Fascinantno mi je to uvijek kako imate vremena pratiti tko je gdje i što komentirao. Veli moja rodbina da je takav život penzionera. Stalno ponavljaju tu rečenicu. Ili je to blogo - stalkanje. Cool. :) Mogli bismo osmisliti neku novu anketu.

    Analiza komentara na drugim blogovima te pisanje postova o tuđim komentarima je:

    a) gubljenje dragocjenog vremena,
    b) znatiželja,
    c) stalkanje,
    d) višak slobodnog vremena
    e) nezrelost,
    f) privlačenje pažnje,
    g) čin blogo - sveca,
    h) pametovanje,
    i) dio blogo - ovisnosti.

    Put putujem za mjesec i šest dana u domaju. Mjesec dana. Iako svakog gosta tri dana dosta. Što se mora, nije teško.

    avatar

    13.07.2023. (14:38)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    - eto! i sad reci pravo. jel više vridilo to putovanje nego vladivostok? ma sve da je i ermitraž u vladivostoku :)))
    - flexy, dok sam pisa mislija sam se kako ukomponirat tvoje putovanje po islandu u ono što mislim kazat, ali kako pišem direktno u editoru, onako kako mi misli dolaze nije mi se ukazala poveznica no, tvoji postovi o grand canyonu i islandu su upravo ono što sam htio reč. a afiniteti o abanturističkom duhu su već nešto osobne naravi :)))*
    - galaktička, vjerovala ti ili ne komentare uopće ne gledam na taj način kakl ti misliš ali, istina je da mi pojedini privuku pozornost i ukomponiram ih u neki post odnosno komentar i to bez ikakve malicije, jednostavno se uklope. a što se putovanja tiče otiđi do lisabona, ali autom, i put do tamo planiraj dva dana. viruj mi nečeš ga nikad zaboravit. ima čak i jedan film, a to se odnosi na svih, koji preporučam pogledati, neznam točno kako se zove ali u nazivu ima riječ putovanje, francuski, u kojem lik vozi ženu prijazelja od marseja do pariza, a putovanje koje inače traje deset sati njima je trajalo dva daanaaa! e kad to pogledate znat će te o čemu pričam :)* tebi jedan kis jer sam očinski nastrojen :))))
    ps. u ovoj svojoj analizi si izostavila najupečatljiviji razlog, inspiracija :p

