...A Zrinjska volja kao stijena kruta, U koju Kupa pjeneć se zabada, Trajaše tvrda, dušmaninu ljuta; I Zrinjska drevnost cvala uvijek mlada, A Zrinjski rod kao hrast u mojoj gori Stajaše stavan: živ ga ne obori.... A. Šenoa, na Ozlju gradu...
17.03.2023. (09:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepa priča, ipak od početka čitanja sam znao čime ću se pohvaliti u komentaru, velika gorica, rodno mjesto mog psa, izabrao sam ga na imanju u lijepoj prirodi, malo van grada ;)
17.03.2023. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekrasno! Još jednom napisano prepuno teških sjećanja (sjećanje na rat; zahvala da nisi morao nikoga ubiti, srećom!) i da su Te čekale i čuvale Tvoje dvije najdraže žene, ali i najljepših - sadašnjih, punih ljubavi i zahvalnosti. Ljubim!
17.03.2023. (22:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo je svratiti ovdje... čitati i pronaći neke svoje usamljene šetnje... uz vodu ako je moguće... a opet, imam divlje umjetno jezerce na 10 minuta od kuće pa eto nisam ga posjetio mnogo ljeta, previše ljeta... gdje sam hranio komarce uz ribičiju... onak, ko klinci, love se kederi i puštaju na običnom teleskopu a bio je jednom štap od bambusa... pitam se o čemu bi danas razmišljao u takvoj situaciji... bojim se tih rijeka jer me previše privlače, bojim se tog puta od manje od sat vremena da me ne zarobe... bez nekog plana i programa teško da ću se uputiti na prepad na neki izlet... Pokupsko, to mi je vezano za neke mlade klimave dane jer mi je Stari bio tamo na ratištu... kako nije nikad pričao o tom periodu svog života više ni ne znam da li je to istina ili sam nešto krivo pokupio u tim bezbrižnim danima... kako god, zadnji put od onih četiriju rijeka sam bio na Mrežnici i Otoku ljubavi... nekako me draga prisilila... i bilo je dobro, čak sam i noge smočio dok sam se hvatao da lutam u nekim svojim smjerovima pa eto šutim na pitanja, tj. odgovaram da mi nije ništa već da sam miran... rijeka kao rijeka, svi se divimo tom zelenilu, prozirnoj jednostavnosti koju posjetimo kao da ju trebamo... i tko zna što ona čuva u svojem koritu... što prešuti i samo ispire svojim gibanjem... ta živa voda pokraj nas što ne mari za naše oči... i teško je onda nekad ne past i sterat sve u krasni k... a teško je i ne ostat miran i uživat u osobi kraj sebe... slika velebnog drva s imelama nekako paše... zelene se imele pri vrhovima kao starosjedioci, nose sumnjive šešire i kite se tuđim perjem... stalno traže nešto da im bude dobro, pa čak i uklonjene ne odustaju već traže poljubac u prigodi... nekako mi je bršljan draži, jasan je i ne muči moje korijenje... al mušice se mušice dok postoji mir, trenutni ili mir sjećanja... koji si samo dajemo kroz rijeku ili nam je pružen kroz prisutnost našeg ramena razumijevanja... ili podnošenja... kako god, kako kad... nekako mi komentirati post nema previše smisla, al zato su tu uvodne riječi... možda tek uz praćenje posta baciti neku vlastitu misao pa neka bude razgovor....
20.03.2023. (20:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Dobro je. :)
Veslala sam i Kupom i Odrom, i sva mjesta što si ih spomenuo vidjela su me i ja njih.
Uživala sam čitajući. :)
17.03.2023. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
...A Zrinjska volja kao stijena kruta,
U koju Kupa pjeneć se zabada,
Trajaše tvrda, dušmaninu ljuta;
I Zrinjska drevnost cvala uvijek mlada,
A Zrinjski rod kao hrast u mojoj gori
Stajaše stavan: živ ga ne obori....
A. Šenoa, na Ozlju gradu...
17.03.2023. (09:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Nisam nažalost bio na Kupi osim samo u prolazu.
17.03.2023. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
uopće nije važno što ne poznam rijeke osim one Zagrebačke i one moje, blizu Šibenika
Ništa nije važno znati, dok ti znaš, pričaš i voliš
17.03.2023. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viatrix
Na više mjesta sam vidio Kupu, ali mi je ipak izvor najljepši.
17.03.2023. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
lijepa priča, ipak od početka čitanja sam znao čime ću se pohvaliti u komentaru, velika gorica, rodno mjesto mog psa, izabrao sam ga na imanju u lijepoj prirodi, malo van grada ;)
17.03.2023. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Prekrasno! Još jednom napisano prepuno teških sjećanja (sjećanje na rat; zahvala da nisi morao nikoga ubiti, srećom!) i da su Te čekale i čuvale Tvoje dvije najdraže žene, ali i najljepših - sadašnjih, punih ljubavi i zahvalnosti. Ljubim!
17.03.2023. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Meni je očaravajuća vaša ljubav. :)
19.03.2023. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
teško mi je ovo komentirati jer si obuhvatio ovdje sve. to je to.
20.03.2023. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lief erikson
lijepo je svratiti ovdje... čitati i pronaći neke svoje usamljene šetnje...
uz vodu ako je moguće... a opet, imam divlje umjetno jezerce na 10 minuta od kuće pa eto nisam ga posjetio mnogo ljeta, previše ljeta... gdje sam hranio komarce uz ribičiju... onak, ko klinci, love se kederi i puštaju na običnom teleskopu a bio je jednom štap od bambusa... pitam se o čemu bi danas razmišljao u takvoj situaciji... bojim se tih rijeka jer me previše privlače, bojim se tog puta od manje od sat vremena da me ne zarobe... bez nekog plana i programa teško da ću se uputiti na prepad na neki izlet... Pokupsko, to mi je vezano za neke mlade klimave dane jer mi je Stari bio tamo na ratištu... kako nije nikad pričao o tom periodu svog života više ni ne znam da li je to istina ili sam nešto krivo pokupio u tim bezbrižnim danima... kako god, zadnji put od onih četiriju rijeka sam bio na Mrežnici i Otoku ljubavi... nekako me draga prisilila... i bilo je dobro, čak sam i noge smočio dok sam se hvatao da lutam u nekim svojim smjerovima pa eto šutim na pitanja, tj. odgovaram da mi nije ništa već da sam miran... rijeka kao rijeka, svi se divimo tom zelenilu, prozirnoj jednostavnosti koju posjetimo kao da ju trebamo... i tko zna što ona čuva u svojem koritu... što prešuti i samo ispire svojim gibanjem... ta živa voda pokraj nas što ne mari za naše oči... i teško je onda nekad ne past i sterat sve u krasni k... a teško je i ne ostat miran i uživat u osobi kraj sebe... slika velebnog drva s imelama nekako paše... zelene se imele pri vrhovima kao starosjedioci, nose sumnjive šešire i kite se tuđim perjem... stalno traže nešto da im bude dobro, pa čak i uklonjene ne odustaju već traže poljubac u prigodi... nekako mi je bršljan draži, jasan je i ne muči moje korijenje... al mušice se mušice dok postoji mir, trenutni ili mir sjećanja... koji si samo dajemo kroz rijeku ili nam je pružen kroz prisutnost našeg ramena razumijevanja... ili podnošenja... kako god, kako kad...
nekako mi komentirati post nema previše smisla, al zato su tu uvodne riječi... možda tek uz praćenje posta baciti neku vlastitu misao pa neka bude razgovor....
20.03.2023. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...