Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Annabonni

    Đizussssssssssssssss

    ne obilazi stara mjesta u sjećanju , nije nužno za zapamćivanje a ni za slike koje znaš

    Ova dječja s balonima je sjajna

    avatar

    27.04.2023. (22:30)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Kako itko može misliti da se tako nešto može zaboraviti, da tako nešto jednom može postati prošlo svršeno vrijeme?
    Da bilo kojim kretanjem naprijed i dalje činiš ikakav odmicaj o toga?

    Prestrašno,preteško, pretužno.

    I onda ove slike unučadi, crno bijela slika....

    avatar

    27.04.2023. (23:02)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Danas sam, gle slučaja, na radiju slušala dio intervjua sa nekim, očito poznatim.Mmlađi muškarac (možda kakav pjevač), pričao je kako je bio u dubokoj psihološkoj krizi, i da je jedva proživljavao dan po dan. Također je dodao da je jedva obavljao društvene obaveze, te se ugdaljavao od ljudi,izbjegavao intervjue, što li, i da su za njega mislili kako je bahat i umišljen, nikome nije padalo na pamet da ima ozbiljnih problema, da postoji nešto tamo, iza fasade, što može biti jako, jako, prejako bolno.

    Mi nikada ne znamo ni sebe , niti ikoga, do kraja, sasvim.

    avatar

    27.04.2023. (23:06)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    LILI.......nedavno je gosttovao u emisiji Kod nas doma i govorio o svom bipolarnom poremećaju kojega je liječio

    avatar

    27.04.2023. (23:45)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Ufff, moja ti kakav tekst.
    //Ne rušim mostove.
    Gradim ih.
    A nekada se i sama izvijem u most.//
    Velika si. Velika.

    avatar

    28.04.2023. (00:07)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Ane, uhvatila sam samo dio intervjua, ne znam tko je, niti koji je problem bio. Nije to bitno, urezalo mi se ovo kako okolina lako sudi, a premalo podrške i sućuti pruža. To kako je rekao...nitko nije ni slutio koliko se bori, koliko mu je teško samom sa sobom.

    avatar

    28.04.2023. (00:19)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Dobro je što pišeš bez zadrške. To je potrebno iz mnogih razloga, a potrebno je i tebi i nama jer smo ljudi. Drži nas dijeljenje. Na mjestu na kojem zagrebeš do kosti se susretnemo. Tu se dodirnemo, osjetimo i volimo.

    Za razliku od tebe ja ne vidim smisao u pisanju iako povremeno imam potrebu pisati. To mi govori kako u svojoj srži mislim kako mi nitko izvana ne može pomoći ni olakšati.
    .....
    Komunicirala sam sa mnoštvom ljudi koji su depresivni od čega su mnogi imali sucidalne misli.
    Neću ulaziti u temu jer svaka je priča individualna, a to što se ljudi ubiju bez ikakve najave nije rijedak slučaj.

    Možda je i "lakše" kada čovjeka satere depresija pa legne i ne može ustati, kako kaže naša nova blogerica treba mu vječnost da iz džepa izvadi cigaru i zapali je. U takvim epizodama organizam da na znanje što se događa. Takvi ljudi imaju možda i veću šansu da prežive iako su naizgled u težoj situaciji od onih koji su funkcionalni.

    Opasni, možda i najopasniji su ljudi koji sve uspješno hendlaju sami i ne traže pomoć.
    Dogodio se splet vanjskih okolnosti i unutarnja stvarnost u kojoj je on našao rješenje za sebe. Ne vrijedi to više analizirati jer mu se ne može pomoći.
    ....
    Prirodno i zdravo je imati potrebu održavati odnose, prirodno je imati potrebu da te netko voli i da voliš. Doživotno.
    Loše je kad se povežemo s ljudima koji nemaju kapacitet ni svijest koja je potrebna za doživotnu ljubavnost.