    avatar

    13.07.2023. (14:40)    -   -   -   -  

  • stara teta

    hja, kakve ko ima interese, navike i prilike. u svakom slučaju si u pravu: treba uživati u samom putovanju, doživljavati i promatrati ne samo ono što nam je glavni cilj, nego zapažati i sve oko toga. a onda se vidi i doživi neslućene ljepote i zanimljivosti. dobro je napisal h.miller u svojem Kolosu iz maroussija, ta me knjigica naučila gledati, najbolje upoznaš neko mjesto kad odeš tamo gdje su domaći, na tržnicu, u kvartovski kafić, po uličicama nerazvikanim po onomu: ma moraš to vidjeti, inače kao da nisi bio, i selfati se, naravno, da i drugi vide da si bio. osim ako nisi gastronomski kritičar ili hoćeš kušati nešto specijalno, ideš jest tam gdje jedu domaći ljudi, gdje zalaze kamiondžije i lokalni bonvivani. pa klopaš domaće fuže, piješ žilavku i gledaš kak se kokoši nateravaju po dvorišču. doduše, nemreš uvijek tak, ponekad si ograničen društvom. mene su nedavno pitali da koliko imam godina kad tako, van rasporeda, šmugnem ulijevo i udesno, pa me nema, a svi drugi piju kavu i naslikavaju se da se vidi da su pili kavu baš tu. hja, neko valjda ne zna drukčije. gleč, moj doživljaj ukrajine i njenih ljudi je potpuno drugačiji od doživljaja rusije. na stranu situacija da su i do jedne i do druge destinacije vozili raštimani suludi tupoljevi kojima su se tresla i krila i sjedala, vozile se kumice s košarama uz obilni miris znoja, zafriga i češnjaka, samo je falilo kokoši i živih medvjeda, ha, ha. u kijevu su ljudi glasno razgovarali na ulicama i smijali se, domahivali, trčala su djeca i galamila. u petrogradu su svi gledali u pod, žurili, odgovarali s "nje ponjemaju, ne ponjemaju" i odlazili. putujući kroz bosnu nisam zapazila, usred onih silnih brda i planina, gotovo ni jednu staru, autohtonu kuću. kažu: sve su u ratu uništene. uz cestu od maglaja preko doboja, žepča, zenice, kaknja s obje strane gomile šljake, starudije, željeza, a magla i dolje u kotlinama i gore oko vrhova. mrak. nekako ni ne poželiš stati i pogledati bolje. a ipak, i tamo žive ljudi. i ne, ne bih ni tjedan dana provela na kruzeru i gledala iste face kako su si ponosni jer su si mogli priuštiti kruzer. isto tako nisam u stanju razumjeti onakav sportski duh kojeg imaju alpinisti kojima je glavni i jedini valjda cilj popesti se do vrha i tamo zabiti svoju zastavicu. da bi svima okolo trubili: ja sam to učinio, ja. ne, ne, volim šetati po šumi i slušati kak raste drveće i kak mirišiju ciklame. poslije toga je najbolši grah u planinarskom domu.
    a kaj se tiče ermitaža, s obzirom da je jedan jedini takav koji ima neprocjenjijve umjetnine (je li pokradeno, zamijenjeno ili poklonjeno, nije sad bitno), onda ti je posebno zadovoljstvo zujati po tih ogromnim prostorima i sučeljavati se s djelima umjetnika o kojima si samo gledao na slikama. i ne, ne možeš zaobići ushit kad hodaš po kamenju suniona i tražiš byronov potpis, a dolje niže u uvali čekaju te musaka i lubenice. neke su stvari nezamjenjive, neprocjenjive i nenaplative.

    avatar

    13.07.2023. (15:29)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Planiram do Portugala i Španjolske. Te su mi lokacije među prvima na listi. :) Obično kad gledam film gdje par ide na putovanje, paralele su uvijek svađa i rastava.
    Kiss. Sve je samo šala. Evo dodala sam stavku j). Možda Blogy postavi novu anketu.

    avatar

    13.07.2023. (15:43)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Putovati sam počeo s roditeljima, autom naravno, u mladim danima vlakom, i auto stopom do Grčke, kasnije uglavnom autom, prebacivanje avionom do dalekih destinacija ni ne smatram putovanjem, na kruzer baš i ne bi, inače gdje god da otputujem, tražim domaće specijalitete i cugu, i čitam njihove oglasnike, sve o nekom mjestu možeš saznati iz njihovog njuškala, ali to je neka druga priča, inače slažem se s tobom

    avatar

    13.07.2023. (15:49)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    - tetec, samo ću ti odgovorit ovo!
    ‘’At the birth of the planet, the most beautiful encounter between land and sea must have been on the Montenegrin coast.’’ Lord Byron
    a piše i u đukanovićem restoranu na verigama. tko tamo zastao nije ni ljepote vidio nije.
    - galaktična, ovo nije takav film, čak naprotiv. a što se tiče opservacije glede komentara mogu samo kazat da je prijedlog odličan (ova anketa je ionako dopizdila, uopće je neinovativna) pa da vidiš što je to licemjerje :)*
    - uopće me ne čudi suparniče, jer oni koji ga doživljavaju nikada neće biti salonski/fejs kulturnjaci i filozofi, pače putopisci, već allinclusive. ljub :))))

    avatar

    13.07.2023. (16:06)    -   -   -   -  

  • j.

    uh, ovo je tema svih tema, netko nađe Acapulco tu u šumi iza grma a nekome ni pravi nije dovoljan; složio bih se sa zaključkom, samo što bi to bilo "radi putovanja", vjerojatno je to ono otkrivanje drugih ljudi i njihovih života - pa stvaranje zaključka da smo zapravo svi isti, mali papagali koji teže krusima preko pogača i tim stvarima, malo ljubavi i puno krivina

    jako je zanimljivo i raznovrsno to što o putovanjima mislimo mi kojima je to moguće; volio bih čuti što o putovanjima misle sestre i braća iz raznih favela, kalkuta i lahorea, oni što ih zatvore u drvene tvornice tekstila koje izgore skupa s njima, oni koje prebrojavaju na popisima stanovništva tako da broje odozgor iz helikoptera, oni kojima farbaju rižu u narančasto da dodaju karotena; oni vjerojatno niti nemaju riječ putovanje u svojim jezicima

    ili nam oni po svemu zapravo uopće niti nisu braća i sestre nego neki slučajni kolege na ovoj stijeni, bez puno prava na mišljenje

    eto, ja bih se onda sasvim pretenciozno i možda nadmeno usudio zaključiti da je nekakav smisao putovanja moguće upoznavanje drugih ljudi; tako smo Najdraža i ja u Stambolu prije koji mjesec - nisam stavljao na blog, što ću, nemam od toga nekog gušta: te dečko iza baklava, te onaj zlatar iz Alžira, te hanuma na ulazu u džamiju Mehmet paše Sokolovića koja me gledala kada sam i ja pokrivao glavu pa smo se raspričali poslije jer sam joj se smješio u oči (jer ako mi žena ne smije ući gologlava, onda sam tako išao i ja, sa onim buhom na glavi, šta sam ja bolji od Nje) te priče sa stanodavcem, a što sam jeo između pravo da ti kažem više uopće pojma nemam, nekakve sendviče i salate, kako veli moja Najdraža, gdje god dođeš pomalo isto, starbaksi, mekdonaldsi, šparovi, teskoi, više ne možeš ni vrući čaj ili tursku kahvu popit, a da nije na karticu i iz neke porculanske šalice kao u Beču

    uglavnom, na koncu, da konačno prestanem, znam da sam naporan, strogo dijelim putovanja koja imaju smisao vidjeti plodove ljudskog djelovanja od onih koja teže upoznavanju prirode; ova prva imaju taj neki cilj koji sam naveo (upoznavanje ljudi) a ova druga... ona prva se s njima, ma prolazio ti uz Glossglockner ili uz potok Lužnicu, jednostavno više ničime ne mogu mjeriti :))))

    avatar

    13.07.2023. (16:25)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    vjetre, skužio si bit. putovanje je život. kud god krenuo on ti stoji na putu. nije uopće bitno jel u pitanju lahore, abidjan ili djibouti, svi imaju isti san, putovati da bi nešto iskusili, a njima je cilj bolji život jer se sa onim kojeg poznaju ne zadovoljavaju. mi, koji sebi, koliko toliko, možemo priuštiti nekakvo 'putovanje' niti ne promišljamo o prizemnim snovima jedne senegalke koja je na splitskoj rivi prodavala pletene narukvice i ručno rađene pladnjeve za grickalice koji se rastvaraju poput tri d sličica koja su moja dijeca dobivala kao prilog na kupnju knjiga. njima je to nešto nalik putovanju u središte zemlje. i sada mi suze dođu kad se sjetim jedne cure koju je 'ekipa' uvatila zajebavat. pozvao sam je sebi, a ona mi ponudila nešto da kupim, rekao sam da nije potrebno i da naruči što god želi, uzela je coca-colu! ma jebem ti ja jahte što po našem moru plove dok je ovoj i jedna coca-cola luksuz!
    inače, što se tiče turske, tolikog poštivanja u životu ne možeš zamislit, ma koja europa, da sam mlađi i da iman novaca i pouzetničkog duha moj izbor bi bio turska a ne njemačka. iz osobnog iskustva a ne iz turskih sapunica

    avatar

    13.07.2023. (17:19)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ne bih se složila u potpunosti s tezom "a njima je cilj bolji život jer se sa onim kojeg poznaju ne zadovoljavaju". ima ih koji ne znaju drugačije ispuniti neke praznine i šupljine u svom životu pa se naslađuju nabrajajući gdje su sve bili i stvarno im je cilj osvojiti što više trofeja. no neki su svjesni da im ne treba "boljeg života" tamo negdje daleko, uopće su izvan takvih zamisli, nego su radoznali da vide i obogate vlastiti život novim viđenjima, saznanjima, ljepotom, prizorima, poznanstvima i promatranjima. dovoljno je za tramvaj-kartu, sendvič i flašicu vode. izlet prek prvog brda. a slušaš kak se ftičeki spominjaju i kak trava raste.