    Takva teška trauma na svakom ostavi posljedice i one se različito manifestiraju.
    Za razliku od tebe ja mogu napustiti svaki odnos, okrenuti se i otići. Mogu objašnjavati samo do neke granice, a nisam neljubavna osoba.
    Mogu napustiti svaki odnos jer ljudi s kojima sam u odnosu ne sudjeluju iz iste pozicije na kojoj sam ja, često ni iz slične. Nemam kapacitet. Ne mogu se crpiti onim što iz svoje pozicije vidim trivijalnostima, a možda to i nisu trivijalnosti?

    Zašto sam ti sve ovo pisala? Kada judi napuste neki odnos najčešće ne treba tražiti uzroke u sebi. Uzroci su redom u njima.
    Sve odnose koje sam napustila nakon svoje osobne tragedije napustila sam jer nisam imala snage za te ljude.
    Nisu to bili loši ni nekvalitetni ljudi. Neki su bili izvrsni, ali previše za mene.

    Jedno znam, kada pukne odnos, morao je puknuti, bolje je za sve možda se to na prvu ne vidi, možda tek s odmakom.

    avatar

    28.04.2023. (05:16)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Neki dan sam kod drage besmislene Marte napisao da ljude definiraju loše stvari koje dožive i njihov odnos prema istima, a svaka tragedija je jedinstveno iskustvo s kojim se nosimo onako kako mislimo da je najbolje.
    Previše je za očekivati da ljudi koji su blagoslovljeni životom bez velikih trauma da uopće razumiju o čemu se tu radi, nisu u biti ljudi budalaste Šimleše nego ih zmije nisu grizle pa se dive guštericama.
    Mi koje je nešto sustiglo pokušavamo preživjeti, svaki na svoj način, i nema ispravnog ili pogrešnog načina, samo ih budalasti Šimleše kao takve definiraju.

    avatar

    28.04.2023. (05:35)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Ane, ne obilazim ja njih, nego ona mene:-)
    @ Lili, crno bijela je jer sam ih htjela i objaviti i sakriti.
    Oni su tako lijepi za vidjeti da ih želim podijeliti s vama, a opet predstavljaju krhku i samo moju intimu, pa moraju biti neprepoznatljivi. Ne znam kak to izvest.
    Slično je i s mojim osjećajima.
    Okolina ne pruža ni grama sućuti.
    Sama nisam pružala sućut kad je trebalo. Nisam prepoznala depresiju. Nisam za nju niti znala.
    @ Koni, nisam to uvijek radila, odlazila sam jer je tako jednostavnije.Sada sam samo prešla u drugu krajnost i ne znam jel to bolje.
    @ Ipsi, ja od vas ne tražim pomoć. Samo razumijevanje, pomoći si moram sama. Pišem da se posložim.
    Jučer sam prvi put nakon 9 godina pomislila da se i zbog mene. Da sam doprinijela iz neznanja i neempatije.
    Nimalo lijepa spoznaja o sebi. Izvukla sam na svjetlo dana ono što me potiho tištilo. Objasnila sam si zašto ustrajem na lošim odnosima. Podkapacitiranim ljudima. Na neki ih način prizivam u svoj život, ponavljam priču da bih se iskupila, da bih je ovaj put zavrsila drugačije.
    Istina je da se nikome ne može pomoći ako on to ne želi.
    Možeš doslovce danonoćno dubiti na trepavicama.
    Svatko ima pravo na svoje loše vino i crno ispod noktiju, rekao je netko. Uvijek sam nastojala svjetliti u mraku, biti fenjerčić kada je to potrebno. Sada samo svjetlim duže. Predugo. Tako i sebi samoj osvjetljavam put kojim želim ići.
    @ lijepo si to rekao Supatniče:-*