    avatar

    13.07.2023. (17:44)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    tetec, nisam mislio na one koji tamo idu nego na one koji od tamo odlaze

    avatar

    13.07.2023. (17:51)    -   -   -   -  

  • stara teta

    aha.

    avatar

    13.07.2023. (18:09)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    puno sam putovao, ali skoro ništa od turizma kad je poso-poso; i uspomene su uglavnom ostale u zakutcima sjećanja, kojima se povremeno vraćam, koliko alchajmer dopusti;

    avatar

    13.07.2023. (18:42)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Putovanja su mi nužno zlo, više volim stići do cilja...
    Inače najveći utisak, i najduže se sećamo, onih razno raznih nezgoda sa puta...bar ja :))

    avatar

    13.07.2023. (18:43)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    Kulturnih znamenitosti, jer di god dođem jedem u McDonald'su :))... šalim se, ne jedem stalno u McDonald'su, samo na Vratima Jadrana kad prolazim na putu do Istre :)... a mjesta koja posjećujemo Goga i ja zapravo najviše pamtimo po pristupačnosti, ovdje se nemreš popest na nogostup, u ovaj muzej, dvorac, kafić, restoran itd. nemreš ući i tako to :)...

    avatar

    13.07.2023. (19:10)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Indijski začin na francuski način sam baš nedavno gledala :)
    Moj problem s putovanjima je čime god ja išla čim me staviš u prijevozno sredstvo ja zaspem, tako ovom turom u avionu, nisam dobila ni kavu ni krekere, a dok sam se ja probudila cili avion je mirisa po kavi, a meni bilo neugodno naknadno tražit :))
    A čuj, svako svojim guštom plovi. Moje trenutno putovanje je cilj bia vidit muža nakon dva miseca :)), pa onda usput nek i guzica vidi nešto od tog puta :))

    Cijeli život sam ljetovala brodom po svim našim otocima, robinzonski turizam kad se još nije tako ni zvao i mogu ti reć da od tuda i imam najljepše uspomene.
    Ili po našoj zagori gdje smo redovito imali probleme s autom, ostali bez goriva (neću ni komentirat), pukla nam guma, gubili se putevima, jednom smo se i zapalili, pa su nam lokalci krpali auto, a mi s njima pili kavu, kupovali domaće proizvode i pričali o svemu pomalo.

    Na kraju svega najviše pamtim cijeli doživljaj puta, ali ne mogu umanjiti ni odredišta, ma koliko puta bila viđena, objavljena, opisana tuđim očima, nema meni do mojih očiju :) Šta ja znam, upijam sve oko sebe širom otvorenih očiju, primječujem ljude, znamenitosti, sitnice oko sebe, mirise, okuse, otvorim sva čula bila ja na Perunu ili u Middelburgu i to mi ni jedan tuđi opis ne može približit.
    Zamisli da turista koji je doša u Split uputiš na Brda i Pujanke umisto da vide Vestibul i Jupiterov hram, a o Duji i palači da ni ne govorim ;)
    Ma kužim ja šta ti govoriš, zaokružena cjelina
    (Za kavu, važi, nek kalaju vrućine i idemo :)

    avatar

    14.07.2023. (07:03)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    I meni je putovanje cilj. :)

    avatar

    14.07.2023. (08:28)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    A ja volim samu vožnju od samog boravka. Bit će još da sam mlada i nedobudna pa mi se ne da biti na jednom mjestu :)))

    avatar

    17.07.2023. (10:14)    -   -   -   -  

  • Confident

    Za obične pojedince, traženje povećanja njihove zahvalnosti uključuje uranjanje u vaše živopisne opise, wordle unlimited dopuštanje njihovoj mašti da naslika krajolike, iskustva i emocije koje ste podijelili.

    avatar

    10.08.2023. (06:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...