    Mislim da je jako važno posvjestiti da ne znamo. Pojma nemamo tko se nalazi s druge strane i kakvo breme nosi na svojoj duši, sa kakvim se sve demonima bori.
    Pa se često nasmješim u prolazu potpuno nepoznatim, namrgođenim ljudima. Ne mogu pomoći, al mogu olakšati.
    Jučer su mi farbali ured do mog. Stariji majstor, sijed i gluh ko top, gletao je zid uz moj i pjevao, pjevao..sevdalinke uglavnom koje su me zbilja uspjele razgaliti.
    Prišla sam mu poslije i vičući ( jer je nagluh) zahvalila na predivnom jutru. Gledao me zapanjeno. Mislio da ga sprdam. Lakše ćemo vjerovati da su ljudi loši, nego li dobri. Iza zida starog, propupala je nježnost pjesme, slično kao kad kapari procvjetaju iz starog, ruševnog suhozida. Za takve momente ja živim. Govorit ću nanježnije riječi iz dubine svoga srca. Znam da će negdje nekome niknuti od njih cvijet i osvjetliti mu tminu.

    avatar

    28.04.2023. (07:13)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Posadi ciklame.
    Dječica su vam predivna...

    avatar

    28.04.2023. (07:33)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    pre teška tema i ne bih je komentirao na način kako je to učinola jipsi, supatnik je dobro reka, a moje iskustvo mi govori da tko ne vidi cilja ni života mu ni, jebeš svrhu. pa nek mi svak oprosti

    avatar

    28.04.2023. (08:02)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Većina ljudi bi ti rekla kako nema odgovornosti u tebi i na jedan način bi bili u pravu.
    Odlučila sam ti ipak napisati nešto što neće biti popularno.

    Kada netko ugasi blog, svi smo tome doprinijeli. Možda smo nešto ružno rekli, možda se stvorila loša atmosfera na blogu, možda nismo ništa rekli, a trebali smo.
    Možda smo imali toliko vremena, a bili smo lijeni, sebični.
    Možda smo samo podkapacitirani. Povremeno sitne duše opterećene vlastitom guzicom. Slijepe i gluhe.

    Jednu stvar ti garantiram. Položila bih život za nju, za tu činjenicu, učinit ćemo to opet.
    Nećemo vidjeti, nećemo moći, nećemo htjeti i nećemo ni izdaleka naslutiti moguće posljedice. (Koje ne moraju biti kobne, ne smjeram samo tamo)

    Za mene je krivi put pokušavati naći opravdanje za sebe. Pravi put je podnijeti i ponijeti svoj dio odgovornosti.
    Svoj nemar i propust svjestan i nesvjestan.

    Kako @supatnik kaže, Šimleša je zabava za objesne i netaknute, one kojima je dosadno, dodala bih.
    Svoju odgovornost treba nositi i nastaviti gaziti kroz ovaj život. Samo priče u romanima imaju likove koji su bijeli ili crni.

    Treba se suočiti sa svojim "grijesima" i nositi ih.

    avatar

    28.04.2023. (08:04)    -   -   -   -  

  • Meister Huc

    „Osjetilo se da je prolupao lagano. Mislila sam, od traženja posla. Rekla sam mu, nemoj da ti prijeđe u naviku posuđivati novac od mene.“

    iskreno napisano, pa ću iskreno i da ti velim:
    zapadne žene su nezahvalne. ne znaju što imaju dok to ne izgube. „ne tražim bogatstvo jer ja jesam bogatstvo“, napisao je otprilike Whitman.
    ali zapadne žene i novac. to je istinska tragedija.

    avatar

    28.04.2023. (09:52)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ipsi, da. Ja sad strogo pazim da mi se to opet ne dogodi. Al u krivo vrijeme, na krivom mjestu.
    Mislim da sam na pravom putu osvještavanja svoje odgovornosti.
    @ Huc, slažem se- izgovorila sam to toliko okrutno da me jeza hvata.
    Al to nekada treba upravo tako reći.
    Netko će se trgnuti. Netko će se ubiti. Mi nikoga ne možemo spasiti.

    avatar

    28.04.2023. (11:08)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    ....
    ....
    ....
    trebala si neko upozorenje staviti...sad me cimerica pita zašto cmoljim
    ...
    ....

    avatar

    28.04.2023. (12:20)    -   -   -   -  

  • j.

    Kada pročitam ovakvo što, pomislim da sam vjerojatno jedan od onih koje je puno lošega mimoišlo, a ako itko primijeti da šimleširam (iako o njemu u kontekstu ovih oko njega ne mislim puno lošega) molim da mi to bez ustručavanja kaže. Sve ostalo što bih ovdje dalje napisao nekako bi mi bilo - baš to. Pozdrav :).

    avatar

    28.04.2023. (12:59)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Sarah draga...to je sve šta mogu napisati....

    avatar

    28.04.2023. (23:25)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Pijem kavu, čitam post, čitam komentare.

    Imam potrebu s tobom podijeliti. Možda bi trebala na svom blogu, ali osjećam se slobodna i na tvom.
    Cijeli život sam radila u dva pomagačka zanimanja.

    U drugom sam prtila kroz snijeg, zaglavila na cesti da dođem do djece. Borila sam se svim svojim snagama, znanjem i srcem. Godinama prije gubitka.

    Svakom čovjeku je nešto svete, ljudi su religiozni, imaju svoje bogove, svoju vjeru, a svetost i vjeru sam ja našla u Djetetu.
    Nekad kad sam komentirala @supatniku istinski i iskreno sam osjećala radost i ljubav jer ljubav prema Djetetu je (meni) univerzalna. Tako sam posložena.

    Nakon puno godina borbe za dobrobit nebrojene djece ja sam izgubila naše dijete. Život je kurvin sin.

    Tri života mi ne bi bila dovoljna da prebolim taj horor. Ne očekujem da ikada zacijelim. Samo to je lakše.
    Nemam očekivanja koja je nemoguće ostvariti, utoliko sam si pomogla.
    A da je lako nije i da će ikada biti lako neće.

    Kad čovjek u saobraćajki izgubi nogu ne očekuje da zacijeli na način da mu izraste nova noga. Kad su u pitanju rane duševne prirode ljudi imaju kriva očekivanja. Neće zarasti, ali mi možemo kao i mnogi drugi hromi ići kroz ovaj život. Drugog izbora i nemamo.

    avatar

    29.04.2023. (06:19)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ treba plakati i plakati......
    @ budi sretan, j.
    @ morska:-*
    @ Ipsi, ne očekujem ja neka čuda, znam da će rane uvijek biti tu, kao i pripadajući im ožiljci. Koliko god da boli i peče i to duševno tkivo nikada više nije zdravo i isto, tu smo savitljiviji i jači, teže lomljivi. Postaneš majstor gubitaka i život živiš svjesnije, strastvenije, s borbom za svaki udah. Ti ne bi preživjela da nemaš borbeni stav. Tvoja okolina vjerojatno se grije na tvojoj srčanosti. Bilo je ili ili. I zato, takva sva izranjavana i hroma, ti si brža od svih Šimleša zajedno.

    Sve što bih htjela jest, više ne doživjeti teže šokove, sačuvati bistru glavu da pomognem oko klinaca i želim sresti i upoznati normalno muško biće, nekoga toplog i otvorenog, koga život nije mimoišao al da je svjesno radio na sanaciji i spreman je za dugotrajnu ljubav.
    Više ne tražim nekoga da me spasi.
    Ja sam sama svoj Schwarzeneger.
    Samo želim nekom pravom dati svoju silnu ljubav.

    avatar

    29.04.2023. (08:03)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Draga, došla sam na blog kad si objavila ovaj tekst.
    Dakle, toliko me pogodilo i rasplakalo da sam sve momentalno zatvorila i nisam imala snage ni volje za ništa.
    Snažno te grlim.
    ...

    avatar

    02.05.2023. (00:55)    -   -   -   -  

  • debelanadijeti

    Divno sjećanje...bio bi sretan što ga se tako lijepo sjećaš...tužan i bolan kraj, ali svatko bira svoj put...

    avatar

    08.07.2023. (21:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...